A u uredu, za jednog okorjelog političkog novinara, strašna slika – čovjek je pred sebe naslagao elaborate, nacrte, političke programe. Sa strane je stavio i upaljeni laptop, veli, trebat će nam… Razgovor je, stoga, valjalo početi čisto političkim pitanjem.

TELEGRAM: Čini se da će ključna bitka na izborima u Zagrebu biti ona za većinu u Gradskoj skupštini. Razgovarate li unutar stranke i zeleno-lijeve koalicije oko toga s kim bi mogli postići većinu ako, sa SDP-om, ne budete imali dovoljno ruku?

KORLAET: Mi smo trenutno potpuno koncentrirani na kampanju kroz koju ujedno jačamo i vidljivost naših kandidata za Skupštinu grada. S obzirom na veliko povjerenje koje nam građani u anketama iskazuju i činjenicu da smo u samu kampanju ušli kao daleko najjača lista s oko 30 posto glasova, smatramo da ćemo do kraja kampanje osigurati stabilnu većinu u Skupštini. Naravno, poželjni su oni partneri koji se vrijednosno nalaze na spektru od centra lijevo i koji su spremni prihvatiti program koji smo građanima ponudili.

TELEGRAM: Ali, može se doista dogoditi da se posloži takva situacija da vam nedostaju dva-tri mandata za većinu i da, recimo, Vesna Škare Ožbolt kaže da je otvorena za projektnu suradnju…

KORLAET: Smatramo da nije vrlo vjerojatno da bi se takva situacija mogla dogoditi. Osobno nemam izravno iskustva rada s njom, no znam da je bila aktivna oko pomoći arhitektima kada su se pripremale podloge za Zakon o obnovi. Međutim, jedan od uvjeta za suradnju bit će potpuna transparentnost financiranja kampanje i rada stranaka s kojima ćemo eventualno pregovarati.

TELEGRAM: Nedavno ste pohvalno govorili i o radu ravnatelja Fonda za obnovu Zagreba Damira Vanđelića koji je jedno vrijeme figurirao kao HDZ-ov kandidat za gradonačelnika. Kazali ste da smatrate kako on dobro radi svoj posao u Fondu, što su vam neki na ljevici dosta zamjerili.

KORLAET: Jesu, da. Međutim, Vanđelića nisam ocjenjivao niti kroz njegove političke ni vrijednosne stavove s kojima nisam ni upoznat, već isključivo kroz njegovo iskustvo i vještine koje bi uz pravo političko vodstvo na razini grada i države sigurno doprinijele brzoj i efikasnoj obnovi. Pratim svaki dan i stranice Fonda i Vanđelićeve izjave i meni se čini da stvar zapinje u Ministarstvu graditeljstva koje je 70-postotni dionik Fonda za obnovu. Za njega, uostalom, znam iz vremena kad je bio manager i vodio projekte vezane za arhitekturu hotela i kolege arhitekti koji su s njim surađivali su rekli da čovjek zna svoj posao.

TELEGRAM: Zašto ste vi odabrali baš stranku Možemo? Okej, dosta se pisalo o Vašoj karijeri, programima vezanima za urbanizaciju i stambenu politiku, ali što Vas je još privuklo u taj politički projekt. Mogli ste, kao arhitekt, uostalom, biti dogradonačelnički kandidat i Jeleni Pavičić Vukičević, poput kolege Otta Barića.

KORLAET: Nisam mogao, naravno, jer se dubinski ne slažem s načinom na koji ona vodi grad i na koji je to radio njen prethodnik. Moja suradnja s Možemo! je počela zapravo prije više od tri godine kad su me zvali na neke svoje tribine o stambenim projektima. Kroz te tribine, izlaganja, diskusije, počeli smo se družiti, vidio sam kako dišu i razmišljaju i skužio da je to stvarno… autentično. Možda zvuči kao floskula, ali sam shvatio da su oni prva prava, autentična zelena ljevica i da s njima dijelim vrijednosti i u smislu socijalne pravednosti i ekologije i u smislu općeg pristupa stvarima.

