O izborima za novog šefa SDP-a pričali smo s nekoliko doajena ljevice; i ne djeluju baš euforično
'Kandidirali su se ljudi za koje ne znam kako im je to palo na pamet'
Mladen Pejnović, bivši ravnatelj Ureda za upravljanje državnom imovinom, dugogodišnji član SDP-a, sada blizak krugu koji podržava Orsata Miljenića u kampanji za izbor predsjednika stranke, u razgovoru za Telegram, upozorio je da socijaldemokrati pri izboru novog vođe moraju imati na umu dvije ključne stvari.
“Da se bira samo predsjednik SDP-a, bila bi to ponajviše unutar stranačka stvar, no, kako valja odabrati političara koji će biti sposoban postati premijerom i voditi državu, onda to dobiva puno šire značenje. Također, manje su važni predsjednik ili predsjedništvo stranke, puno je važnije milijun ljudi u Hrvatskoj sklonih ljevici. A oni neće prihvatiti bilo kakvog predsjednika SDP-a. Mnogi od njih su razočarani i obeshrabreni pa posljednjih godina ili nisu izlazili na izbore ili su glas davali alternativnim strankama poput Mosta i Živog zida.
Svi oni traže stranku za koju će glasovati i SDP mora postati njihov izbor. Zbog toga članovi SDP-a pri izboru predsjednika moraju imati pred sobom što obuhvatniju sliku: nije dovoljno da netko bude samo partijski aktivist, novi vođa mora posjedovati liderske sposobnosti i široke svjetonazorske horizonte”.
‘Bojim se da za konsolidaciju nema dovoljno znanja’
Jedan od SDP-ovih veterana koji zbog prirode novog posla više nije stranački aktivan, slaže se djelomice s Pejnovićem: uvjeren je, naime, kako je SDP suočen s puno većim izazovima od pukog biranja predsjednika stranke. “Nakon što je riješeno bolno pitanje Zorana Milanovića, pred SDP-om je novi, gotovo jednako teški izazov. Kako promijeniti strukturu stranke koja je glavna prepreka konsolidaciji SDP-a. Naime, SDP je strukturiran tako da u vodstvu stranke prevladava klijentelizam, poslušništvo, interesna povezanost…
Sve to imalo je za posljedicu krajnje negativnu selekciju. I to je jedan od razloga zašto je tako sužena izborna baza za predsjednika stranke. Premda je kandidata puno, bojim se da je malo onih pravih. ” S njim se slaže još jedan stranački veteran, sveučlišni profesor, književnik, dramaturg, kazališni teoretičar Vjeran Zuppa.
“Javili su se ljudi za koje zaista ne znam kako im je uopće palo na pamet da se kandidiraju. Naprosto, ne ispunjavaju ni najosnovnije uvjete za tako visoku funkciju. S druge strane, dio kandidata je bez pravog političkog i intelektualnog kapaciteta pa je od njih teško očekivati da će ponuditi neku vlastitu, originalnu viziju budućnosti stranke. A to je nužno jer SDP devastirana, sklerotizirana stranka u kojoj valja krenuti od početka. Najprije treba razoriti stare strukture, a onda postaviti jasne ciljeve i odrediti puteve kako do njih doći. Bojim se da za to nema dovoljno znanja, sposobnosti, energije… ”
Slabi izborni rezultati i pomalo nesretna referenca
Nakon razgovora s više istaknutijih članova SDP-a, može se zaključiti kako, po njihovim ocjenama, postoji nekoliko krugova kandidata. U prvom su Gordana Sobol, Karolina Leaković, Dušan Polovina, Vesna Škulić i Domagoj Hajduković koji nemaju nikakve šanse: nemaju izbornu bazu niti nisu zapaženi po nekim svojim posebnim aktivnostima. Stoga u najužem krugu ostaju Ranko Ostojić, Orsat Miljenić, Tonino Picula i Davor Bernardić. Ranku Ostojiću nitko ne osporava organizacijske sposobnosti i dugogodišnji predani aktivizam, pa i relativno korektno obavljanje funkcije ministra unutarnjih poslova, pogotovo za izbjegličke krize.
No, predbacuju mu se slabiji izborni rezultati u Splitu i Dalmaciji, a dio članova stranke, poput Vjerana Zuppe, smatra da bivši ministar policije ne može biti predsjednikom SDP-a te da slučaj s Tomislavom Karamarkom pokazuje kako to ne može dobro funkcionirati. Orsat Miljenić ima pak problem jer je tek prije prošlih izbora ušao u SDP što izaziva podozrenje kod dijela članova stranke. No, Ostojić i Miljenić imaju još jedan, zajednički problem: bije ih glas da su bili bliski bivšem šefu stranke Zoranu Milanoviću. Neki politički suparnici čak zločesto predlažu da bi njihov zajednički slogan mogao biti i poslije Zorana – Zoran.
