Ovakav uvod u unutarstranačku kampanju u vladajućoj stranci nije nimalo ohrabrujući. Ako se već u ovoj fazi počelo sa sitnim smicalicama i očekivanjima od stranačkih dužnosnika da se javno zaklinju na lojalnost premijeru, a Karla Resslera baci na lomaču zato jer je rekao da nitko ne bi trebao imati bianco podršku, može se samo pretpostaviti što će biti u tjednima koji slijede. I čega neće biti – recimo, javnih debata kandidata za funkciju predsjednika stranke u kojima bi netko od Plenkovićevih protukandidata možda mogao otkrhnuti koju mrvicu stranačke pozlate s kojom se upravo oblažu premijerov lik i djelo.
Dvadeset dužnosnika ili dvjesto tisuća članova?
Potpora koju Plenkoviću javno i entuzijastično izražavaju HDZ-ovi ministri ovih dana (osim Milana Kujundžića koji je tek nimalo impresionirano izjavio kako sad podržava Plenkovića, a ako netko drugi postane predsjednik stranke onda će njega) već se javnosti predočava kao argument da je bitka, zapravo, gotova. Da je Plenkovićevo osvajanje novog mandata na mjestu predsjednika HDZ-a, zapravo, tek formalno različito od izbora u stranci 2016. godine. Tad su, prvo u travnju, pa u srpnju, svi članovi HDZ-a birali predsjednika – ali oba puta je postojao samo po jedan kandidat.
Spin o tome da je, zapravo, Plenkovićeva pobjeda gotova stvar teško može držati vodu u stvarnom svijetu. Potpora članova Vlade i ostalih stranačkih dužnosnika svakako nije zanemariva, posebno u HDZ-u, stranci koja se u svojih 30-ak godina postojanja baš i nije mogla previše hvaliti živom i razgranatom unutarstranačkom demokracijom. Da se šef stranke bira kao nekad, glasovima izaslanika na Općem saboru, teško da bi Plenkovićevi protivnici, nakon ovih javnih zaklinjanja na vjernost, imali neku šansu. Samo, HDZ ovaj put doista kroči na teritorij na kojem nikad nije bio, na stvarne izbore između više kandidata na kojima će svaki član stranke imati pravo glasa. A članova ima sigurno preko 100, možda čak i svih dvjesto tisuća. Koliko u toj priči može biti ključno što misli 20-ak ljudi?
Prvo poluvrijeme
Naravno, Plenković je i bez potpore stranačkog vrha (a kamoli s njom) favorit izbora u HDZ-u. Čovjek je predsjednik Vlade i koliko god i birači stranke možda bili nedovoljno zadovoljni radom ekipe iz Banskih dvora, nije tek tako lako odlučiti micati osobu koja tvoju stranku drži na vlasti. Samo, favoritkinja je bila i Kolinda Grabar-Kitarović…
No, kako god ova priča s izborima u HDZ-u završi, Plenković bi trebao biti svjestan da se radi samo o prvom poluvremenu. Ma kako bila uvjerljiva njegova eventualna pobjeda, ona će slabo vrijediti ako na parlamentarnim izborima HDZ ne ostane na vlasti. Istina, formalno bi Plenković u ožujku osvojio novi četverogodišnji mandat na čelu HDZ-a. Isti onakav kakav je 17. travnja 2016. godine, s osvojenih 99,2 posto glasova, izborio Tomislav Karamarko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovih dana dalo bi se zaključiti da premijer može biti miran na izborima za šefa HDZ-a. Je li to zbilja tako?
Hoće li se članovi HDZ-a povesti za primjerom ministara koji pred kamerama podupiru Plenkovića? Možda
Ovakav uvod u unutarstranačku kampanju u vladajućoj stranci nije nimalo ohrabrujući. Ako se već u ovoj fazi počelo sa sitnim smicalicama i očekivanjima od stranačkih dužnosnika da se javno zaklinju na lojalnost premijeru, a Karla Resslera baci na “lomaču” zato jer je rekao da nitko ne bi trebao imati bianco podršku, može se samo pretpostaviti što će biti u tjednima koji slijede.