Naš program nije samo napisan top-down, nego i bottom-up, naši ljudi su u svih 17 gradskih četvrti napisali svoj input za radne grupe koje su stvarale glavni program. Privukla me i ta jedna sinergija, kao i činjenica da se stvarno osluškuje što građani trebaju i žele. Jako volim Zagreb i sve što radim u istraživačkom, projektnom i nastavnom smislu vezano je za Zagreb. Meni je stvarno stalo da Zagrebu bude bolje. Doživljavam sve njegove slabe točke, od rasturenog asfalta, smeća izvan kanti, nedostatka zelenila ili prometa koji ne funkcionira već godinama. U ovoj ekipi našao sam partnere za tu preobrazbu. Ne radi samo o političkoj agendi, tipa – doći ću na vlast, pa fotelja, karijera… Raznim ljudima su napete razne stvari, ali njima je, vjerovali ili ne, stvarno napeto da ljudima bude bolje.

TELEGRAM: Spomenuli ste, među ostalima, problem zelenila u Zagrebu. Mnogi dijelovi grada su dramatično preizgrađeni, nema mjesta ne samo za zelenilo, nego za bilo što s funkcijom unapređenja kvalitete življenja. Kako to promijeniti?

KORLAET: Do toga je došlo ne zato što je urbanizam u smislu znanja i struke u krizi, nego zato što politika interese privatnog kapitala stavlja iznad interesa struke.

TELEGRAM: To je jasno i to se vidi po cijeloj Hrvatskoj.

KORLAET: Da nas se ne shvati krivo – mi nismo protiv privatnog kapitala, onako kako nam to neki pokušavaju prikrpiti. Privatni kapital, naravno, gradi grad, ali kao što je to lijepo rekao naš profesor Tihomir Jukić – u redu je štititi privatna prava, ali ne i privatni interes. Ne može privatni kapital diktirati razvoj grada, a to se upravo dogodilo, ako govorimo o Zagrebu, kroz bezbrojne izmjene Gradskog urbanističkog plana. Grad zapravo više uopće ne postoji na način da urbanisti planiraju razvoj, da struka kaže – tu će biti koridor ceste, tu park, tu trg, nego se gradi parcelu po parcelu, od kojih svaka ima svoja urbana pravila. Naravno da investitori ne vode računa o onom lijevo ili desno do svoje parcele, nego napucaju svoje do daske.

Dakle, ja bih rekao da je manjak zelenih površina posljedica toga što je javni interes otišao u zapećak. A sad što napraviti u ovim preizgrađenim dijelovima grada… U jednom Laništu, gdje su sve novogradnje, se nažalost više ne može puno, ali zato možemo osigurati dovoljno zelenih površina i rekreacijskih zona u okolici. Ali, u nekim četvrtima mislim da bi se, tamo gdje se naravno stanovnici slože, nešto moglo i rušiti, krčiti, osloboditi da bi se stvorio prostor za parkove, igrališta, urbane vrtove – naravno sve po načelu pravednosti, da se ljudi adekvatno obeštete. Nitko ne bi bio zakinut.

TELEGRAM: Mislite, ako sam dobro shvatio, na rušenje nekih starijih stambenih zgrada?

KORLAET: Da, moramo negdje malo i raskrčiti da bi stvorili bolje uvjete za kvalitetniji život ljudi u vlastitim kvartovima.

TELEGRAM: Jedna od stvari o kojima se do prije koju godinu jako malo govorilo i koja je jedna od glavnih tema zeleno-lijeve koalicije, je sve veća nepriuštivost stanovanja za mlade u urbanim sredinama. Kad kažete da je dio vašeg programa izgradnja neprofitnih stanova za najam, ljudi se često prvo zapitaju “s koliko se nula to piše”. Odnosno, koja bi bila cijena najma takvih stanova?

KORLAET: Cjenik koji ima Zagrebačka stanogradnja d.o.o. je u redu. Iznosi se kreću od cca 1200 do 1800 kuna mjesečno, ovisno o kvadraturi. Nije to velik novac, ali takvih stanova nema puno. Trebali bi povećati njihov broj zato što jednostavno nisu svi dovoljno kreditno sposobni da kupe svoj stan, štoviše, takvi su u manjini. Subvencije koje APN daje za kredite za mlađe od 45 godina izazivaju, pokazalo se, kontraefekt.

