Ovaj je Slovenac pravi Indiana Jones, otkrio je izgubljeni grad Maja
Arheolog Ivan Šprajc posljednji je izdanak starih istraživača svijeta
Dok mu s lica kaplje znoj, jedan čovjek u kaki uniformi, sa šeširom širokog oboda i u visokim kožnim čizmama krči mačetom svoj put kroz džunglu. U jednom trenutku zastaje – ispred njega je iskrsnulo praiskonsko kameno lice.
Dio je to onoga što arheolozi nazivaju “zoomorfnim portalom” ili popularno “vrata čudovišnih usta”. Drevni grad Maja, izgrađen oko 700. poslije Krista i misteriozno napušten četiri stoljeća kasnije, stoji pred njim. Pronašao je izgubljeni grad Lagunitu.
Izgubljeni grad Lagunita
U vrijeme kad je cijeli planet mapiran, oplovljen, izmjeren i označen na svaki zamisliv način, istraživači koji u njemu otkrivaju zaboravljene gradove čine se reliktima prošlosti. No, još uvijek postoje avanturisti željni istraživanja skrivenih kutaka svijeta, a neki pritom pronalaze nevjerojatne stvari.
Jedan od njih, moderni Indiana Jones, slovenski je arheolog Ivan Šprajc, piše CNN. Lice mu je izbrazdano i izgleda sasvim po očekivanjima za nekoga tko je proveo 60 godina pod vrućim suncem na iskopinama ili pak probijao mačetom svoj put kroz gustu džunglu.
Bio je prvi koji je vidio drevne piramide, visoke 30 metara, a prvi je put naslutio gdje bi mogle biti pregledavajući fotografije iz zraka u svome uredu smještenom u baroknoj Ljubljani, udaljenom oko 10.000 kilometara od Lagunite.
To je borba, i sretni smo kad pobijedimo
Na pitanje kako se osjeća istraživač koji pronađe izgubljeni grad, Šprajc odgovara: “To je pobjeda, osobito kad se tako dugo za to borite. U nekoliko navrata smo dva, tri tjedna potrošili samo ne bismo li probili put do nekog mjesta, ne znajući što će nas ondje dočekati. Kad bi sve bilo lako, već bi netko drugi pronašao ovaj grad”.
Od 1996. godine njegov tim i on otkrili su više od 80 drevnih gradova Maja u prašumama Meksika, a za neke od njih prije toga nije bilo nikakvih podataka. No, kako može cijeli grad, koji je nekad možda bio dom nekoliko desetaka tisuća ljudi, jednostavno nestati?
Šprajc objašnjava da je područje neistraženo jer je vrlo nedostupno: “Ovdje je jako teško doći. Ovo područje nije bilo naseljeno još od raspada klasičnog društva Maja, u posljednjih tisuću godina”.
Kad iskonska džungla podivlja, i kad taj divlji rast traje stoljećima, ona zaista može progutati cijele gradove. No, misterij ostaje zašto je toliko gradova napušteno, i to podosta prije dolaska španjolskih konkvistadora.
Misterij nestanka gradova Maja
“Devedeset i devet posto naselja u središnjim i južnim nizinama poluotoka Yucatan napušteno je unutar 200 godina. Do 1000. godine napušteno je praktički sve, i takvu su situaciju zatekli Španjolci. Na sjevernom dijelu poluotoka i visoravni Gvatemale situacija je bila potpuno drugačija.
Nitko ne zna točan slijed događaja, ali definitivno je riječ o kombinaciji suše, klimatskih promjena (i) prenapučenosti, ali i drugih stvari koje su morale doći kao posljedica: ratova između država Maja, čije su stalne borbe nalikovale sukobima između starih grčkih gradova-država”, kaže Šprajc.
Adrenalin u lovu na blago ono je što pokreće Šprajca, onaj “eureka” trenutak kada nađe zakopano blago u vidu ostataka drevnih građevina i spomenika. A kad otkrije to blago, prepušta drugima da ga dalje istražuju. “To (opsežno mapiranje) nije naš posao. Mi poduzimamo prvi korak u nepoznato”, kaže on.
Šprajc je vjerojatno posljednji izdanak velikih istraživača 19. stoljeća – oni nestaju jer svijet postaje manji i znanost rasvjetljava njegove tajne. No, u užarenoj džungli znanost može dobiti samo ono što vidi – neslomljivi duh, žuljeve, znoj, krv i strpljenje važniji su od modernih naprava. Kako Šprajc voli reći: “Možemo preživjeti bez računala, ali ne bez mačeta”.