Kako je sud u Strasbourgu opet posramio hrvatsko pravosuđe koje je djevojčicu dodijelilo tati zlostavljaču
Zbog propusta sudova i centra za socijalnu skrb u Zadru RH mora platiti
Pune četiri godine i tri mjeseca čekala je 14-godišnja Zadranka da tamošnji sudovi donesu odluku kome će od njezinih roditelja dodijeliti skrbništvo. Od svoje pete godine, kada su joj se roditelji razveli, a ona je dodijeljena ocu, trpila je, patila i vapila za pomoći, a svi koji su trebali skrbiti o njezinoj dobrobiti su pogriješili – i centar za socijalnu skrb i sudovi u Zadru, ali i Ustavni sud RH, koji nije prihvatio ustavnu tužbu što su ju podnijele djevojčica i njezina majka.
Sada će joj Republika Hrvatska platiti nešto manje od 200 tisuća kuna odštete, jer je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio da joj je povijeđeno pravo na obiteljski život, ali i pravo na učinkovitu istragu.
Djevojčica je nakon razvoda roditelja živjela s ocem, koji ju je, međutim, fizički maltretirao. Dijete se žalilo da ju je davio, razmazivao joj hranu po licu i optuživao ju za krađu, jer je jednom prilikom majci željela odnijeti sliku iz njegovog stana. No, sudovi kojima su protiv oca podnijete prijave ocijenili su kako se radi o tek nešto grubljem roditeljskom odgoju.
Opisala zlostavljanja u školskom eseju
A dječjem psihologu djevojčica je 1. srpnja 2011. godine rekla: “Tata je tako, tako, ovisno o raspoloženju. Kada je dobro raspoložen onda je dobar, a kada je loše volje onda nije dobar. Jednom me tjerao da jedem toliko da sam povraćala…. Mama je odlična. Dobra je, lijepa i ne tuče me. Ni ne prijeti mi. S njom se ni ne svađam toliko. Smirenija sam i opuštenija kada sam s mamom… Na ovo ispitivanje su me poslali jer sam željele živjeti s mamom…”.
U školskom eseju je 27. listopada 2011. godine napisala: “Oni svi misle da me znaju, ali ne znaju ni trećinu o meni. Sude o meni prema mom uspjehu u školi, ali to nisam ja. Ne znaju što se događa, vide me kao sretnu djevojčicu, ali ja sam upravo suprotno od toga. Živim s tatom od svoje šeste godine i od prvog dana želim otići k mami. Ali tata kaže da me neće pustiti sve dok ne navršim 18…. Već neko vrijeme pronalazim utjehu u tome da se ozljeđujem…. Ožiljci se više ne vide, jedino kad igram odbojku ili neki drugi sport, pa mi ruke pocrvene… tada se vide.”
Policajci nisu vidjeli ozljede
Tijekom postupka na Europskom sudu za ljudska prava pročitano je i svjedočenje jednog policajca koji je intervenirao zbog prijavljenog obiteljskog nasilja, te je čuo kako je socijalna radnica djevojčici govorila da se mora vratiti k ocu ili će u protivnom završiti u dječjem domu. Policajci tada na djetetu nisu promjetili nikakve ozljede.
A prema jednoj od prijava podnijetoj 27. travnja 2011. godine, otac je djevojčicu zlostavljao još od veljače 2008. godine. Prisiljavao ju je da jede kada nije bila gladna, te joj gurao hranu u usta kada bi odbijala sama jesti, prijetio je da će ju istući, da će joj ošišati njezinu dugu kosu, da će učiniti sve da više nikada ne čuje ni ne vidi majku, a jednom ju je i udario četkom za kosu. Učestalo ju je gušio vrijeđajući ju, što je na kraju kod djevojčice dovelo do problema s očima.
Već samo to što je postupak dodjele skrbništva trajao četiri godine i tri mjeseca bilo bi dovoljno za utvrđivanje kršenja konvencijskog prava na obiteljski život, stoji u presudi. Odvjetnik Ivan Jelavić koji je zajedno s kolegicom Sanjom Bezbradicom Jelavić, zastupao majku i kćer pred sudom u Strasbourugu, izrazio je zadovoljstvo ovakvom odlukom, potvrdivši nam da je u srpnju ove godine postupak dodjele skrbništva u ovom slučaju okončan. Pravomoćnom sudskom odlukom djevojčica je dodjeljena na skrb majci.