Kad izađe natječaj za te subvencionirane kredite, paralelno skoče i cijene stanova, tako da na dobitku budu jedino banke koje više inkasiraju za svoje kredite. Usporedbe radi, Beč ima 60 posto stanova za najam kojima grad upravlja i oni su izuzetno ponosni na tu svoju tradiciju koja traje od 1919. godine. I to je dobro jer je stvar regulirana, ugovori su višegodišnji, najamnina ne divlja, a cijena najma stanova u gradskom vlasništvu utječe i na nižu cijenu ostalih stanova za iznajmljivanje. Kod nas cijene divljaju, sretnik ste ako uopće uspijete potpisati ugovor, a onda nam se još dogodila i Airbnb-izacija koja je ogroman broj stanova, mislim oko dvije tisuće, prebacila u stanove za kratkoročni najam.

TELEGRAM: Što je dodatno povećalo cijene iznajmljivanja.

KORLAET: Da. Pritom su i stanovi koji su ostali za dugoročnije iznajmljivanje – nekvalitetniji. Dakle, to je već trostruka nevolja. Onda se dogodila pandemija koja je taj efekt malo anulirala, jer je turista nestalo, ali se dogodio i potres koji je zakucao posljednji čavao u lijes priuštivosti stanovanja. Od 37 tisuća stanovnika Donjeg grada, procjenjuje se da je oko polovice privremeno ili trajno iseljeno. Posljedično je potraga za novim stanovima jako povećana i cijene opet lete u nebesa.

Dakle, stanove za javni najam treba izgraditi. Postoji i nizozemski model leasinga, koji se počeo primjenjivati u Slavonskom Brodu. Dakle, ako ste u najmu i u jednom trenutku odlučite otkupiti stan, rate dotad uplaćenog najma se odbijaju od cijene, kao da ste plaćali kredit. Mislim da je to u Slavonskom Brodu lasta neke bolje budućnosti. Što se tiče Zagreba, grad nije samo vlasnik parcela na periferiji, poput Jelkovca i Podbrežja, gdje su se dosad gradili stanovi, ima tu i puno zemljišta diljem grada.

Uz to, imamo i prijedlog vezan uz obnovu Donjeg grada – puno zgrada ima neiskorištene tavanske prostore koji uglavnom služe kao skladište. E, sad – kad bi se stanari uspjeli dogovoriti da urede taj tavan u aktivne stambene prostore i mogli bi od toga financirati obnovu, cijena je tu negdje. Možda je to malo utopistički, ali ako se ponudi dobar model uz posredovanje Grada kako bi se štitili interesi suvlasnika, onda mislim da bi odaziv bio dobar.

TELEGRAM: Utopistički, jer se moraju o tome dogovoriti baš svi stanari neke zgrade?

KORLAET: Da, svi su suvlasnici tavanskog prostora.

TELEGRAM: Vi ste osobno, kao stručnjak, radili na višegodišnjoj studiji o opasnosti od potresa u Zagrebu. Što je bilo u njoj?

KORLAET: Tu studiju je, od Građevinskog fakulteta, 2013. naručio Ured za upravljanje u hitnim situacijama. Namjera je bila da se cijeli grad rendgenski skenira u smislu nosivih konstrukcija. Počeli smo s četvrtima, a onda smo zumirali na pojedine ulice i zgrade, tako da se dobije točna slika o tome kakvu konstrukciju ima određeni dio grada, ulica, pa sve do pojedinačnih javnih objekata, poput bolnica, zgrade Poglavarstva, mostova… Moj posao je bio da odem u arhiv, izvučem hrpu nacrta i elaborata i onda bih tu konstrukciju detaljno opisao građevinarima koji bi, na osnovu toga, radili simulacije ponašanja tih konstrukcija za potrese određene jačine, te dali prijedloge kako da se te konstrukcije ojačaju. Nažalost, potres nas je preduhitrio prije nego što smo do kraja dovršili posao. Mislim da je namjera bila dobra i radilo se o stvarno ozbiljnoj studiji.

TELEGRAM: Koliko je ona dovršena?

