Prošloga utorka građani SAD-a imali su priliku izabrati 35 senatora od njih stotinu i svih 435 članova Zastupničkog doma Kongresa. Rijetko kada su „midterm“ izbori koji se održavaju dvije godine nakon predsjedničkih privukli toliko pažnje izvan SAD-a kao ove godine.
U ne tako dalekoj prošlosti izborna utrka Demokrata i Republikanaca za prevlast u dva doma Kongresa nije izazivala previše uzbuđenja izvan američkih granica jer je većina jedne ili druge stranke u domovima Kongresa rijetko utjecala na vanjsku politiku Bijele kuće.
Miješanje Rusije u izbore
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata pa sve do izbora Donalda Trumpa ključne postavke američke vanjske politike bile su nepromjenjive. Tek nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. godine i najveći zapadni zagovaratelji srdačnih i prijateljskih odnosa s Vladimirom Putinom morali su priznati da Kremlj koristi sve raspoložive alate kako bi utjecao na ključne izbore u liberalnim demokracijama.
Prošloga ponedjeljka, dan uoči održavanja izbora, Putinov bliski suradnik, osnivač i financijer ruske plaćeničke paramilitarne organizacije „Wagner“ Jevgenij Prigožin pohvalio se „da se miješao, da se opet miješa i da će se i dalje miješati u američke izbore“ što sigurno nije doprinijelo izbornom uspjehu kandidata Republikanske stranke, ponajviše onih vezanih pupčanom vrpcom s Donaldom Trumpom.
To što je Vladimir Solovjov, TV voditelj i trbuhozborac Vladimira Putina, komentirajući rezultate izbora ničim izazvan javno priznao da je provedba ruskoga povlačenja iz ukrajinskoga Hersona morala pričekati završetak američkih izbora kako „ne bi pomogla Demokratima i Joeu Bidenu“ bilo je ipak iznenađenje, ali ne zbog samoga razloga odabira termina povlačenja već zbog sadržaja ove stupidne izjave koja prikazuje Republikance kao potencijalne ruske partnere u komadanju Ukrajine.
Monolit na daljinskom upravljaču
Prije održavanja izbora čak su i ozbiljni zapadni komentatori strahovali od moguće premoćne republikanske većine u Zastupničkom domu Kongresa koju bi u dobrom dijelu činili po Trumpu podržani i njemu lojalni zastupnici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njihovo moguće protivljenje izglasavanju novih izdašnih paketa financijske i vojne pomoći Ukrajini promijenilo bi odnose snaga u ratu i učinilo rusku pobjedu, kako se god ona definirala, izglednijom. Ta je računica ipak polazila od pogrešne pretpostavke da su Republikanci monolit na daljinskom upravljaču Donalda Trumpa oslobođen bilo kakvih drugih utjecaja i interesa.
U nedjelju smo saznali da su Demokrati i prije ponavljanja izbora u Georgiji uspjeli obraniti prevagu u Senatu, a trenutačno poznati rezultati za Zastupnički dom (206 Demokrata, 217 Republikanaca, za 12 mjesta još uvijek nije moguće sa sigurnošću predvidjeti konačni rezultat) ukazuju da će republikanska većina biti vrlo tijesna.
Unutarstranačko krvarenje
Takav izborni rezultat garantira nastavak financijske i vojne pomoći Ukrajini te je sada izvjesno da se Vladimir Putin uzalud nadao da će pobjeda Republikanaca na „midterm“ izborima pomoći njegovom izlazu iz slijepe ulice. Očekivani izborni „crveni val“ (crvena je boja Republikanaca) u potpunosti je izostao, a Donald Trump je uz Vladimira Putina najveći gubitnik izbora na kojima nijedan od njih dvojice nije sudjelovao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako je Joe Biden kao predsjednik u listopadu uživao podršku svega 42 posto birača, ovi izbori nisu bili referendum o njegovoj politici nego još jedna pobjeda nad svim onim što nudi i simbolizira Donald Trump. U svim kompetitivnim izbornim okršajima od njega izabrani kandidati listom su poraženi, a pobjedu su odnijeli samo tamo gdje bi pobijedio i bilo koji drugi republikanski kandidat.
