Rastavljeni tata, koji se borio za dijete, na Ustavnom je sudu dokazao koliko su ga niži sudovi šikanirali. Evo priče
Otac je tražio da dijete svaki drugi tjedan živi kod njega. Sudovi su ga odbili jer 'dijete mora imati jedan dom'
Ustavni sud razmatrao je slučaj tate koji s bivšom partnericom vodi spor oko prava na susrete s djetetom. Dijete živi s majkom, a tata ga ima pravo viđati. Skrbništvo je tako određeno odlukama općinskog i županijskog suda za koje Ustavni sud sada kaže da su ovom tati povrijedile pravo na obiteljski život. U procesu na Ustavnom sudu otac je uspio dokazati niz propusta koji su napravljeni na njegovu štetu.
Jedan dio presude Ustavnog suda posebno je bitan. Naime, nižim sudovima, u ovom slučaju općinskom i županijskom, poslana je poruka da bi u postupcima za dodjelu djece trebali uzimati u obzir stručne studije koje govore o podijeljenom skrbništvu.
Zašto su sudovi su ignorirali stručne studije?
Više takvih stručnih studija o utjecaju podijeljenog skrbništva roditelja na djecu, kao i o organizaciji roditeljske skrbi nad malom djecom i ovaj tata predlagao je među dokazima u procesu oko dodjele djeteta. No sudovi su ga glatko odbili. Tim stručnim mišljenjima argumentirao je svoj zahtjev da dijete tjedan dana živi kod majke, a tjedan dana kod njega. Studije niži sudovi uopće nisu pročitali.
Osim toga, potpuno su ignorirali činjenicu da otac nije dobio pravo propitivati preporuku Centra za socijalnu skrb. Taj centar je ocijenio kako je bolje da dijete živi s mamom, a da ga otac tek povremeno viđa. I to je Ustavni sud ocijenio grubim propustom.
Jednoglasna odluka sudaca Ustavnog suda
Zbog tih grešaka nižih sudova Ustavni sud prihvatio je ustavnu tužbu ovog tate. Ukinuo je ranije presude prema kojima je tata imao puno manje roditeljskog prava nego majka bez obzira što im je skrbništvo nad djetetom bilo zajedničko. Odluku su, jedinstveno, donijeli svi ustavni suci.
Uobičajeno je da se odluka Ustavnog suda niži sudovi pridržavaju, zbog čega bi i ova najnovija trebala utjecati na sudsku praksu.
‘Dijete bi zbunilo da živi i kod mame i kod tate’
Ustavni suci akcentirali su da je majka nakon kraha veze u kojoj je dobila dijete, pokušala svom bivšem partneru negirati očinstvo zbog čega je ovaj to morao dokazivati u sudskim procesima. Zatim, prema privremenoj mjeri nižih sudova, dijete je ostalo živjeti s majkom, iako roditelji imaju zajedničko skrbništvo. Otac je dijete imao pravo viđati uglavnom vikendima.
Otac je predložio da dijete tjedan dana živi kod majke, a tjedna dana kod njega, no to nije bilo prihvaćeno. Općinski i županijski sud zaključili da bi to bilo zbunjujuće za dijete od tri godine. Kažu da djetetu treba rutina, da “svaki dan može spavati u istom krevetu”.
Opasne greške Centra za socijalnu skrb
Ustavni sud primijetio je i nekoliko ozbiljnih grešaka Centra za socijalnu skrb. Naime, njihovo mišljenje o tome s kime bi dijete trebalo živjeti dostavljeno je Općinskom sudu tek uoči posljednjeg ročišta. Otac ga nije uspio ni proučiti, niti se o njemu očitovati.
Sastavljeno je samo na osnovu razgovora s majkom, iako su predstavnici Centra trebali razgovarati i s ocem i s majkom. Osim toga, prije presude Centar je trebao provjeriti je li majka, po nalogu vještaka, posjetila psihijatra kako bi korigirala svoje osjećaje prema bivšem partneru. Sud joj je to naložio jer je utvrdio da su upravo ti njezini osjećaji utjecali na ono što je o tati govorila djetetu. Predstavnik Centra izjavio je kako ne zna je li kod psihijatra uopće bila.
Jesu li sudovi vodili računa o djetetu?
U takvim okolnostima, unatoč propustima Centra za socijalnu skrb, Općinski sud odmah donosi presudu – dijete će i dalje živjeti s mamom. Tata će ga povremeno viđati.
U presudi kažu kako tata nije uspio dokazati da bi bilo bolje da dijete jedan tjedan bude kod njega, a drugi kod majke. Pri tome priznaju kako majka nije baš uvijek postupala u najboljem interesu djeteta, no tvrde da je ipak bolje da ostane živjeti s njom jer “dijete mora razviti pripadnost domu”.
Ustavni sud sada kaže da su te presude bile neustavne. Poništava ih jer sudovi kod njihovog donošenja nisu poštivali jamstva prava na obiteljski život što ga garantiraju i hrvatski Ustav i Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava.