U teoriji, ideja i nije zvučala loše. U nostalgična sjećanja na davne hitove umiksati koji novi ritam i par najopćenitijih mogućih desničarskih mjesta, mudrolija pokupljenih iz medijske kanalizacije i komentara na društvenim mrežama.
Jer, mogu već vidjet majstore kako rezoniraju na zidiću pored dućana s pivom u rukama, ako je ta fora upalila Thompsonu u pastirskom rocku i Škori u popu, postoji sigurno i tržišna niša u rapu. Ono, kužiš buraz, branitelji, zli političari, Pupovac, mit o Jasenovcu, pederi, četnici, brnjice, faktograf…
“Lefstapo jugosi”
Čini se, jebi ga, da fora ipak nije upalila. Barem ne onoliko koliko se čovjek može ponadati. Što, zapravo i ne bi trebalo čuditi – Tram 11, ti pronositelji Istine i dobre glazbe, su se ipak namjerili na gadne protivnike, boljševike, duboku državu, pupovce, plenkoviće, nevladine udruge, gong-ove – sve one koji danas, svi znaju, drmaju Hrvatskom i odlučuju, recimo, o tome kakva se glazba ima slušati.
Kontra Trama 11 udarili su, pritom, kako otkriva i njihov nedavni fb status – “lefstapo jugosi”. Ako je ovaj izraz njihova umotvorina, onda je to konačni dokaz da kreativnost ovog zg rap dvojca nisu potpuno pojele godine, da u svići, ipak, još ima ulja.
Splićani, buraz…
Eh da, svića… Naime, posljednji album Tram 11 nije samo mrziteljski treš, neinspirativan kolaž antivakserskih i šovinističkih frazetina, s “uličnom” poetikom na razini loših učenika iz petog razreda osnovne škole, on je jednostavno – loš. Da jedan i jedan nisu dva, već jedanaest, znali su i vrapci na grani devedesetih. Koliko ljudi zna za neki aktualni refren? Malo, buraz, jer znaš… duboka država…
No, posljednje pitanje nije posve retoričko – bar ako je u pitanju drugi najveći grad u Hrvatskoj, Split. Naime za koncert Tram 11 je prodano – 15 karata. I tu stvari postaju dodatno gadne. Hajde što su za sve nevolje u zemlji, krivi, kako je davno (i nešto uspješnije) opjevao Thompson “antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni”, ali sad su se na legendarni zagrebački duet okomili i – Splićani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Pozdrav iz Hrvatske”
“Jeben vam je grad kad samo trap cajke i jugo sranja imaju publiku, klubove i orjuna promotore, a sve normalno pljujete, naša sućut i pozdrav iz Hrvatske”, hračnuli su s facebook stranice Tram 11 prema najvećem gradu Dalmacije. Pa još lajkali komentare poput “jugočetnički grad”.
S takvom reakcijom dva su bitna problema. Prvi je da su momci ekspresno postali meta brutalne splitske zajebancije. Ne želite biti meta brutalne splitske zajebancije.
Odgovornost je opaka riječ
Drugo, iako se to čini teško mogućim, posve su obezvrijedili desničarske kanone koje su tako pažljivo štovali u svojim stihovima. Sva ta do zla boga ofucana priča o obrijanim četnicima, izdanim braniteljima, zlim nevladinim udrugama i slično bujičarenje, pada u vodu kad se ovako obračunaš sa cijelim jednim (pa još hrvatskim!) gradom. Jer se publici u njemu, eto, ne sviđaju tvoje pjesme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radi se, zapravo, o primjernom razotkrivanju, savršeno nenamjernom doduše, koje cijelu konstrukciju ovako plitke identitetske politike pokazuje kao lošu, drvenu kulisu. Netko drugi je uvijek kriv, a ako je taj netko drugi u našim redovima, onda ćemo ga simbolički egzorcirati kao jugočetničku ili kakvu već prikladnu enklavu. Bitno samo da stvar nije u nama, jer odgovornost je tako opaka riječ. Najgora u hrvatskom jeziku.
Netko ih sabotira
Uvijek je lakše krivnju za probleme u stvarnom životu okriviti nekog drugog, tradicionalnog ili mističnog neprijatelja. Za nepravde u društvu, Srbe, lažne branitelje, novinare i nevladine udruge. Za pandemiju one koji misle da najbolji način borbe protiv nje baš i nije da se pravimo da ne postoji. Za loš interes publike za novi album – cajke i jugočetnike. Netko nas, eto, stalno sabotira, rekao bi jedan, malo uspješniji hrvatski reper.
Ili, da se, uz pomoć refrena spomenutog gospodina, možda okušamo u poetici petog razreda osnovne – jezikom koji će dečki najbolje razumjeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pjesme su nam sranje, buraz, užas živi/ Nekad smo valjali, ali sad smo kurac krivi/ Gangsta dedeki, daj me nemoj jebat/ Odjednom za naš koncert ni redar neće trebat
Jel moguće da…/ Da neko nas sabotira/ I protiv nas lobira/ Neko nas sabotira/ Možda je Vlada/ Možda su Srbi/ Možda masoni/ Neko nas sabotira…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu jugočetnici krivi što je Tram 11 prodao 15 karata u Splitu. Album im nije samo mrziteljski treš, on je jednostavno - loš
Tram 11 je prodao 15 karata za koncert u Splitu. Tko je kriv? Jugočetnici
Kontra Trama 11 udarili su, pritom, kako otkriva i njihov nedavni fb status - “lefstapo jugosi”. Ako je ovaj izraz njihova umotvorina, onda je to konačni dokaz da kreativnost ovog zg rap dvojca nisu potpuno pojele godine, da u svići, ipak, još ima ulja. Eh da, svića…
U teoriji, ideja i nije zvučala loše. U nostalgična sjećanja na davne hitove umiksati koji novi ritam i par najopćenitijih mogućih desničarskih mjesta, mudrolija pokupljenih iz medijske kanalizacije i komentara na društvenim mrežama.