Republikancima slijedi unutarstranačko krvarenje u kojem će još jednom Trump biti točka razdora. Njegovi obožavatelji u njemu vide jedinog mogućeg kandidata Republikanaca na narednim predsjedničkim izborima, a unutarstranački protivnici doživljavaju ga terminatorom svih ključnih vrijednosti na kojima počiva Republikanska stranka.
Trump je ‘crvena krpa’
Ako u utorak, sukladno najavama, Donald Trump najavi svoju predsjedničku kandidaturu Demokrati su ponovo na dar dobili najveći motivirajući faktor za svoje birače. I to je najvažnija pouka i ovih izbora – politička opcija koja ne samo da nije kadra istaknuti prihvatljivoga kandidata i za birače izvan svoga standardnoga bazena nego nudi „crvenu krpu“, nekoga tko nadasve uspješno mobilizira pristaše političkih protivnika, osuđena je unaprijed na izborni poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upravo to se dogodilo i na ovim „midterm“ izborima, i ako Republikanci opet izaberu Trumpa za predsjedničkoga kandidata Demokrati će imati lakši posao bez obzira hoće li njegov protukandidat biti Joe Biden ili ipak netko drugi. Možda je za SAD i svijet u cjelini stvarno najbolje da Donald Trump bude još jednom poražen na izborima i tako konačno ode u političku mirovinu. Njegovi klonovi, poput Viktora Orbana, Aleksandra Vučića i Jaira Bolsonara ili saveznici, od koji je svakako najprominentniji Vladimir Putin, učinili su svijet bitno lošijim mjestom.
Zbog toga ne treba čuditi da je američka „Z“ generacija (18 – 29 godina) činila čak 12 % svih birača na ovim izborima te da je u više od dvije trećine glasala za Demokrate. Ta gotovo plebiscitarna podrška kandidatima Demokrata prije je posljedica straha od zatiratelja osnovnih vrijednosti liberalne demokracije nego puko slaganje s politikom same Demokratske stranke.
Obrazovanje kao ključan faktor
I ovi su izbori pokazali da preferencije birača nisu samo izrazito različite ovisno o dobi, već još više ovise o stupnju obrazovanja i boji kože. U 77 % od 105 kongresnih distrikta (ukupno ih je 435) s najvišim prosječnim stupnjem obrazovanja građana pobijedili su Demokrati, a u 66 % od 105 distrikta s najmanjim brojem stanovnika koji imaju završeni koledž pobijedili su Republikanci. Vjerojatno bi pobijedili i u preostalima da tamo većinu ne čine afro i hispano-amerikanci koji i dalje dominantno glasaju za Demokrate bez obzira na stupanj edukacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne tako davno, na predsjedničkim izborima 2012. birači sa završenim koledžom bili su ravnopravno podijeljeni između Barracka Obame i republikanskoga kandidata Mitta Romneya, ali nakon što je Donald Trump postao liderom Republikanaca oni postaju strankom ruralne i slabije obrazovane „bijele“ Amerike.
Taj trend potvrđen je i na ovim izborima te bi republikanske stratege trebalo ozbiljno zabrinuti zašto su od 105 „najobrazovanijih“ kongresnih distrikta uspjeli osvojiti samo njih 24. Kada odgovore na pitanja zašto su u proteklih nekoliko desetljeća rapidno gubili biračku podršku mladih i obrazovanih, a nisu uspjeli pridobiti glasove „obojanih“ i to bez obzira na njihovo obrazovanje, dobit će i odgovor na pitanje treba li im i dalje Donald Trump.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovi izbori u SAD-u pobjeda su nad svime što Trump nudi i simbolizira. Njegova nova kandidatura zapravo je sjajna ideja
Demokrati će imati lakši posao
Kada Republikanci odgovore na pitanja zašto su u proteklih nekoliko desetljeća rapidno gubili biračku podršku mladih i obrazovanih, a nisu uspjeli pridobiti glasove „obojanih“ i to bez obzira na njihovo obrazovanje, dobit će i odgovor na pitanje treba li im i dalje Donald Trump.