KORLAET: Oko 80 posto. Napravljene su jako detalje analize i simulacije za, recimo, bolnicu Sveti duh, HNK, Poglavarstvo, Most slobode i za još neke kapitalne objekte. Da smo imali još koju godinu moglo bi se reći barem za te javne objekte – ej ljudi, frka je, dajte ubacite neke stabilizacijske elemente.

TELEGRAM: Sad više te preporuke nisu upotrebljive? Pa možda će baš nakon potresa biti ozbiljnije shvaćene.

KORLAET: Siguran sam da će se po to studiji i sad djelovati, ona je jedan ozbiljan sken stanja. Kad se na to nadodaju detaljni pregledi napravljeni nakon potresa i etikete koje su zgrade dobile, s podacima iz studije čine dubinsku analizu stanja. Sad se stvarno može djelovati, znamo za veliku većinu zgrada kakva im je konstrukcija, koliko je popucala, sve je opisano, fotografirano i u integralnoj bazi. Naravno, sad imamo i oštećenja, nije više samo stvar ojačanja, nego i popravka.

TELEGRAM: U jednom od nedavnih javnih istupa ste govorili o takozvanom sendvič pristupu za ojačanja nekih zgrada. Nije baš jasno na koje se zgrade on može primijeniti, one sa žutom i crvenom naljepnicom, ili na sve?

KORLAET: Radi se o metodi koju je osmislio inženjer Dario Almesberger, Riječanin koji godinama živi u Trstu. Tom metodom se ukrućuju ugrađene zgrade, a takvih imamo dosta u Zagrebu. Prednost je što se radi isključivo izvana: prvo se skida žbuka, pa navlači mrežica od karbonskih ili bazaltnih vlakana, kao neka mikroarmatura. Na nju se onda nanosi specijalna žbuka kojom to postane jedan kruti disk. Vanjsko i dvorišno pročelje se zatim povezuju kroz međukatne konstrukcije, gdje se između dvije drvene grede provlači čelična šipka, zatega i dobije se kruti sustav koji osigurava stabilnost cijele zgrade. Poanta je u tome da se sve radi izvana, ljude se ne mora iseljavati dok traju radovi.

TELEGRAM: Nema posebnih radova unutar stanova?

KORLAET: Nema, ljudi u njima mogu boraviti. Na primjeru zgrade od cca. deset stanova odnosno ukupno tisuću kvadrata izračunali smo da jedan takav zahvat sa svim, materijalom, radom i ostalim košta oko 100 tisuća eura što je otprilike cijena ona dva tavanska stana koje smo maloprije spominjali. I da, ovaj sustav ojačanja se može primijeniti na sve ugrađene zgrade, s tim, naravno, da samo one sa žutim i crvenim naljepnicama ulaze u sustav potpore prema Zakonu o obnovi.

TELEGRAM: Vidimo da obnova ide jako sporo, praktički kao da nije ni krenula. Što se da ubrzati?

KORLAET: Obnova se događa uglavnom u vlastitoj režiji. Znam nekoliko slučajeva gdje su statičari napravili detaljan pregled, projekt ojačanja i onda su stanari sami digli kredite nadajući se da će dobiti refundaciju. Gledao sam nedavno intervju s predstavnicom stanara jedne zgrade s deset stanova koja je dobila žutu naljepnicu. Njena obnova i ojačanje koštaju milijun i pol kuna. Ako gledamo po sustavu potpore 60:20:20, dio koji stanari plaćaju je 300 tisuća kuna. Digli su kredit na deset godina koji će otplaćivati po 300 kuna mjesečno po stanu. Mislim da to nije previše samo ako imate posao i redovita primanja koja su iznadprosječna. Puno veći problem će biti s kućanstvima koja su starija, koja žive od mirovine ili ispodprosječnih plaća. U završnoj verziji Zakona uveden je socijalni cenzus kojim se onima s niskim primanjima pokrivaju svi troškovi. I to je dobra prevencija protiv gentrifikacije odnosno da investitori stanarima zgrada s crvenom naljepnicom nude neku crkavicu za otkup. Ne bi bilo dobro da centar postane grad za turiste, da se pretvori u apartmane za najam, kulisu. Moramo zadržati ljude, grad čine njegovi stanovnici, a tek onda turisti.

TELEGRAM: Kako to dugoročno postići, osim samom obnovom i stambenom politikom o kojoj ste pričali?

