Ovi lihvari oteli su hrvatskim građanima 91 milijun kuna. Njihovi suradnici ljudima opet otimaju stanove

Riječ je o možda najvećoj aferi s lihvarskim kreditima u Hrvatskoj u kojoj je optužena skupina koju je vodio slovenski boss Marko Romanič. Dio njegovih suradnika priznao je krivnju u procesu na Županijskom sudu u Zagrebu. Nagodili su se na relativno blage kazne nakon što su opisali kako su kamatarili ljude. Sam Romanič uspio je pobjeći, a vjeruje se da se skriva negdje u Južnoj Americi.

Iz kreditnih ureda diljem Hrvatske nudili su se zajmovi

Njemu presuda još uvijek nije izrečena. Proces mu traje u odsutnosti. Jedan od njegovih kreditnih ureda skrivao se iza tvrtke OMH Razvitak čije je službeno sjedište bilo u Vukovaru. Na Jadranskom trgu u Rijeci nalazilo se sjedište kamatarske tvrtke Kaligrafija, dok je u Gundulićevoj 6, također u Rijeci, bila prijavljena tvrtka Nova karaka. Prema optužnici, krediti su s enormno visokim kamatama plasirani preko tvrtki Aristotel, IAP Siscia, Usavršavanje, Ekonomska analiza, Imetak plasman, Usluge Axia, Mundus Maximus, Ekvivalent i Zapadni način.

Sve je krenulo početkom 2007. godine kada su se Romanič i njegovi suradnici priključili organizaciji koja se bavila davanjem zajmova. Tko je točno bio u njezinom vrhu još nije utvrđeno iako se neka imena, mahom iz SAD, cijelo vrijeme spominju. Dogovor je bio da se krediti izdaju uz ugovaranje nesrazmjerne koristi. Obično bi se ljudima za manje iznose pod zalog stavljale višestruko vrjednije nekretnine.

Izgleda da kazneni postupak nije prekinuo agoniju dužnika

Osim ovih tvrtki koje su figurirale i kao posrednici u odobravanju zajmova, građani su novac mogli tražiti i u kreditnim uredima u gotovo svakom hrvatskom gradu. Potpisivanje ugovora o zajmu bilo je uvjetovano navođenjem puno većeg iznosa nego što je stvarno posuđen, ugovarane su i novčane kazne u slučaju odstupanja od dogovorenog tempa povrata zajma, a prikupljani su i podaci o imovini zajmoprimaca kojom bi se mogao osigurati povrat zajma.

Dok kazneni proces još uvijek traje, suradnici optuženih lihvara, a sumnja se da su upravo to ljudi koji su im osigurali novčana sredstva za kamatarenje, podižu tužbe protiv hrvatskih građana. Njima traže navodne zaostale iznose zajmova koji im nisu plaćeni ili se pak žele jamcima upisati na nekretnine upravo zbog nevraćenih kredita njihovih dužnika. Hrvatski sudovi neke tužbe prihvaćaju, čime se agonija dužnika nastavlja. U nekim slučajevima kamatari ipak ne uspijevaju dobiti sporove, zato što je USKOK protiv njihovih suradnika pokrenuo kazneni postupak. No ipak se moraju natezati na sudu.

Obiteljska kuća kao jamstvo za kredit od 25 tisuća kuna

Jednu takvu tužbu, od Briana Alfonsa Fuentesa iz Guatemale dobile su dvije gospođe – jedna iz okolice Gline, a druga s otoka Ugljana. Tužbom im je Fuentes, koji figurira kao vlasnik tvrtke OMH Razvitak i jedan od glavnih u lancu ovog kreditiranja, želio uzeti nekretninu što je bila založena kao jamstvo za kredit njihovog pokojnog supruga i oca. Gospodin je navodno ostao dužan nešto manje od 25 tisuća kuna. Radilo se o obiteljskoj kući kod Gline kojom je jamčio taj iznos.

Dužnikova supruga na sudu je tvrdila kako je dug podmiren, te je čak pokazala potvrdu s Fuentesovim potpisom. Da je dug vraćen tvrdila je i njezina kćer. U potvrdi je stajalo: “Neopozivo izjavljujem pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, da nemam nikakvih potraživanja, žalbi ili nejasnoća, nakon otplate citiranog iznosa, protiv zajmodavca ili bilo kojoj trećoj osobi koja je bila potencijalno vezana uz zajam”.

Na sudu se, zanimljivo, pojavljuje samo jedan odvjetnik

Međutim, Fuentesov pravni zastupnik, zagrebački odvjetnik Marko Krpan, tražio je grafološko vještačenje potvrde. Stručnjaci koji su analizirali Fuentesov rukopis zaključili su kako je njegov potpis na potvrdi potpuno različit od njegovog nespornog potpisa. Na kraju se vještak uopće nije mogao izjasniti o autentičnosti potvrde, ali nije ni isključio mogućnost da ju je Fuentes potpisao.

