HDZ-ova predizborna kampanja, u koju je ova stranka naglo službeno uletjela jučer poslijepodne će, nema sumnje, biti izvor mnogog veselja. Evo, recimo, samo se od Plenkovićeve objave da se ide u raspuštanje Sabora i da će na prvim mjestima HDZ–ovih lista biti nula žena, čulo sjajnih stvari.
Evo, stoga, jedna za potpredsjednika Vlade: “Domoljublje”. Je l’ sad malo bolje?
Oporba u drugačijem agregatnom stanju
Kampanja vladajuće stranke, ali i okolnosti u kojima se ona odvija (najviša inflacija u eurozoni, izvješće Vijeća Europe po kojem bi se lex AP-om i novim zakonom o medijima moglo dokrajčiti slobodno novinarstvo u Hrvatskoj) sve više, ukratko, podsjeća na kaotična vremena pred dva dosadašnja izborna poraza HDZ-a. Oporba je, međutim, u nešto drugačijem agregatnom stanju nego pred izbore 2000. i 2011. godine.
Tada su odavno prije startnog pucnja za početak kampanje bili definirani jasni oporbeni blokovi s kojima se lomilo HDZ. Ovaj put je raspuštanje Sabora već najavljeno, a dok nastaje ovaj tekst opozicijski čelnici pregovaraju u SDP-u oko toga u kakvom će formatu na izbore – gdje će ići točkaste koalicije, tko će s kim u svim izbornim jedinicama, a najosjetljivija materija, mjesta na izbornim listama, jedva da je i došla na dnevni red.
Možemo, ali nećemo žuriti
SDP je još u prošlu godinu ušao s idejom o predizbornoj koaliciji ljevice i centra, ali ona očito nije na vrijeme dovoljno ozbiljno shvaćena na svim stranama. Uostalom, najvažniji partner u toj priči, stranka Možemo!, je lani odbila predizbornu suradnju na razini cijele države, te ponudila tzv. točkastu koaliciju u izbornim jedinicama u kojima ljevica slabije stoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je bilo u lipnju 2023. godine. Konkretnu ponudu o točkastoj koaliciji (Četvrta, Peta, Sedma i Deveta izborna jedinica) su donijeli na Iblerov trg prije nekoliko dana.
Izgubljeno vrijeme za drugačiju Hrvatsku
Postoji, međutim, još važnija stvar u priči o načinu izlaska na izbore – programska platforma. Nisu se opozicijske stranke, u krajnjoj liniji, morale dogovoriti o zajedničkim listama, ali ono što su trebale daleko prije izborne godine ponuditi biračima su osnovne točke programa koji će pokušati provesti uspiju li nakon prebrojavanja glasova sastaviti vlast. I ne, “mi nećemo biti korumpirani poput HDZ-a” nije ozbiljna programska odrednica.
Mjeseci, pa i godine koje su prošle, mogli su biti iskorišteni za zajedničke nastupe na kojima bi se promoviralo nekoliko ključnih točaka drugačije Hrvatske, kako bi se u samu kampanju ušlo s već dobro utvrđenim očekivanjima birača. Uz takav raspored, nema sumnje da bi i dogovori o samim listama i načinu izlaska na izbore išli uz manje grča.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Srbija ili Mađarska?
U redovnijim uvjetima takva vrsta promoviranja snažne opozicijske platforme možda bi bila suvišna, međutim, stanje demokracije u Hrvatskoj u drugom mandatu Andreja Plenkovića je daleko od redovnog. Nisu trebali ni lex AP, ni Ivan Turudić, ni rat Plenkovića s EPPO-om zbog Nine Obuljen Koržinek da se zaključi kako je hrvatska demokracija već negdje na putu prema Bajakovu, s jedinom dilemom hoće li produžiti prema Srbiji ili skrenuti sjeverno, za Mađarsku.
No, sad je to već odavno proliveno mlijeko, a oporbeni čelnici užurbano crtaju hrpu točkastih i inih nastupa po deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, nadajući se da sve skupa neće biti premalo i prekasno. S obzirom na rezultate HDZ-a u ovom mandatu (pandemija, obnova, inflacija…), na nikad nepodnošljiviji vonj sveprisutne korupcije i kampanju HDZ-a koja se odvija onkraj stvarnosti i to s njene desne strane, moguće je da će i to biti dovoljno da se ekipa predvođena Peđom Grbinom domogne dovoljno mandata da može razmišljati o formiranju Vlade.
Alternativa je jasna
Ali, čak i ako se to dogodi – a ne radi se o najuvjerljivijem scenariju, jer HDZ je i dalje favorit – svaki mandat koji nije osvojen zbog izgubljenih mjeseci i godina će bolno nedostajati. Kako u samom sklapanju saborske većine (za koju će, lako moguće, trebati i Most), tako i u kasnijem amortiziranju eventualnih svađa i raskola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Alternativa je prilično jasna. “Najveći borci protiv korupcije”, “visoki standardi upravljanja Hrvatskom” i “politička stabilnost”. E, da: i “domoljublje”!
Okej, HDZ-ovi 'borci protiv korupcije' su cirkus. Ali, opozicija možda i kobno kasni s dogovorom o izbornoj suradnji
Umjesto da to rade u grču, oporbene stranke su se morale odavno dogovoriti kako i s čim na izbore
Nisu trebali ni lex AP, ni Ivan Turudić, ni rat Plenkovića s EPPO-om zbog Nine Obuljen Koržinek da se zaključi kako je hrvatska demokracija već negdje na putu prema Bajakovu, s jedinom dilemom hoće li produžiti prema Srbiji ili skrenuti sjeverno, za Mađarsku
HDZ-ova predizborna kampanja, u koju je ova stranka naglo službeno uletjela jučer poslijepodne će, nema sumnje, biti izvor mnogog veselja. Evo, recimo, samo se od Plenkovićeve objave da se ide u raspuštanje Sabora i da će na prvim mjestima HDZ–ovih lista biti nula žena, čulo sjajnih stvari.
