Nijemci uspjeli intervjuirati čovjeka koji je izrađivao bombe za samoubojice ISIS-a. Tvrdi da su pred smrt bili smireni i sretni

Abu Abdullah je organizirao 19 samoubilačkih napada u samo tri mjeseca

ZADNJA IZMJENA: srp. 17, 2015
Foto: Jewel SAMAD/AFP PHOTO

U strogo čuvanom zatvoru, čije ime ni lokaciju ne smiju otkriti, novinari Spiegela imali su priliku razgovarati s Abu Abdullahom, čovjekom u svojim kasnim tridesetima, koji je godinu i pol dana bio glavni logističar samoubilačkih napada u Bagdadu. On je jedan od rijetkih vođa Islamske države koji je zarobljen; većina ih se raznese ili progutaju otrovne tablete. Zarobljavanje jednostavno nije dio plana terorističke skupine.

Međutim, Abu Abdullah je uhvaćen tako naglo da nije imao vremena za samoubojstvo. Bio je pod nadzorom neko vrijeme prije hvatanja u srpnju 2014., a njegova tvornica bombi, smještena u automehaničarskoj radnji, zaplijenjena je. Začuđujuće je da i sam Abu Abdullah pristaje na razgovor u zatvoru.

Strogo odvojena struktura ISIS-a

ISIS
ISIS AFP PHOTO / YOUTUBE / ARBEEN UNIFIED PRESS OFFICE

Njegovo ime se pojavljivalo u više navrata tijekom istrage vodstva Islamske države. Istražitelji iračke policije, ali i tajne službe su novinarima Spiegela dali uvid u neke detalje koje je Abu Abdullah dao u svom svjedočenju. Ti fragmenti su bili u skladu s drugim informacijama o Islamskoj državi i njihovoj upravnoj strukturi koja je strogo podijeljena.

Svaki član Islamske države zna tek dovoljno da može provesti svoj zadatak. Zbog takve podjele, bilo koji zarobljeni pripadnik Islamske države može dati jako malo informacija, i to najčešće o zadatku na kojem je radio. Abu Abdullah je bio visoko pozicioniran u Bagdadu, on je birao mjesto izvođenja napada, on je davao opremu bombašima samoubojicama, on ih je pratio do mjesta napada.

Novinari su mogli razgovarati s njime tek nakon što je proveo nekoliko mjeseci u rukama iračkih ispitivača. Razgovor je morao biti proveden navečer zato što tada ima manje prometa, a time su manje šanse za napad na zatvor. “Abu Abdullaha i druge važne zatvorenike stalno selimo po zatvorima kako bismo smanjili šanse za njihov bijeg”, rekao je kapetan Safer iz iračke policije.

Korupcija otežava borbu

Bivši irački premijer Nuri al-Maliki
Bivši irački premijer Nuri al-Maliki Yoshikazu TSUNO/AFP PHOTO

Tijekom vlasti prijašnjeg premijera Nurija al-Malikija korupcija je bila toliko sveprisutna da je bilo uobičajeno da najopasniji pripadnici Islamske države pobjegnu iz zatvora. Korumpirani suci, političari i policajci također su bili problem. “Zarobljene teroriste smo htjeli što prije pogubiti kako bismo spriječili njihov izlazak iz zatvora”, rekao je jedan pripadnik iračke tajne službe.

Borba protiv Islamske države više liči na rat nego na borbu protiv kriminala. Istražitelji s puno cinizma govore o organizatorima bombaških napada: “To su bila umjetnička djela. Bombe su bile toliko sofisticirane da su uništile sve; od automobila ne bi ostalo ništa što bi nam ostavilo tragove o tome kako je eksploziv postavljen”, kaže policijski kapetan Safer govoreći o autobombama Abu Samira.

Napad na šiitsku četvrt Kerrada
Napad na šijitsku četvrt Kerrada AHMAD AL-RUBAYE/AFP PHOTO

Safer kaže da je jedini razlog za poštedu zarobljenih pripadnika Islamske države ako daju konkretne informacije. Za Abu Abdullaha kaže: “On nam je dao imena, on zna detalje o osumnjičenima. Surađuje s nama, istina povremeno. ali ipak surađuje”.

U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove intervjua s Abu Abdullahom.

Spiegel: Na koji način ste birali lokaciju napada?

Abu Abdullah: Cilj je bio ubiti što više ljudi, posebno policajaca, vojnika i šiita.

S: Žalite li zbog ljudi koji su ubijeni?

AA: Oni su nevjernici! Šijiti su nevjernici, uvjeren sam u to.