Žene kojima je prijetilo da ostanu bez nekretnine na sud zato donose i potvrde o uplatama rata za kredit. Da je cijeli iznos zajma podmiren na sudu je posvjedočio i dužnikov brat. Te činjenice povezane su s tvrdnjama iz USKOK-ove optužnice protiv Romaniča i suoptuženih. Tamo stoji da je Fuentes bio samo fiktivni zajmodavac čije je ime korišteno za plasiranje lihvarskih kredita. Dakle, zapravo nepostojeća osoba, tim više što nije ni optužen u ovoj golemoj aferi. Zato je prvostupanjskom presudom odbijen njegov pokušaj da se upiše kao vlasnik nekretnine supruge i kćeri svog pokojnog dužnika.

Tajanstvena Marisol, suradnica zajmodavaca, koju nitko nije vidio

Zbog navodnog duga od oko 180 tisuća kuna na nekretnine čovjeka iz okolice Osijeka koji je svojevremeno uzeo zajam u kreditnom uredu nedavno se pokušala upisati izvjesna Marisol Zapata iz Los Angelesa. Njezino ime spominjalo se na početku ove afere, a sada očito ne odustaje od pokušaja da izvuče još novaca ili se upiše kao vlasnica još nekretnina dužnika.

Osječanin je na sudu izjavio kako nikada nije dobio 120 tisuća kuna, koliko je bilo navedeno u ugovoru o zajmu, a kamo li 180 tisuća koliko Marisol tvrdi da joj duguje. Dobio je tek nešto više od 20 tisuća kuna. Marisol Zapatu nikada nije upoznao.

“Najprije sam novac uplaćivao na njezino ime, a zatim na Fuentesa. Nisam baš sve ugovore dobro pročitao, jer su me stalno požurivali kod potpisivanja”, prisjeća se Osječanin.

Marisol Zapata nije se pojavila na sudu u postupku u kojem je i nju zastupao odvjetnik Krpan, te u njezino ime tražio da se gospodinu iz Osijeka uzme nekretnina.

Marisol Zapata: Mislila sam da je sve što radimo legalno

Zato je pročitan njezin iskaz iz istrage protiv Romaniča i ostalih. Tada je opisala kako je u siječnju 2012. počela raditi za izvjesnog Alexa Loxleya, koji će kasnije sloviti za glavnog financijera kreditnih ureda. On ju je poslao u Hrvatsku da potpiše neke dokumente, uvjeravajući ju da je sve legalno. Na kraju je čak rekla da joj je žao što je sudjelovala u svemu tome.

No, od tužbe protiv gospodina iz Osijeka nije odustala. Barem ne formalno. Sud je ipak nedavno nepravomoćnom presudom tu njezinu tužbu odbio. Čak bi morala platiti i 22 tisuće kuna sudskih troškova.

I jedan Slovenac još uvijek tuži zbog neplaćenih dugova

Kao vlasnik potraživanja prema dužnicima Romaniča i njegovih suradnika pojavio se nedavno i Slovenac Simon Gradišnik. On je, nakon akcije USKOK-a 2012., nastavio sudskim putem utjerivati neplaćene zajmova. Bez obzira što se, dakle, sumnja da su u pitanju nezakoniti, lihvarski krediti, prema nedavno donijetoj nepravomoćnoj sudskoj presudi supružnici iz Zagreba ipak će mu morati dopustiti da im se upiše na stan i to zbog duga od 174 tisuće kuna. I Gradišnika, koji se na sudu ne pojavljuje, u procesu zastupa odvjetnik Krpan.

U pitanju je kredit što su ga supružnici dobili još u siječnju 2012. od zajmodavca Davida Scotta Watkinsa iz Los Angelesa. Jamčili su za njega svojim stanom u Zagrebu. Gradišnik je 2016. otkupio od Amerikanca potraživanje te sada on polaže pravo na taj stan.

Kako funkcionira otkupljivanje dugova kreditnih ureda?

Supružnici su pak na sudu tvrdili kako Slovenac nije vlasnik njihovog duga, jer je to isto potraživanje, prema njihovim informacijama još 2012. otkupio izvjesni Lusi Manuel Soria, također iz Los Angelesa. Kako je onda Watkins mogao kasnije opet isti kredit prodati Gradišniku, pitaju supružnici i podsjećaju kako su oni u ovom slučaju oštećenici.

Međutim, među dokazima se tada pojavljuje i raskid ugovora između Watkinsa i Sorie, zbog čega ostaje jasno da je upravo Gradišnik onaj kojem supružnici moraju vratiti dugovanje. Sud napominje kako nisu uspjeli dokazati da je ugovor zelenaški, jer to što se netko zaduži preko vlastitih mogućnosti nije razlog da mu se otpiše potraživanje. Zato sada, ako ova presuda postane pravomoćna, Slovenac Zagrepčanima, zbog zajma iz optuženog kreditnog ureda, može uzeti stan, jer je jednostavno kupio njihov dug.