Neuspješna, gubitnička zagrebačka organizacija
Zamjeraju im da se nisu suprotstavljali Milanoviću čak ni kada je radio kardinalne pogreške zbog kojih je SDP postao gubitnička stranka. S druge strane, Ostojić i Miljenić, računaju na potporu SDP-ovaca koji smatraju da treba nastaviti putem kojim se do sada išlo, a da su izborni neuspjesi posljedica loše vođenih kampanja. Sugovornici Telegrama smatraju kako je najveća prednost Davora Bernardića i Tonina Picule u odnosu na Ranka Ostojića i Orsata Miljenića u tomu što su imali hrabrosti javno se suprotstaviti Milanoviću.
Stoga su Picula i Bernardić favoriti za sve one koji žele radikalan odmak od dosadašnje politike. Politički suparnici Davora Bernadića tvrde međutim da se on nije dokazao kao šef SDP-a u Zagrebu, kako zagrebačka organizacija trpi uzastopne poraze na lokalnim izborima, kako u stranku nije privukao veći broj novih članova, posebice onih uglednijih. Većina sugovornika Telegrama slaže se kako je možda došlo vrijeme da na scenu stupi nova generacija socijaldemokrata, no muči ih dvojba je li to baš Bernardić. Za Tonina Piculu gotovo svi sugovornici drže da je možda i najkompletniji kandidat.
No, nisu sigurni da će biti izabran jer je, po njihovu mišljenju, napravio dvije kardinalne pogreške. Nije, naime, smio reći da će voditi SDP iz Bruxellesa jer to dovodi u pitanje njegovu spremnost da se uhvati u koštac s nagomilanim stranačkim problemima. Isto tako mnogima nije dobro sjela najava da će se kandidirati za predsjednika države jer to upućuje da ga ne zanima operativna politika već samo udobne fotelje u Zagrebu i Bruxellesu.
Nitko ne nudi nov program ni odredio profil stranke
Po mišljenju sugovornika Telegrama svi favoriti za predsjednika SDP-a imaju dva zajednička problema. Nitko od njih, osim Tonina Picule, koji je dva puta na parlamentarnim izborima dobio najveći broj preferencijalnih glasova, nije pobjeđivao niti na parlamentarnim niti na lokalnim izborima. I drugi problem: nitko nije ponudio nov stranački program, nije pobliže odredio ideološki i politički profil stranke te koja je izborna baza SDP-a, niti hoće li stranka biti bliža liberalizmu ili ljevici.
Zanimljivo je međutim da su gotovo svi sugovornici Telegrama, za razliku od većine kandidata, prilično na čistu, pa i gotovo potpuno suglasni, što bi trebao biti SDP. Uvjereni su da puko pozivanje na zaštitu radničkih prava više nije dovoljno te da SDP treba postati stranka ljudi koji žive od svog rada. Dakle, stranka srednje klase, posebice njenog osiromašenog dijela te mladih koji ulaze u svijet rada u vrlo otežanim uvjetima i koji će, bez obzira na stupanj obrazovanja, biti najamni radnici.
Baza nisu ljudi koji žive od nekretnina i rente
SDP-ova izborna baza nisu ljudi koji žive od kapitala, rente, nekretnina, već intelektualci, profesori, službenici, inženjeri, kulturni djelatnici, visoko obrazovani stručnjaci svih profila, koji su kao pripadnici srednje klase toliko osiromašeni da su zapravo postali moderna, potplaćena i obespravljena, radnička klasa. SDP se, upozoravaju, mora suprotstaviti tendencijama da 10 posto bogatih postaje sve bogatije, a da 90 posto ljudi sve više siromaši, a mnogi su dovedeni čak i do ruba egzistencije.
Takva nejednakost ne samo da nije pravedna, ona je i društveno apsolutno neprihvatljiva. I na kraju, SDP mora pokazati da se razlikuje od HDZ-a i Mosta po svom svjetonazoru, po modernitetu, po odnosu prema obrazovanju, slobodi kulturnog stvaralaštva, pravu pojedinca da odlučuje o svim vidovima svog života, od toga s kim će i kako živjeti do toga da se ženama prepusti pravo izbora što je najbolje za njihov život i zdravlje.