Prošloga utorka građani SAD-a imali su priliku izabrati 35 senatora od njih stotinu i svih 435 članova Zastupničkog doma Kongresa. Rijetko kada su „midterm“ izbori koji se održavaju dvije godine nakon predsjedničkih privukli toliko pažnje izvan SAD-a kao ove godine.
U ne tako dalekoj prošlosti izborna utrka Demokrata i Republikanaca za prevlast u dva doma Kongresa nije izazivala previše uzbuđenja izvan američkih granica jer je većina jedne ili druge stranke u domovima Kongresa rijetko utjecala na vanjsku politiku Bijele kuće.
Miješanje Rusije u izbore
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata pa sve do izbora Donalda Trumpa ključne postavke američke vanjske politike bile su nepromjenjive. Tek nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. godine i najveći zapadni zagovaratelji srdačnih i prijateljskih odnosa s Vladimirom Putinom morali su priznati da Kremlj koristi sve raspoložive alate kako bi utjecao na ključne izbore u liberalnim demokracijama.
Prošloga ponedjeljka, dan uoči održavanja izbora, Putinov bliski suradnik, osnivač i financijer ruske plaćeničke paramilitarne organizacije „Wagner“ Jevgenij Prigožin pohvalio se „da se miješao, da se opet miješa i da će se i dalje miješati u američke izbore“ što sigurno nije doprinijelo izbornom uspjehu kandidata Republikanske stranke, ponajviše onih vezanih pupčanom vrpcom s Donaldom Trumpom.
To što je Vladimir Solovjov, TV voditelj i trbuhozborac Vladimira Putina, komentirajući rezultate izbora ničim izazvan javno priznao da je provedba ruskoga povlačenja iz ukrajinskoga Hersona morala pričekati završetak američkih izbora kako „ne bi pomogla Demokratima i Joeu Bidenu“ bilo je ipak iznenađenje, ali ne zbog samoga razloga odabira termina povlačenja već zbog sadržaja ove stupidne izjave koja prikazuje Republikance kao potencijalne ruske partnere u komadanju Ukrajine.
Monolit na daljinskom upravljaču
Prije održavanja izbora čak su i ozbiljni zapadni komentatori strahovali od moguće premoćne republikanske većine u Zastupničkom domu Kongresa koju bi u dobrom dijelu činili po Trumpu podržani i njemu lojalni zastupnici.
Njihovo moguće protivljenje izglasavanju novih izdašnih paketa financijske i vojne pomoći Ukrajini promijenilo bi odnose snaga u ratu i učinilo rusku pobjedu, kako se god ona definirala, izglednijom. Ta je računica ipak polazila od pogrešne pretpostavke da su Republikanci monolit na daljinskom upravljaču Donalda Trumpa oslobođen bilo kakvih drugih utjecaja i interesa.
U nedjelju smo saznali da su Demokrati i prije ponavljanja izbora u Georgiji uspjeli obraniti prevagu u Senatu, a trenutačno poznati rezultati za Zastupnički dom (206 Demokrata, 217 Republikanaca, za 12 mjesta još uvijek nije moguće sa sigurnošću predvidjeti konačni rezultat) ukazuju da će republikanska većina biti vrlo tijesna.
Unutarstranačko krvarenje
Takav izborni rezultat garantira nastavak financijske i vojne pomoći Ukrajini te je sada izvjesno da se Vladimir Putin uzalud nadao da će pobjeda Republikanaca na „midterm“ izborima pomoći njegovom izlazu iz slijepe ulice. Očekivani izborni „crveni val“ (crvena je boja Republikanaca) u potpunosti je izostao, a Donald Trump je uz Vladimira Putina najveći gubitnik izbora na kojima nijedan od njih dvojice nije sudjelovao.