Ivan Penava je u pravu. Krajnje je nekorektno, čak i demokratski nepristojno da se s vrha stranke i Vlade poziva na fer stranačku utakmicu, a da se još ne zna ni datum kada će se održati izbori za vodstvo HDZ-a. Još je nekorektnije i nepristojnije, što je također s pravom naglasio vukovarski gradonačelnik, da stranački dužnosnici i HDZ-ovi ministri u takvim uvjetima daju podršku Andreju Plenkoviću.
Ovakav uvod u unutarstranačku kampanju u vladajućoj stranci nije nimalo ohrabrujući. Ako se već u ovoj fazi počelo sa sitnim smicalicama i očekivanjima od stranačkih dužnosnika da se javno zaklinju na lojalnost premijeru, a Karla Resslera baci na lomaču zato jer je rekao da nitko ne bi trebao imati bianco podršku, može se samo pretpostaviti što će biti u tjednima koji slijede. I čega neće biti – recimo, javnih debata kandidata za funkciju predsjednika stranke u kojima bi netko od Plenkovićevih protukandidata možda mogao otkrhnuti koju mrvicu stranačke pozlate s kojom se upravo oblažu premijerov lik i djelo.
Dvadeset dužnosnika ili dvjesto tisuća članova?
Potpora koju Plenkoviću javno i entuzijastično izražavaju HDZ-ovi ministri ovih dana (osim Milana Kujundžića koji je tek nimalo impresionirano izjavio kako sad podržava Plenkovića, a ako netko drugi postane predsjednik stranke onda će njega) već se javnosti predočava kao argument da je bitka, zapravo, gotova. Da je Plenkovićevo osvajanje novog mandata na mjestu predsjednika HDZ-a, zapravo, tek formalno različito od izbora u stranci 2016. godine. Tad su, prvo u travnju, pa u srpnju, svi članovi HDZ-a birali predsjednika – ali oba puta je postojao samo po jedan kandidat.
Spin o tome da je, zapravo, Plenkovićeva pobjeda gotova stvar teško može držati vodu u stvarnom svijetu. Potpora članova Vlade i ostalih stranačkih dužnosnika svakako nije zanemariva, posebno u HDZ-u, stranci koja se u svojih 30-ak godina postojanja baš i nije mogla previše hvaliti živom i razgranatom unutarstranačkom demokracijom. Da se šef stranke bira kao nekad, glasovima izaslanika na Općem saboru, teško da bi Plenkovićevi protivnici, nakon ovih javnih zaklinjanja na vjernost, imali neku šansu. Samo, HDZ ovaj put doista kroči na teritorij na kojem nikad nije bio, na stvarne izbore između više kandidata na kojima će svaki član stranke imati pravo glasa. A članova ima sigurno preko 100, možda čak i svih dvjesto tisuća. Koliko u toj priči može biti ključno što misli 20-ak ljudi?
Prvo poluvrijeme
Naravno, Plenković je i bez potpore stranačkog vrha (a kamoli s njom) favorit izbora u HDZ-u. Čovjek je predsjednik Vlade i koliko god i birači stranke možda bili nedovoljno zadovoljni radom ekipe iz Banskih dvora, nije tek tako lako odlučiti micati osobu koja tvoju stranku drži na vlasti. Samo, favoritkinja je bila i Kolinda Grabar-Kitarović…
No, kako god ova priča s izborima u HDZ-u završi, Plenković bi trebao biti svjestan da se radi samo o prvom poluvremenu. Ma kako bila uvjerljiva njegova eventualna pobjeda, ona će slabo vrijediti ako na parlamentarnim izborima HDZ ne ostane na vlasti. Istina, formalno bi Plenković u ožujku osvojio novi četverogodišnji mandat na čelu HDZ-a. Isti onakav kakav je 17. travnja 2016. godine, s osvojenih 99,2 posto glasova, izborio Tomislav Karamarko.