KORLAET: Ja bih naglasio još jednom kako je naš program rađen, što pokazuje koliko smo ozbiljni, koliko je to sve skupa osmišljeno i koliko traje već godinama. Radi se zapravo o dva programa, jedan je za Zagreb, na kojem je radilo 16 tematskih grupa, a s druge strane imamo 17 gradskih četvrti i toliko naših kvartovskih grupa koje su napravile zasebne programe za svoje kvartove. Rađeni su na terenu, razgovorima s ljudima i uz pomoć ankete s deset tisuća ispitnika. Takve dokumente nema niti jedna druga stranka.

Osim toga, Tomašević je s nebrojenim članovima Zagreb je naš! / Možemo! prošao sve te četvrti i razgovarao sa svim tim ljudima uživo. I stvarno mislimo djelovati po tom inputu. Gotovo je s urbanizmom velikih gesti, fontana i spomenika, to nam je zadnje na listi prioriteta. Jako nam je bliska ideja pariške gradonačelnice Anne Hidalgo, da svaki kvart ima u zoni hoda od 15 minuta dostupan vrtić, školu, ambulantu, park, trg, mjesto za druženje i društvene aktivnosti, dućan… Centar će uvijek ostati centar, ali neka svaka četvrt dobije svoju društvenu infrastrukturu.

Također ćemo raditi na tome da se centar rastereti jakog utjecaja prometa, da se produže tramvajske pruge, naprave biciklističke magistrale, da željeznica dobije nove stanice u gradu i park&ride spotove, da se može do stanice doći autom i onda vlakom do centra. Isto tako oko samog centra bi napravili nekoliko garaža, a imamo i koncepte za rješenje parkiranja za stanare – da se naprave, za one koje to zanima i koji bi to financirali, garaže u blokovima ali samo za stanare. Svi ti scenariji su razrađeni i nisu SF, trebaju politička volja i snaga da se provedu, a mi tu snagu imamo.

TELEGRAM: Ne radi se samo o osobnoj snazi i volji, trebat će vam, pobijedite li s Tomaševićem i ona koja proizilazi iz broja ruku u skupštini.

KORLAET: Da, ali evo, nadam se, kao što sam ja mogao hvaliti neke dobre strane kod ostalih, da će i suprotna strana prepoznati i podržati neke dobre projekte. Je li to previše za očekivati?

TELEGRAM: Vjerojatno je. Smatrate da treba pronaći novu funkciju za napuštena industrijska središta u Zagrebu. Što točno? Pretpostavljam da ne mislite na nizove stambeno poslovnih zgrada?

KORLAET: Ne. Imamo elaborat koji obuhvaća pregled i analizu svih projekata napravljenih za te prostore i primjere dobrih praksi urbane obnove iz drugih zemalja. Kad je Grad najavio prodaju Paromlina, Gredelja i Zagrepčanke, odnosno klaonice na Heinzelovoj, ne bi li se zakrpala rupa u gradskom proračunu – rupa koja, što se tiče samo dugova Grada, iznosi 1,3 milijarde kuna – shvatili smo da moramo hitno napraviti analizu na temelju kojih ćemo spasiti te prostore od prodaje i razviti na njima nove modele urbane revitalizacije kakve se rade i u drugim europskim gradovima. Naš cilj je iskoristiti te prostore za stvaranje novih zona javnog stanovanja i javnih sadržaja, novih “centara” tih gradskih četvrti koji će poslužiti kao pilot primjer zelene obnove zapuštenih gradskih prostora.

TELEGRAM: S tim da je to iznos prije otvaranja onih ormara s kosturima.

KORLAET: Tako je. Prodaja ovih prostora da se to zakrpa je najlošija moguća opcija. U tim prostorima može biti jako puno sadržaja, ali mislim da bi naglasak trebao biti na društvenoj i kulturnoj namjeni, kakvu je dio tih prostora i imali kroz posljednje godine. Beč, primjerice, takve prostore nikad nije prodavao – jednom kad prodaš, gotovo je. Lova jest velika, ali je jednokratna. Postoje opcije koncesije, prava građenja, raznih oblika konzorcija… Nikako prodati, ti prostori se mogu kapitalizirati i bez prodaje, samo treba malo više truda i pameti da se takav ugovor sklopi, a ne evo, sad je to tvoje, radi što hoćeš. Imamo primjer Paromlina, Grad je već raspisao natječaj koji je platio za rješenje tog prostora, prvonagrađeni rad tu predviđa Gradsku knjižnicu. I što sad? Prodamo Paromlin i doviđenja? To bi bila pogreška.