Iako je Joe Biden kao predsjednik u listopadu uživao podršku svega 42 posto birača, ovi izbori nisu bili referendum o njegovoj politici nego još jedna pobjeda nad svim onim što nudi i simbolizira Donald Trump. U svim kompetitivnim izbornim okršajima od njega izabrani kandidati listom su poraženi, a pobjedu su odnijeli samo tamo gdje bi pobijedio i bilo koji drugi republikanski kandidat.
Republikancima slijedi unutarstranačko krvarenje u kojem će još jednom Trump biti točka razdora. Njegovi obožavatelji u njemu vide jedinog mogućeg kandidata Republikanaca na narednim predsjedničkim izborima, a unutarstranački protivnici doživljavaju ga terminatorom svih ključnih vrijednosti na kojima počiva Republikanska stranka.
Trump je ‘crvena krpa’
Ako u utorak, sukladno najavama, Donald Trump najavi svoju predsjedničku kandidaturu Demokrati su ponovo na dar dobili najveći motivirajući faktor za svoje birače. I to je najvažnija pouka i ovih izbora – politička opcija koja ne samo da nije kadra istaknuti prihvatljivoga kandidata i za birače izvan svoga standardnoga bazena nego nudi „crvenu krpu“, nekoga tko nadasve uspješno mobilizira pristaše političkih protivnika, osuđena je unaprijed na izborni poraz.
Upravo to se dogodilo i na ovim „midterm“ izborima, i ako Republikanci opet izaberu Trumpa za predsjedničkoga kandidata Demokrati će imati lakši posao bez obzira hoće li njegov protukandidat biti Joe Biden ili ipak netko drugi. Možda je za SAD i svijet u cjelini stvarno najbolje da Donald Trump bude još jednom poražen na izborima i tako konačno ode u političku mirovinu. Njegovi klonovi, poput Viktora Orbana, Aleksandra Vučića i Jaira Bolsonara ili saveznici, od koji je svakako najprominentniji Vladimir Putin, učinili su svijet bitno lošijim mjestom.
Zbog toga ne treba čuditi da je američka „Z“ generacija (18 – 29 godina) činila čak 12 % svih birača na ovim izborima te da je u više od dvije trećine glasala za Demokrate. Ta gotovo plebiscitarna podrška kandidatima Demokrata prije je posljedica straha od zatiratelja osnovnih vrijednosti liberalne demokracije nego puko slaganje s politikom same Demokratske stranke.
Obrazovanje kao ključan faktor
I ovi su izbori pokazali da preferencije birača nisu samo izrazito različite ovisno o dobi, već još više ovise o stupnju obrazovanja i boji kože. U 77 % od 105 kongresnih distrikta (ukupno ih je 435) s najvišim prosječnim stupnjem obrazovanja građana pobijedili su Demokrati, a u 66 % od 105 distrikta s najmanjim brojem stanovnika koji imaju završeni koledž pobijedili su Republikanci. Vjerojatno bi pobijedili i u preostalima da tamo većinu ne čine afro i hispano-amerikanci koji i dalje dominantno glasaju za Demokrate bez obzira na stupanj edukacije.
Ne tako davno, na predsjedničkim izborima 2012. birači sa završenim koledžom bili su ravnopravno podijeljeni između Barracka Obame i republikanskoga kandidata Mitta Romneya, ali nakon što je Donald Trump postao liderom Republikanaca oni postaju strankom ruralne i slabije obrazovane „bijele“ Amerike.
Taj trend potvrđen je i na ovim izborima te bi republikanske stratege trebalo ozbiljno zabrinuti zašto su od 105 „najobrazovanijih“ kongresnih distrikta uspjeli osvojiti samo njih 24. Kada odgovore na pitanja zašto su u proteklih nekoliko desetljeća rapidno gubili biračku podršku mladih i obrazovanih, a nisu uspjeli pridobiti glasove „obojanih“ i to bez obzira na njihovo obrazovanje, dobit će i odgovor na pitanje treba li im i dalje Donald Trump.