Vanserijski gaf američkog ministra obrane mogao bi ugroziti borbu protiv Islamske države u Iraku
Ash Carter kazao je da iračke snage nisu bile sposobne obraniti Ramadi
Sjedinjene Američke Države ovog su tjedna obilježile Memorijalni dan, praznik koji je primarno bio posvećen vojnicima poginulim u Građanskom ratu, da bi do danas postao blagdanom kojim se odaje počast svim Amerikancima stradalim u vojnim akcijama. Ministar obrane Ash Carter tim je povodom gostovao u CNN-ovoj emisiji “State of the Union”, a tema je bila rat u Iraku. Carter je u jednom trenutku rekao nešto što je nemoguće označiti drugačije doli potpunim gafom – ustvrdio je da su irački vojnici nedavno pretrpjeli veliki poraz, jer nisu bili spremni “boriti se (protiv Islamske države) i obraniti”.
Poraz o kojem je Carter govorio odnosi se na pad jednog važnog grada, Ramadija. Ta je njegova izjava odmah polučila velike kritike: ne bi li koalicija predvođena SAD-om imala uspjeha u borbi protiv islamista, nužno je da Amerika podupire iračku vojsku, a ne da je javno blati, piše Vox.
Što je sve Carter pogrešno ustvrdio
“Ono što se očito dogodilo (u Ramadiju) jest da iračke snage nisu pokazale volju za borbom”, kazao je ministar. “Nisu bili nadjačani: dapače, brojčano su bili u znatno boljoj poziciji od protivnika, no nisu se uspjeli obraniti”. Carter pritom očito nije uzeo u obzir da je Ramadi prethodno punih 18 mjeseci bio pod opsadom islamista, a tijekom tog vremena vojna posada grada gotovo da nije dobila nikakva pojačanja iz Bagdada.
Pokrajina Anbar je uporište Islamske države: većinom sunitska, ona nikad nije bila među prioritetima šijitske vlade u Bagdadu, što su islamisti iskoristili i odlučili se dočepati Ramadija. Opsada grada počela je još u prosincu 2013., i prije no što je u lipnju 2014. godine, nakon okupacije sjevernog Iraka, cijeli svijet saznao za Islamsku državu.
Iako su borbe bile gotovo neprekidne, iračka vojska uspjela je zadržati Ramadi sve donedavno, istaknuo je Michael Knight, suradnik na washingtonskom Institutu za bliskoistočnu politiku.
Kako je Islamska država uspjela osvojiti Ramadi?
Islamisti su u opsadu uključili goleme resurse, a glavnina iračke vojske bila je pak na drugim mjestima u zemlji. Carter kaže da su džihadisti koji su krenuli u zadnji napad, sredinom svibnja, a koji je rezultirao padom Ramadija, bili brojčano slabiji od Iračana, no ako tomu pribrojimo sve snage koje je Islamska država poslala na taj grad u proteklih devet mjeseci, Iračani su “brojčano nadjačani šest do sedam puta”, rekao je Daveed Gartenstein-Ross, viši suradnik Zaklade za obranu demokracije. “Oni su zapravo izdržali duže no što se moglo očekivati.”
Islamisti su na koncu uspjeli osvojiti grad nakon, kako opisuje Gartenstein-Ross, “briljantne serije manevara”: komplicirana ofenziva uključivala je golem broj vozila koja su nosila improvizirane eksplozivne naprave, kojima su razneseni “cijeli gradski blokovi”, rekao je jedan američki dužnosnik. Neki od napada dogodili su se pod okriljem pješčane oluje, što je umnogome otežalo zračnu podršku iračkim vojnicima.
Zašto je važan Carterov gaf?
Zabrinjava da je američki ministar obrane sposoban izreći tako netočnu analizu rata u Iraku. Još je veći problem što je Carter svojim komentarima na CNN-u zapravo potkopao američku strategiju u toj zemlji, koja ovisi o iračkim snagama. Amerika zračnim napadima podržava njihove akcije i pruža im obuku i opremu. Ali, temeljno je pritom podržati lokalne iračke napore da bi osvojili odnosno povratili područja koje je zauzela Islamska država.
To znači i jačanje iračkih snaga, ne puko oslanjanje na njih da se bore u ime Amerike. Učinkovitih iračkih postrojbi ima relativno malo, a i loše su raspoređene. Zbog nedostatka sredstava i loše discipline optuženi su za slabost i opću nesposobnost, iako to nije ono što se dogodilo u Ramadiju. Učinkovitost američke strategije ovisi o tome da im pomogne u prevladavanju tih problema.
Razmišljanje o dugoročnim posljedicama
Šijitske paravojne snage, koje se također bore protiv islamista i dokazano su učinkovite na bojišnici, s druge strane provode teror nad sunitskim civilima, što može u konačnici potkopati krhku iračku vladu. SAD stoga mora pažljivo balansirati između želje da izbaci Islamsku državu iz Iraka i posljedica koje bi mogao imati veći angažman šijitskih paravojnih snaga.
Najbolji način za postizanje ravnoteže jest jačanje i podrška iračkom premijeru Haideru al-Abadiju i službenim snagama sigurnosti. No, kad američki ministar obrane javno prozove iračku vojsku za nesposobnost, ne bi čudilo da se Iračani odluče okrenuti šijitskim paravojnim jedinicama, kao pouzdanijima u borbi protiv islamista.