Otišli smo u Makedoniju i pričali s bivšim ministrom, jednim od autora njihovog ustava i oporbenom ikonom

Prilično smrknuto i ozbiljno analizira situaciju u Kumanovu. Kaže mi da svaki mandat VMRO-DPMNE (to je vladajuća stranka premijera Nikole Gruevskog) završava u etničkom sukobu na granici, pa tako i ova.

„Vlada radi na zastrašivanju i pojačavanju pritiska na javnost i prikazuje se kao da samo ona može sve srediti“. S druge strane, domaća i strana demokratska javnost vidi upravo ovu vladu kao uzrok krize, a njen odlazak kao početak stabilizacije.

Utemeljitelj moderne Makedonije i ikona oporbe

S fotografkinjom čekam u prizemlju, u predvorju fakulteta. Frčkoski izlazi iz svog kabineta na prvom katu. I da nisam znao kako izgleda, vjerujem da bih odmah po gardu prepoznao tko je od profesora bivši ministar unutarnjih i vanjskih poslova, ikona oporbe. Ponaša se pomalo frajerski, srdačno se pozdravljamo i krećemo prema kabinetu. Odmah ga pitam kako je na fakultetu, a on odgovara kako mu odgovara ta dekadencija sveučilišta.

No, zatim se uozbilji i kaže kako ovi prosvjedi utječu i na atmosferu na fakultetu. Jezgru prosvjednika čine studenti. „Mirni prosvjedi, to je fino za reći, ali pad režima uvijek je vezan uz izvjesnu mjeru sukoba s represivnim aparatima, posebno onim što zovemo parapolicijom, ljudima u policiji koji su direktno vezani za režim“, kaže Frčkoski.

U malom profesorskom kabinetu tiho svira jazz. Frčkoski pije nekakav voćni shake crvene boje, dok mi objašnjava sve o karakteru makedonskih prosvjeda. Ti “para policjaci” većinom regrutirani iz vlasti i kreću s rastjerivanjem mase. Ulaze u knjižnice, progone ljude po haustorima i zgradama. Mnogi prosvjednici su dobili batine, bez potrebe, a ta je brutalnost izazvala revolt na društvenim mrežama.

Ovakvi bi prosvjedi trebali trajati do 17-og ovog mjeseca kada će kulminirati. Tada je zakazan veliki prosvjed oporbe, a Frčkoski mi kaže da će se taj sukob vjerojatno i produžiti, te tada slijedi period kada stranci snažnije interveniraju.

Nova generacija diktatora

„Radi se o twist hand diplomacy, diplomatima koji mogu da uvrnu ruku, ili u teoriji, kako mi to zovemo, coercive diplomacy, diplomacija prisile“. Ti diplomati, koji mogu zavrnuti ruku autoritativnom makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom su Amerikanci, Nijemci i Britanci. Skandinavci, kaže mi Frčkoski, nastupaju tek kasnije, u mekšem dijelu kada je buldožerski posao završen, a glavni dio tog buldožerskog posla obavit će Amerikanci i Nijemci.

Diplomati tih zemalja mogu si priuštiti pritisak na ove balkanske „polu-tipove“, kako ih Frčkoski naziva. Instiktivni autoritativni provincijalizam može imati veze s demokracijom samo ako ih natjeraš, kaže moj sugovornik. „Javlja se sada jedna nova generacija diktatora, oni nisu kao Milošević i Tuđman. Mekši su prema strancima, ali tvrđi prema vlastitim ljudima“. Razumiju samo pritisak, a lagat će međunarodne faktore dok god budu mogli.

Pitam ga na koga to premijer Gruevski misli kada govori da oporbenom lideru Zoranu Zaevu u objavi njegovih “bombi” pomaže strana tajna služba. Potvrđuje mi da Gruevski vjerojatno misli na Amerikance, ali se boji to reći. To je, međutim, tolika glupost, kaže mi Frčkoski, da to ne prolazi čak niti kod članstva vladajuće stranke. Zaev ima 680 tisuća dokumenata, prisluškivano je 26 tisuća ljudi, nemoguće je i nema interesa da takav opseg prisluškivanja radi netko iz vana. To je paranoja diktature, prisluškuju oporbu, ali i svoje ljude.

Lustracijski proces kompromitira sam sebe

Frčkoskom je ova vlast zabranila javno djelovanje. Lustracijske komisije odredile su ga kao nepoćudnog. Ironija je to veća, što Frčkoski nije lustriran zbog svog djelovanja u komunizmu, već zbog djelovanja nakon promjene sistema. Terete ga, ne kao suradnika tajnih službi, jer bio je ministar, već kao naredbodavca. Optužba glasi da je uzurpirao policiju i službe protiv političkih neprijatelja.

To je danas mnogostruko naglašenije nego u doba kada je on bio ministar, kaže mi. “Lustracija zbog djelovanja u demokratskom sistemu je izvan svih standarda i svjetski presedan. Što će vam lustracija u demokraciji, kada možete tužiti policiju ili bilo koga tko prekrši vaša prava; radi se zapravo o sukobu s opozicijom”, kaže mi Frčkoski. Ne mogu reći da djeluje uzrujano.

„Bio sam ministar unutarnjih poslova od 92. do 96., još uvijek sam mlad, mogu se vratiti u politiku, a drugi lustrirani su stariji ljudi“, kaže Frčkoski. Doživljava ga se kao ikonu i simbol opozicije i upravo zbog toga predstavlja tako velik problem za vladajuće.

