Ovo je Mirela. Beba u njenom trbuhu umire od tumora, a u ovoj bešćutnoj državi ne može abortirati

Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja četiri tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak. Veći praktički od njega samoga.

‘Neka ide u Sloveniju’

Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: “neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu”.

Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele? U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko ne želi baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.

Ali, pitam se, taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?! Pogledajte je. Iznutra je slomljena, a toliko je snažna i hrabra.. da je stala pred kameru. Željela je da vidite njezinu tugu i da se pitate koju će još država osuditi na ovakvu agoniju? Vašu suprugu, sestru ili možda kćer?
Koja od nas je sljedeća! Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”.

Kasni pobačaj u ovom slučaju

Kako je nešto kasnije objavio Index, sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerojatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti.

Liječnici kojima se obratila uvjeravali su je da bi joj rado pomogli, no ustvrdili su da je u Hrvatskoj pobačaj nakon 10. mjeseca trudnoće protuzakonit, što nije istina. Naime, u članku 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može obaviti nakon 10. tjedna od začeća „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama“.

Tumor raste i pritišće mozak

Liječnica na Svetom Duhu rekla joj je, prepričala je Čavajda za Index, da situacija nije dobra, da dijete može umrijeti prije poroda ili za vrijeme poroda te da su mu šanse za normalan život, ako preživi porod, nikakve.

“Rekla je da će imati teška mentalna oštećenja, odnosno da će živjeti ‘kao biljka’. To mi je sve rečeno usmeno. Pismeno nisam dobila ništa osim dijagnoze da ima progresivni tumor koji raste i pritišće mali mozak. Doktorica na Svetom duhu u zadnjoj je rečenici napisala da su prognoze za majku i za dijete vrlo nepovoljne. No poslala me je kući bez ikakvih informacija o tome što bih dalje mogla i trebala. Nitko me nije uputio na etičko povjerenstvo”, kazala je.

Krivim cijeli zdravstveni sustav

Novinar Nenad Jarić Dauenhauer pitao ju je koga smatra odgovornim za činjenicu da nije dobila ni prave informacije, a kamoli svoja prava.

“Cjelokupni zdravstveni sustav. Neću imenovati liječnike ni liječnice, no smatram da su oni ključni da se nešto promijeni i da trebaju stati na stranu žena koje pate u ovakvim situacijama. Apsolutno nitko nije mi rekao da imam neka prava. Ionako mi je užasno teško zbog svega što proživljavam, a sada sam još prisiljena cijeli postupak provoditi u drugoj državi. Želim to dijete i sebe spasiti od daljnjih muka”.

Pobačaj će, kazala je, obaviti u Sloveniji. Temeljem dokumentacije iz Hrvatske i ultrazvuka, kazali su joj da će etičko povjerenstvo sigurno odobriti proceduru. “Rekli su da je dijagnoza jako loša i da tu nema ništa sporno i da je odluka na nama, roditeljima. Rekli su mi da dođem sljedeći tjedan i da pokrenem postupak prekida trudnoće. Primili su me vrlo humano i toplo s potpuno drugačijom energijom koja nema veze s onim što sam doživjela u našem sustavu”. Zahvat će u Sloveniji platiti 5000 eura.