Jer, mogu već vidjet majstore kako rezoniraju na zidiću pored dućana s pivom u rukama, ako je ta fora upalila Thompsonu u pastirskom rocku i Škori u popu, postoji sigurno i tržišna niša u rapu. Ono, kužiš buraz, branitelji, zli političari, Pupovac, mit o Jasenovcu, pederi, četnici, brnjice, faktograf…
“Lefstapo jugosi”
Čini se, jebi ga, da fora ipak nije upalila. Barem ne onoliko koliko se čovjek može ponadati. Što, zapravo i ne bi trebalo čuditi – Tram 11, ti pronositelji Istine i dobre glazbe, su se ipak namjerili na gadne protivnike, boljševike, duboku državu, pupovce, plenkoviće, nevladine udruge, gong-ove – sve one koji danas, svi znaju, drmaju Hrvatskom i odlučuju, recimo, o tome kakva se glazba ima slušati.
Kontra Trama 11 udarili su, pritom, kako otkriva i njihov nedavni fb status – “lefstapo jugosi”. Ako je ovaj izraz njihova umotvorina, onda je to konačni dokaz da kreativnost ovog zg rap dvojca nisu potpuno pojele godine, da u svići, ipak, još ima ulja.
Splićani, buraz…
Eh da, svića… Naime, posljednji album Tram 11 nije samo mrziteljski treš, neinspirativan kolaž antivakserskih i šovinističkih frazetina, s “uličnom” poetikom na razini loših učenika iz petog razreda osnovne škole, on je jednostavno – loš. Da jedan i jedan nisu dva, već jedanaest, znali su i vrapci na grani devedesetih. Koliko ljudi zna za neki aktualni refren? Malo, buraz, jer znaš… duboka država…
No, posljednje pitanje nije posve retoričko – bar ako je u pitanju drugi najveći grad u Hrvatskoj, Split. Naime za koncert Tram 11 je prodano – 15 karata. I tu stvari postaju dodatno gadne. Hajde što su za sve nevolje u zemlji, krivi, kako je davno (i nešto uspješnije) opjevao Thompson “antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni”, ali sad su se na legendarni zagrebački duet okomili i – Splićani.
“Pozdrav iz Hrvatske”
“Jeben vam je grad kad samo trap cajke i jugo sranja imaju publiku, klubove i orjuna promotore, a sve normalno pljujete, naša sućut i pozdrav iz Hrvatske”, hračnuli su s facebook stranice Tram 11 prema najvećem gradu Dalmacije. Pa još lajkali komentare poput “jugočetnički grad”.
S takvom reakcijom dva su bitna problema. Prvi je da su momci ekspresno postali meta brutalne splitske zajebancije. Ne želite biti meta brutalne splitske zajebancije.
Odgovornost je opaka riječ
Drugo, iako se to čini teško mogućim, posve su obezvrijedili desničarske kanone koje su tako pažljivo štovali u svojim stihovima. Sva ta do zla boga ofucana priča o obrijanim četnicima, izdanim braniteljima, zlim nevladinim udrugama i slično bujičarenje, pada u vodu kad se ovako obračunaš sa cijelim jednim (pa još hrvatskim!) gradom. Jer se publici u njemu, eto, ne sviđaju tvoje pjesme.
Radi se, zapravo, o primjernom razotkrivanju, savršeno nenamjernom doduše, koje cijelu konstrukciju ovako plitke identitetske politike pokazuje kao lošu, drvenu kulisu. Netko drugi je uvijek kriv, a ako je taj netko drugi u našim redovima, onda ćemo ga simbolički egzorcirati kao jugočetničku ili kakvu već prikladnu enklavu. Bitno samo da stvar nije u nama, jer odgovornost je tako opaka riječ. Najgora u hrvatskom jeziku.
Netko ih sabotira
Uvijek je lakše krivnju za probleme u stvarnom životu okriviti nekog drugog, tradicionalnog ili mističnog neprijatelja. Za nepravde u društvu, Srbe, lažne branitelje, novinare i nevladine udruge. Za pandemiju one koji misle da najbolji način borbe protiv nje baš i nije da se pravimo da ne postoji. Za loš interes publike za novi album – cajke i jugočetnike. Netko nas, eto, stalno sabotira, rekao bi jedan, malo uspješniji hrvatski reper.
Ili, da se, uz pomoć refrena spomenutog gospodina, možda okušamo u poetici petog razreda osnovne – jezikom koji će dečki najbolje razumjeti.
Pjesme su nam sranje, buraz, užas živi/ Nekad smo valjali, ali sad smo kurac krivi/ Gangsta dedeki, daj me nemoj jebat/ Odjednom za naš koncert ni redar neće trebat
Jel moguće da…/ Da neko nas sabotira/ I protiv nas lobira/ Neko nas sabotira/ Možda je Vlada/ Možda su Srbi/ Možda masoni/ Neko nas sabotira…