“Ne možete se obračunati s opozicijom ako se ne obračunate s njihovim simbolima“, kaže mi. Pokušali su i s pritiscima na fakultetu kako bi poslali poruku. Nije im uspjelo, Frčkoski kaže zbog mobilizacije javnosti i sveučilišta. Taj je lustracijski proces kompromitirao sam sebe. Nitko više taj zakon ne tretira ozbiljno i vjerojatno će prvi biti ukinut kad se promijeni vlast.

Ključan problem Makedonije je sudstvo

Ključan problem Makedonije je sudstvo, kaže mi Frčkoski. Funkcionira kao instrument vlasti, pokriće njihovih operacija. Sada su čak i europski eksperti to konstatirali, a oni to rade najsporije od svih. „Mi smo zaglavili u ovu diktaturu u procesu približavanja EU“, kaže Frčkoski. To je sada skandal i za EU, a ne samo za njih. „Gdje su gledali, što su radili, pa to je dijelom i odrađeno i s njihovim novcem“.

EU sada govori o autoritativnom skretanju Makedonije. Ovo je međutim, kaže moj sugovornik, već zaokružen sistem autoritativne vlasti. Skandalozno je kako je EU površno prešla preko Kopenhaških kriterija. Makedonija je iliberalna zemlja, bez liberalne tradicije. Mogu se postići fer izbori, pluralitet, nabraja Frčkoski, ali vladavina prava, to je iznimno teško.

“To su razumjeli momci koji su diktatori, to je Srbija, BiH, Crna Gora, od kojih je Makedonija otišla uvjerljivo najdalje u zaokruživanju autoritativnog sistema“. To funkcionira po modelu – dat ćemo Europljanima što žele, a gurat ćemo stvari u drugom planu. Time je Gruevski dobio i novac i vrijeme da napravi što želi. U zakonskom smislu, Makedonija je napravila sve što se od nje tražilo, a suštinski nisu ništa promijenili. Sudstvo je gore nego u periodu komunizma.

Dvije paralelne stvarnosti

Dvije su to makedonske stvarnosti, jedna za strance, a jedna ovdje. Skandal je što Europljani to nisu vidjeli, kaže Frčkoski. Makedonija je ostvarila sve mokre snove diktatora. „Možda je i Tuđman htio ovakve spomenike, ali ovaj je to uradio, on je napravio Las Vegas u Makedoniji“.

Skandal je to za cijelo okružje, a ne samo za Makedoniju. „Diktatorski snovi realizirani su na egzemplaran način, potrebna je šira sociološka analiza o fenomenologiji diktature u suvremenom svijetu“, kaže mi Frčkoski i pita se kako je to moguće uopće odraditi u periodu oskudice. EU je sada u šoku i pitaju se što učiniti da to spriječe. Institucije ne funkcioniraju mimo ove vlasti.

Frčkoski mi kaže kako su makedonski birački popisi svjetski fenomen. U posljednje je vrijeme mnogo ljudi emigriralo, između 300 i 400 tisuća. Makedonija danas ima 1.8 milijuna stanovnika i isto toliko birača. Kažem mu da to ipak nije svjetski fenomen, da tako nešto slično, u znatno manjem opsegu, imamo i mi u Hrvatskoj, na što se nasmije. Glasovanje mrtvih i slično.

Frčkoski mi tumači kako vlast stalno laže da su spiskovi pročišćeni, ali kada bi to stvarno bilo tako morali bi u njima vidjeti 200, 300 tisuća ljudi manje, a ne deset tisuća. „Nemoguće je pobijediti, ako ova vlast održava izbore, treba vam 300 tisuća ljudi više“.

Mafija je usko vezana uz vlast

Tek na pola razgovora primjećujem da polu ugašena cigara stoji u kutu stola. Pitam ga, možemo li napraviti jednu fotografiju s cigarom. Isprva odbija, kaže ne želi djelovati prepotentno. Nekako ga ipak uspijevam nagovoriti. Moj je sugovornik jedan od najupućenijih ljudi u sigurnosni sistem u Makedoniji, pa ga pitam kakvo je stanje s mafijaškim obračunima u Makedoniji, događaju li se tamo mafijaška ubojstva, poput nedavnog Vinka Žuljevića Klice u Sesvetama. Kaže mi kako Makedonija nikad nije imala problem s organiziranim kriminalom nezavisnim od politike.

Šef policijske strukture je direktno uključen u reketarenje, monopolizaciju nekih poslova, ima nekoliko firmi, kaže mi Frčkoski. Sve to je opće poznato. „Mafija je vezana za sistem. Partija na vlasti je to postavila u vrh, u neko negativno savršenstvo, ako tako možemo reći“. Sve to je opće poznato, kaže moj sugovornik, a nitko ne reagira.

„Ova vlast ne dozovoljava nikakav organizirani kriminal paralelno s njima, oni su glavni tipovi. Glavne medijske strukture su korumpirane i kupljene, formiraju sliku kao da je sve normalno i mirno, a mi živimo ogrezli u diktaturu. Zato je vlast tako i jaka, nemaju konkurenciju. Mafija je vezana za sistem. Ova je partija to postavila u vrh, u negativno savršenstvo, ako možemo tako reći.“