Otkrivamo novi potez uprave HRT-a: Tuže RH u Strasbourgu, tvrde da im se na hrvatskim sudovima krše prava
U pozadini je pronevjera 1,5 milijuna kuna za koju se sumnjičilo nekadašnjeg računovođu s HRT-a
Hrvatska radio-televizija (HRT) tužila je Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava jer, tvrde, sporovi što ih vode na domaćim sudovima nisu pravedni. Na osnovu te tužbe postupak protiv Hrvatske je i pokrenut, potvrdio je ovih dana sud iz Strasbourga. U HRT-ovoj tužbi naglašava se kako je Vrhovni sud postao izvor pravne nesigurnosti, a Ustavni sud prozivaju jer im je ranije odbacio ustavnu tužbu.
Kakvu će odluku Europski sud za ljudska prava donijeti bit će poznato nakon što zastupnica Hrvatske u Strasborgu Štefica Stažnik odgovori na HRT-ovu tužbu. Morat će pri tome objasniti je li HRT bio diskriminiran u sudskim postupcima vođenima na hrvatskim sudovima, te je li im Ustavni sud prekršio tzv. pravo na pristup sudu.
Državna televizija protiv države
Uprava HRT-a na ovu bizarnu tužbu odlučila se zbog jednako tako bizarnog slučaja koji se dogodio prije više od deset godina. Telegram je već javljao kako su se tada pojavile sumnje da šef računovodstva HRT-a Artur Kosanović izvlači novac. Pronevjerio je, potvrđuju s HRT-a, oko 1,5 milijuna kuna iz budžeta javne televizije. Neko vrijeme nezakonito je isplaćivao autorske honorare na račune ljudi koji uopće nisu surađivali s HRT-om. Mahom se radilo o prijevodima.
Nakon što su dobili Kosanovićeve uplate, ovi su ljudi podizali novac i vraćali ga šefu HRT-ovog računovodstva. Zadržali bi se tek neku sitnu naknadu. Izvučeno je tako, objavila je svojevremeno policija, oko 1,5 milijuna kuna.
Je li HRT sam kriv za štetu?
Gospodin Kosanović u međuvremenu je umro, bez da je njegova krivnja službeno utvrđena, a HRT je odlučio serijom tužbi vratiti fantomske honorare. No, većina tužbenih zahtjeva im je odbijena uz obrazloženje da si je HRT sam kriv za štetu.
U presudama su sudovi objašnjavali kako propust što ga je napravio djelatnik HRT-a ne mogu nadoknađivati vlasnici računa kojima je uplaćivan novac. Zato je postalo izvjesno da bi HRT na kraju mogao ostati bez pronevjerenog iznosa.
Što su rekli čelni ljudi HRT-a?
Vanja Sutlić, tadašnji ravnatelj HRT-a, potvrdio je da je interna kontrola utvrdila ove nepravilnosti. “Otkriveno je da postoji određeni broj isplata za koje nema adekvatne dokumentacije ili je ona falsificirana. Nakon detaljnijeg ispitivanja utvrđeno je da je novac isplaćivan ljudima za poslove što ih HRT nikada nije naručio, niti su oni obavljeni. Zato smo tu dokumentaciju proslijedili državnom odvjetništvu i kriminalističkoj policiji”, prisjećao se Sutlić tijekom sudskih procesa.
Ispostavilo se da je sve te isplate realizirao upravo Artur Kosanović. On je bio voditelj blagajne, te je, kako je objasnio Sutlić, bio dužan provoditi naloge za isplate i utvrditi jesu li potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom. No, naglasio je Sutlić, Kosanović nije imao nikakve ovlasti za sklapanje bilo kakvih ugovora.
Bijeg računovođe iz zgrade HRT-a
“Kad je interna kontrola došla do njega, on se okrenuo i izašao iz sobe. Više se nikada nije vratio na posao. Kasnije mu je uručen i otkaz”, svjedočio je na sudu Sutlić. Potvrdio je da je Artur Kosanović preminuo još početkom 2010. godine.
I interna revizorica Milica Pavelić prisjetila se revizije iz 2009., te nepravilnosti koje su uočene.
“Utvrdili smo da su se u odjelu obračuna evidentirali vanjski suradnici s kojima nisu bili zaključeni nikakvi ugovori, odnosno uz neke vanjske suradnike bili su evidentirani ugovori koji su se odnosili na neke treće osobe. Odjel obračuna nije mogao nalagati nikakve isplate, već je to bio zadatak Odjela financija. Upravo je Artur Kosanović internoj reviziji pisano izjavio da je on unosio podatke o vanjskim suradnicima s kojima nisu bili zaključeni nikakvi ugovori”, kazala je.
HRT: ‘Ljudi moraju nam vratiti novac’
Iako se prvotno činilo da bi sporove za povrat novca isplaćenog na osnovu lažnih ugovora o suradnji HRT mogao lako dobiti, dio sudova donio je odluke koje nisu išle u korist državnoj televiziji. Naprotiv, zbog izgubljenih parnica morali su platiti i sudske troškove, što je još povećalo štetu cijelog skandala.
Sve to opisano je i u tužbi koju je HRT podnio Europskom sudu za ljudska prava. Potvrdili su da su pokrenuli više od sto parnica za povrat novca kojeg je isplatio Kosanović. Pola su ih, kažu dobili, a pola ih je okončano presudom u korist vlasnika računa.
Zašto je HRT tužio Republiku Hrvatsku?
“Odluke su ovisile o tome koji je drugostupanjski sud donosio presudu. Većinu postupaka izgubili smo na Županijskom sudu u Zagrebu i Županijskom sudu u Puli”, napominju u tužbi predstavnici HRT-a.
Zbog različitih presuda obratili su se zahtjevom za revizijom Vrhovnom sudu RH, no odbijeni su jer je zaključeno kako se ne radi o predmetu u kojem bi se trebala zauzeti jedinstvena primjena prava. Ustavni sud odbio ih je, pak, jer HRT kao državna institucija uopće nema pravo podnijeti ustavnu tužbu.
Istovremeno, Vrhovni sud prihvaća zahtjeve za revizijom što su ih podnijeli neki ljudi kojima je Kosanović isplaćivao novac. U njihovom slučaju jedinstvena primjena prava bila je bitna, žale se s HRT-a.
Što HRT zamjera Vrhovnom sudu?
U revizijskim odlukama Vrhovni sud čak je postavio pitanje gdje je završio novac koji je vraćan Kosanoviću. Dio slučajeva nakon revizijskih odluka vraćen je na početak, te je od prvostupanjskih sudova zatraženo da utvrde je li HRT doista isplaćivao sporne honorare iako se znalo da ništa za njih nije obavljeno.
“Umjesto da harmonizira sudsku praksu Vrhovni sud RH postao je izvor nesigurnosti”, stoji u tužbi koju je HRT podnio protiv Republike Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava.
Prije nego što donese konačnu odluku ovaj će sud također morati utvrditi ima li HRT uopće pravo na zaštitu prava prema Europskoj konvenciji.