S: Koliko napada ste organizirali? Gdje ste nabavljali eksploziv?

AA: U posljednja tri mjeseca prije mog uhićenja ih je bilo 15 (Abu Abdullah je naknadno rekao da ih je bilo 19). Za autobombe smo koristili plastični eksploziv C4 ili eksploziv iz artiljerijskih granata. Za samoubilačke pojaseve smo koristili naboj iz streljiva protuzračnih strojnica ili topova. Zatim bih pripremio pojaseve i prsluke u različitim veličinama.

Jedan od samoubojica bio je Nijemac. U Bagdadu je bio prvi put u životu, a 45 minuta kasnije je bio mrtav

S: Kako ste birali osobe koje su izvršile samoubilačke napade?

AA: Ja ih nisam birao. To je bila zadaća vojnih planera, koji su bili iznad mene. Većina ljudi je dovedena iz Faludže. Ja sam bio odgovoran samo za posljednji dio akcije, a to znači da sam u svojoj radionici pripremao te ljude i vodio ih na odgovarajuće mjesto. Mjere osobe koja će izvršiti napad sam dobio unaprijed kako bih mogao napraviti pojas odgovarajuće veličine. Međutim, uvijek sam imao spremne pojaseve u nekoliko veličina.

S: Iz kojih država su dolazili bombaši?

AA: Većina ih je bila iz Saudijske Arabije, Tunisa, Alžira, otprilike desetina ih je bila iz Iraka. Međutim, bila su i dvojica zapadnjaka; jedan Australac i jedan iz Njemačke.

S: Nijemac nije govorio arapski, a Vi ne govorite arapski. Kako ste se sporazumijevali?

AA: Uglavnom smo koristili geste. To je bila moja najkraća akcija zato što je mjesto gdje sam ga pokupio bilo u blizini mjesta gdje je izvršio napad. U Bagdadu je bio prvi put u životu, a 45 minuta kasnije je bio mrtav.

Ostaci automobila nakon autobombe
Ostaci automobila nakon autobombe AHMAD AL-RUBAYE/AFP PHOTO

S: Jesu li se neki od bombaša dvoumili ili oklijevali u izvođenju napada?

AA: Ne, da jesu ne bi uspjeli s napadom. Dulje vrijeme su pripremani za svoj zadatak. Bili su smireni, ponekad i sretni, kad bi došli k meni. Kad bi stavili pojas bi se šalili da im dobro pristaje. Jednom prilikom sam bio u vozilu s mladim Saudijcem, ali smo trebali zamijeniti mjesta, da ja budem suvozač a da nitko ne primijeti. Izišli smo iz vozila i pretvarali se da imamo problema s vozilom. Malo smo pogurali vozilo i onda zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primijetio, a mi smo se smijali tome.

S: Kako ste postali glavni logističar u Bagdadu?

AA: Vojni planeri Islamske države su me odabrali. Ja sam ubrzo pokazao da sam dorastao zadatku. Nisam bio obični sljedbenik, ja sam planer.

S: Dosta dobro poznajete Bagdad?

AA: Da, ovo je moj grad. Ovdje sam rođen.

Hitna pomoć nakon detonacije bombe u četvrti Kerrada
Hitna pomoć nakon detonacije bombe u četvrti Kerrada AHMAD AL-RUBAYE/AFP Photo

S: Koje je Vaše najranije sjećanje Bagdada?

AA: Dok sam bio dijete sam često išao s roditeljima u park Saura, zoološki vrt Bagdada. Otac mi je često kupovao sladoled. Ponekad smo išli na tržicu Šurdža.

S: Jesu li to lijepa sjećanja?

AA: Da, bilo je lijepo.

S: Kako možete tako neselektivno ubijati ljude u vlastitom gradu? Jeste li izbjegavali napade na mjesta s kojima ste emotivno vezani?

AA: Apsolutno ne! To nije imalo nikakav utjecaj. Nisam ubijao ljude jer sam krvožedan. To je bio džihad. Mislio sam da će šiiti ili se preobratiti li napustiti Bagdad. Nisam mesar. Ja sam provodio plan.

S: Ali plan nije upalio, bez obzira na broj ubijenih. Samo je povećao mržnju.

AA: Mislio sam da će ljudi koji iskuse eksploziju početi razmišljati i da će biti preplašeni…

S: Ali plan nije upalio.

AA: To nema veze. Moja zamisao je bila nastaviti dok se svi ne preobrate. Ili odu. Koliko god vremena bilo potrebno!

Raif Okić
Telegram autor
1335 članaka Više o autoru