 

TELEGRAM: Pokojni Milan Bandić je često svojim političkim oponentima, pogotovo mlađima, zamjerao kako u životu “nisu napravili ni pesju kućicu”. S obzirom na to da ste Vi projektirali niz zgrada u Zagrebu, teško da bi tako nešto mogao i Vama zamjeriti. Ali Vam se, kako smo nedavno mogli čitati u jednim dnevnim novinama, zamjera da ste izgradili luksuzne, jako skupe stanove.

KORLAET: Drago mi je da ste me to pitali, da dobivam priliku to pojasniti. Prvo, nisam ja ništa gradio, nisam investitor, iako u tom tekstu doslovno piše da sam izgradio te stanove. Ja sam arhitekt i projektiram razne projekte, pa tako i stambene zgrade. Moj posao arhitekta nema veze s cijenom po kojoj investitor prodaje zgradu.

TELEGRAM: Radi se 3900 eura po kvadratu.

KORLAET: Točno, ali stanovi su inicijalno prodavani po znatno nižoj cijeni, a sad ih ljudi preprodaju, dakle cijena koje se spominje je ona s Njuškala, Malog oglasnika… Kažem, ti su stanovi skupi, kao i drugi u Zagrebu; nažalost, cijene su narasle i to je jedan od razloga zašto sam se uključio u politiku. Nešto od stambenih politika imamo, POS i APN-ove subvencije na državnoj razini (koje dižu cijene), a imamo i Zagrebačku stanogradnju d.o.o. koja upravlja najamnim stanovima u naseljima Novi Jelkovec i Podbrežje.

Na Podbrežju se gradi peta zgrada, plan je izgraditi još sedam i nisam protiv da se to dovrši, ali da se dio stanova da u višegodišnji najam i da se naselje dovrši zgradama društvenog standarda. Među prioritetima kao dogradonačelniku bit će izgradnja vrtića u Podbrežju. I želim naglasiti, po pitanju obnove od potresa, da Markuševec, Čučerje i ostali krajevi pogođeni potresom izvan centra svakako nisu zaboravljeni, bio sam tamo više puta i dobro poznajem stanje. Imali smo presicu tamo i prošli vikend i jako nam je stalo da ti ljudi znaju da nisu zaboravljeni i da će obnove biti i tamo.

TELEGRAM: Kako gledate na budućnost Vaše stranke i koalicije. Vidite li nekog od vas, sebe možda, kroz sedam, osam ili deset godina u Vladi?

KORLAET: Stvarno nisam o tome razmišljao. Ovo sad mi je preče i oko toga što planiramo raditi u Zagrebi sam jako uzbuđen. Često nam se prigovara da smo aktivisti, no aktivizam podrazumijeva borbu za opće dobro, za javni interes. I dalje imamo taj žar, a način na koji djelujemo, na koji smo međusobno i s vanjskim stručnjacima povezani daje nam kredibilitet upravljati gradom na novoj razini. I da, vidimo se za tri godine na parlamentarnim izborima kao još jači faktor. Kao što je rekla Danijela Dolenec: “Idemo polako, da bi došli daleko”. Imam uhodanu nastavničku karijeru na fakultetu, ali kad me Tomašević pozvao, nisam mogao odbiti. Doživio sam to kao veliku priliku da dam svoj obol zdravom upravljanju gradom. Jer, gradom se upravlja maćehinski, stihijski, nema vizije, reda i sustava, a da ne spominjem…

TELEGRAM: Kriminal.

KORLAET: …isisavanje novca na razne načine. Sedmosatni film o žičari naprimjer, a takvih priča ima bezbroj, je za sudski spis. Samo da se zavrnu te pipe, kao i namještene javne nabave na koje se može javiti samo jedan izvođač koji napuca cijene iks puta i tome slično… uvjeren sam da bi se proračun Grada krenuo oporavljati.