Ortački kapitalizam u Hrvatskoj buja. Stigli su opakiji igrači, predatori od kojih nas Filipović neće obraniti
U iole ozbiljnoj zemlji takva izjava jednoga ministra izazvala bi pravi potres na političkoj sceni
Ako ministar za svoju junačku žrtvu i hrabru i nesebičnu borbu već želi podršku javnosti i saborske oporbe, koja pak o cijeloj ovoj skandaloznoj i otužnoj priči nije kazala još ni riječi, onda treba jasno kazati tko su ti 'predatori koji misle da je Hrvatska njihov bankomat“ i tko to želi na račun hrvatskih građana „zaraditi milijun, 10 milijuna ili 100 milijuna eura'.
U četvrtak je ministar gospodarstva Davor Filipović privukao tek površnu pažnju javnosti izjavom da „ne postoji pritisak koji će me zaustaviti u obrani hrvatskih interesa i obrani hrvatskih građana. Ne postoje politički poeni koji su mi važniji od toga da štitim interese Hrvatske od predatora koji misle da je Hrvatska njihov bankomat.“
U iole ozbiljnoj zemlji takva izjava jednoga ministra izazvala bi pravi potres na političkoj sceni, ali u ovdašnjim letargičnim prilikama ona je bila samo još jedan povod za ismijavanje ambicioznoga i hiperaktivnoga ministra gospodarstva.
Prodaja većinskog vlasništva Petrokemije
Šale i pošalice još bi i imale nekoga smisla da je ministar Filipović dao tu ili sličnu izjavu u vrijeme svoga neuspješnoga rata protiv trgovačkih lanaca oko prikupljanja podataka o kretanju maloprodajnih cijena, ali on je to kazao nakon što je Vlada, pojednostavljeno, dala suglasnost da PPD i INA mogu prodati svoju tvrtku Terra Mineralna Gnojiva d.o.o. turskoj grupaciji Yildirim koja tako postaje vlasnik 54,52 posto kutinske Petrokemije.
Hrvatski prodavači i turski kupac obavijestili su javnost o zaključenome kupoprodajnom poslu još početkom studenoga prošle godine, a budući da smo u proteklih nekoliko tjedana bili svjedoci čak i za hrvatske lobističke prilike rijetko viđene medijske harange usmjerene prema Vladi i nadležnome Ministarstvu gospodarstva, navedeni javni istup ministra Filipovića zaslužuje svekoliku pažnju.
Veleumni Plenkovićev posao
Kutinska Petrokemija osnovana je 1968. i jedini je hrvatski proizvođač mineralnih gnojiva te najveći potrošač prirodnoga plina zbog čije je previsoke cijene proizvodnja potiho ugašena u ožujku prošle godine. U sastavu INA-e bila je sve do 1998. godine kada postaje samostalno dioničko društvo pod izravnom državnom kapom. U naredna dva desetljeća Petrokemija je prolazila kroz razne režime određivanja cijena svojih proizvoda i cijene osnovne sirovine: prirodnoga plina.
Najprije je putem određivanja preniske cijene mineralnih gnojiva država subvencionirala poljoprivrednu proizvodnju, onda je netržišnom cijenom plina subvencionirala Petrokemiju, da bi na kraju Vlada Andreja Plenkovića 2018. godine na sebe preuzela kreditne obaveze Petrokemije prema Erste banci, HPB-u i HBOR-u u ukupnome iznosu od 60 milijuna eura, a putem tri državne tvrtke (JANAF, Plinacro, Fond NEK) uložila u kapital Petrokemije dodatnih 20 milijuna eura.
Tu ljepoti toga veleumnoga posla nije bio kraj jer su zajedno s državnim tvrtkama po 20 milijuna eura uložili PPD i INA preko samo za tu prigodu osnovane prije spomenute tvrtke Terra Mineralna Gnojiva d.o.o., pa je ta tvrtka, u toj za javni novac i javni interes nadasve čudnovatoj operaciji, postala većinskim vlasnikom Petrokemije d.d. Nakon četiri godine upravljanja PPD i INA odustaju od proizvodnje mineralnih gnojiva i pronalaze turskoga kupca za svoju tvrtku.