Od Branka Bačića koji vrlo ozbiljnog izraza lica ponavlja kako “prije svega” (!) mora reći “da smo mi najveći borci protiv korupcije u Hrvatskoj”. Ili kad kaže da s njima “može koalirati onaj koji prihvaća visoke standarde upravljanja Hrvatskom”. Prije nego što neutralni promatrač stigne isporučiti pozdrave Ive Sanadera, Gabrijele Žalac ili Hrvoja Zekanovića, evo već ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda koji gunđa jer se u medijima ne čuje dovoljno riječ “domoljublje”; koja da je “temelj i vodilja našim hrvatskim braniteljima”.
Evo, stoga, jedna za potpredsjednika Vlade: “Domoljublje”. Je l’ sad malo bolje?
Oporba u drugačijem agregatnom stanju
Kampanja vladajuće stranke, ali i okolnosti u kojima se ona odvija (najviša inflacija u eurozoni, izvješće Vijeća Europe po kojem bi se lex AP-om i novim zakonom o medijima moglo dokrajčiti slobodno novinarstvo u Hrvatskoj) sve više, ukratko, podsjeća na kaotična vremena pred dva dosadašnja izborna poraza HDZ-a. Oporba je, međutim, u nešto drugačijem agregatnom stanju nego pred izbore 2000. i 2011. godine.
Tada su odavno prije startnog pucnja za početak kampanje bili definirani jasni oporbeni blokovi s kojima se lomilo HDZ. Ovaj put je raspuštanje Sabora već najavljeno, a dok nastaje ovaj tekst opozicijski čelnici pregovaraju u SDP-u oko toga u kakvom će formatu na izbore – gdje će ići točkaste koalicije, tko će s kim u svim izbornim jedinicama, a najosjetljivija materija, mjesta na izbornim listama, jedva da je i došla na dnevni red.
Možemo, ali nećemo žuriti
SDP je još u prošlu godinu ušao s idejom o predizbornoj koaliciji ljevice i centra, ali ona očito nije na vrijeme dovoljno ozbiljno shvaćena na svim stranama. Uostalom, najvažniji partner u toj priči, stranka Možemo!, je lani odbila predizbornu suradnju na razini cijele države, te ponudila tzv. točkastu koaliciju u izbornim jedinicama u kojima ljevica slabije stoji.
To je bilo u lipnju 2023. godine. Konkretnu ponudu o točkastoj koaliciji (Četvrta, Peta, Sedma i Deveta izborna jedinica) su donijeli na Iblerov trg prije nekoliko dana.
Izgubljeno vrijeme za drugačiju Hrvatsku
Postoji, međutim, još važnija stvar u priči o načinu izlaska na izbore – programska platforma. Nisu se opozicijske stranke, u krajnjoj liniji, morale dogovoriti o zajedničkim listama, ali ono što su trebale daleko prije izborne godine ponuditi biračima su osnovne točke programa koji će pokušati provesti uspiju li nakon prebrojavanja glasova sastaviti vlast. I ne, “mi nećemo biti korumpirani poput HDZ-a” nije ozbiljna programska odrednica.
Mjeseci, pa i godine koje su prošle, mogli su biti iskorišteni za zajedničke nastupe na kojima bi se promoviralo nekoliko ključnih točaka drugačije Hrvatske, kako bi se u samu kampanju ušlo s već dobro utvrđenim očekivanjima birača. Uz takav raspored, nema sumnje da bi i dogovori o samim listama i načinu izlaska na izbore išli uz manje grča.
Srbija ili Mađarska?
U redovnijim uvjetima takva vrsta promoviranja snažne opozicijske platforme možda bi bila suvišna, međutim, stanje demokracije u Hrvatskoj u drugom mandatu Andreja Plenkovića je daleko od redovnog. Nisu trebali ni lex AP, ni Ivan Turudić, ni rat Plenkovića s EPPO-om zbog Nine Obuljen Koržinek da se zaključi kako je hrvatska demokracija već negdje na putu prema Bajakovu, s jedinom dilemom hoće li produžiti prema Srbiji ili skrenuti sjeverno, za Mađarsku.
No, sad je to već odavno proliveno mlijeko, a oporbeni čelnici užurbano crtaju hrpu točkastih i inih nastupa po deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, nadajući se da sve skupa neće biti premalo i prekasno. S obzirom na rezultate HDZ-a u ovom mandatu (pandemija, obnova, inflacija…), na nikad nepodnošljiviji vonj sveprisutne korupcije i kampanju HDZ-a koja se odvija onkraj stvarnosti i to s njene desne strane, moguće je da će i to biti dovoljno da se ekipa predvođena Peđom Grbinom domogne dovoljno mandata da može razmišljati o formiranju Vlade.
Alternativa je jasna
Ali, čak i ako se to dogodi – a ne radi se o najuvjerljivijem scenariju, jer HDZ je i dalje favorit – svaki mandat koji nije osvojen zbog izgubljenih mjeseci i godina će bolno nedostajati. Kako u samom sklapanju saborske većine (za koju će, lako moguće, trebati i Most), tako i u kasnijem amortiziranju eventualnih svađa i raskola.
Alternativa je prilično jasna. “Najveći borci protiv korupcije”, “visoki standardi upravljanja Hrvatskom” i “politička stabilnost”. E, da: i “domoljublje”!