Filipović treba jasno reći tko su predatori
Vrijednost transakcije nije objavljena, a uvjeti za realizaciju samoga kupoprodajnog ugovora očito nisu bili previše jednostavni kada je Vladi Andreja Plenkovića trebalo čak pet mjeseci da prožvače, probavi i potvrdi transakciju. I to tako da ministar Filipović nakon dane suglasnosti kroz suze javno zavapi: „Protekla tri tjedna ste u medijskome prostoru mogli vidjeti brojne neistine, blaćenja i spinove, a sve kako bi netko zaradio milijun, 10 milijuna ili 100 milijuna eura i to na račun hrvatskih građana.“
Ako ministar za svoju junačku žrtvu i hrabru i nesebičnu borbu već želi podršku javnosti i saborske oporbe, koja pak o cijeloj ovoj skandaloznoj i otužnoj priči nije kazala još ni riječi, onda treba jasno kazati tko su ti „predatori koji misle da je Hrvatska njihov bankomat“ i tko to želi na račun hrvatskih građana „zaraditi milijun, 10 milijuna ili 100 milijuna eura“.
Ovako sve ostaje nejasno i nedorečeno, mi ne znamo je li to vapaj kojim se post festum traži podrška građana koji u velikoj većini ni ne znaju da „predatori“ uopće postoje, a kamoli da ih bezočno pljačkaju ili apel premijeru Plenkoviću, nesporno oboružanom svim potrebnim znanjima, vještinama i odgovarajućom moći, da tu pljačku napokon zaustavi.
Nije samo još jedna obična afera
Kako god bilo, cijela ova priča nije samo još jedna obična afera, jedno od brojnih kokošarenja koja u tjednom ritmu zabavljaju javnost, ovo je potvrda da je i nakon tri desetljeća hrvatska „visoka politika“ ostala zarobljena u vlastitoj varijanti ortačkoga kapitalizma.
Nakon kolapsa Agrokora tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić napisala je i objavila knjigu „Slom ortačkoga kapitalizma“. Naivni su možda i povjerovali da je hrvatski ortačko-rođački kapitalizam tako krhak i slabašan da ga lom jedne, premda i najveće firme, može dokrajčiti. Ali sjeme koje je zasijano početkom devedesetih godina prošloga stoljeća dalo je neuništive nasade.
I dalje se igra potpuno ista utakmica, samo su zamijenjeni najvažniji igrači, stigli su novi, ambiciozni i svježi, puno opakiji i po nacionalni i javni interes neizmjerno opasniji od onih koje je vrijeme neumitno pregazilo.
Regulatori tržišta rade ono što im kažu Banski dvori
Dodatnu težinu priči o preuzimanju Petrokemije daje i trenutačna bitka oko prijedloga „Izmjena i dopuna metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu“ prema kojoj će se obračunavati cijena prirodnoga plina. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je sa zakašnjenjem od godinu dana predložila novi način izračuna plina.
HERA, baš kao i ostali hrvatski regulatori tržišta, radi samo ono što joj kažu Banski dvori, a ako ovi ništa ne kažu onda obično provode ono što im šapću ili u pola glasa govore oni čije usluge reguliraju. U taj vrli svijet državnih regulatora i privatnih sudionika na reguliranim tržištima na kojem razne „Metodologije“ određuju kojim će smjerom krenuti desetine milijuna eura stigao je prije godinu dana i ministar gospodarstva Davor Filipović.
‘Davor u zemlji čudesa’
Onaj vapaj ministra koji traži pomoć u borbi protiv „predatora koji misle da je Hrvatska njihov bankomat“ odnosi se i na bitku za novu formulu prema kojoj će se određivati nabavna cijena plina. Ali ministar valjda nije „Davor u zemlji čudesa“ – trebao bi znati da je Hrvatska 2017. godine imala drugu najvišu nabavnu cijenu plina u Europskoj uniji.
Te je godine kutinska Petrokemija imala gubitak iz poslovanja u iznosu od 33 milijuna eura, a naredne godine Vlada Andreja Plenkovića izvela je gore spomenutu čudnovatu operaciju kojom PPD i INA, jedini realno mogući dobavljači plina za kutinsku Petrokemiju, postaju njeni većinski vlasnici.
Od ovoga tjedna to je turski Yildirim, a nama preostaje da poput Andreja Plenkovića i Davora Filipovića na naše revere stavimo značke hrvatske zastave i da zajedno s Davorom krenemo u ljuti boj protiv „predatora koji misle da je Hrvatska njihov bankomat“. Hoće li ići i Andrej, trenutačno nije razvidno.