‘Štrajk se provodi odgovorno’

Na pitanje gdje su im ostali kolege i pošalicu da nisu valjda oni jedini preostali štrajkaši, pravosudni djelatnici uzvraćaju baražno. “Mislite na trend smanjivanja broja službenika na sudu koji su u štrajku, a o kojem priča Ministarstvo pravosuđa? Radi se o osmišljenoj manipulaciji kako bi nas se obeshrabrilo. Krenuli su godišnji, pa ako je netko na godišnjem i bolovanju onda on, kao, ne štrajka. Ali to nije istina, ljudi su u štrajku, podržavaju ga, a čak su došli i na prosvjed”, govore nam dok ulazimo u njihovu sindikalnu prostoriju.

Kažu kako štrajk provode odgovorno, mada to nisu dužni raditi. Iako nije definirano koje to hitne postupke građana moraju provoditi, kažu kako sve predmete koji imaju rok u konačnici i izvrše. Za njih je situacija vrlo jasna, objašnjavaju pravosudni službenici za Telegram – ne traže kruha preko pogače, već samo žele da ih se za njihov posao adekvatno plati. A posao koji obavljaju je popriličan.

Rade 24 sata dnevno već 12 godina

Što konkretno rade u svom poslu, kako im izgleda jedan radni dan, te s kojim se sve problemima susreću, za Telegram su govorili zapisničarka Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu Jasminka Kirigin Bastalić, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu Božena Busić, ovlašteni zemljišnoknjižni sudski referent u Zagrebu Saša Vojnović, sudska savjetnica na Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Marija Antunović, ovlaštena zemljišnoknjižna referentica Općinskog građanskog suda u Zagrebu Tajana Senker i zapisničarka Općinskog suda u Karlovcu Diana Gvozdić.

Kirigin Bastalić ispričala nam je kako izgleda njezin posao zapisničarke Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu. “Imamo nešto što je specifično za Državno odvjetništvo, a to je dežurana. Ona se otvorila 1. rujna 2011. i do dana današnjeg nije stavila ključ u bravu. Naša dežurstva traju punih 24 sata”, objašnjava.

Kaže kako je dežurana sastavljena od ekipa. Jednu čine dva zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, jedan zapisničar, snimatelj i vozač. “Mi smo ekipa koja tijekom dežurstva radi 24 sata dnevno. Od toga bi 12 sati trebali biti na dežurstvu, a ostatak vremena kod kuće, na telefonu u pripremi. Ali dežurstva se često protegnu i iza 20 sati, nekad do tri ili četiri ujutro”, tumači Kirigin Bastalić.

Okruženi okorjelim kriminalcima

U svemu tome je sporno, kaže odrješito, što nemaju 12 sati odmora između dva radna dana. “Sutradan vi morate doći na posao i najnormalnije ga odraditi. I onda opet završite recimo na listama za svjedoke, počinitelje kaznenih djela, listama za žrtve, a imate i okrivljenike koji se brane sa slobode i nisu sprovedeni u dežuranu jer su počinitelji blažih kaznenih djela zbog kojih nije potrebno hitno postupanje”, tvrdi Kirigin Bastalić.

U dežuranu, kaže, dolaze najgori kriminalci. Ubojice, krijumčari, silovatelji žena i djece, pedofili, oni koji tuku žene pa ih kasnije ubiju, osobe koje siluju pse – sa svima njima se Kirigin Bastalić u svom poslu svakodnevno susreće. “To su ljudi s ruba društva. Svi počinitelji kaznenih djela o kojima čitate u novinama ili ih gledate na televiziji, svi oni dođu u našu dežuranu nakon policijske obrade. Neki od njih su ovisnici o alkoholu, teškim i lakim drogama, neki imaju AIDS, neki žuticu…”, govori, a njene riječi potvrđuje zapisničarka Gvozdić.

“Situacije stvarno mogu biti neugodne. Trinaest godina sam radila na prekršajnom sudu, a posljednjih pet na kaznenom. Moramo razdvojiti kazneno i prekršajno. Prekršaji su djela lakše naravi, a kaznena puno teža. Na prekršajima se recimo događaju situacije gdje vam osoba koja je u sudnici ide s pričom na pas mater – niže psovke, omalovažava i vrijeđa”, kaže Gvozdić. Takve stvari, dodaju Busić i Senker, nisu strane ni na zemljišnoknjižnim odjelima.

‘Jedva su obuzdali okrivljenika’

Gvozdić se prisjeća i kako je jedna stranka obavila veliku nuždu u vlastito donje rublje usred privođenja, a raspravu su morali odraditi do kraja. Za Telegram je opisala i grozomornu scenu koja joj se dogodila u sudnici, dovoljno malenoj da okrivljeniku, ljutitom zbog presude, bude na dohvat ruke.

“Radilo se o nasilju u obitelji. Bila sam metar i pol udaljena od okrivljenika. U prvom stupnju aktivno sudjelujemo na prekršajima, aktivnije nego na kaznenom odjelu. Imamo 15 pitanja koja moramo pitati okrivljenika. Tražimo ga ime i prezime, uspostavljamo komunikaciju. Nakon dovršenog postupka sutkinja je okrivljenika proglasila krivim. Dobio je mjesec dana zatvora”, priča nam.

“Na kraju postupka osuđeni mora potpisati zapisnik, ali on to odbija. I nije ni to problem, napravit ćemo službenu bilješku. Ali u tim momentima jada i bijesa on ustaje i kreće prema nama. Dvojica temeljnih policajaca su bila s njim. Okrivljenik je imao dva metra i 150 kilograma, a policajci su ga jedva obuzdali. Nije ga se moglo samo tako smiriti i tu doživljavam šok jer ne znam što će se iduće dogoditi”, govori Gvozdić.

‘Svi nas oni vrlo lako mogu pronaći’

Kao zapisničarka je, kaže, iznimno izložena u takvim situacijama. No, izložena je i van njih, što će potvrditi njena kolegica Kirigin Bastalić. Kaže, svaki okrivljenik može ju pronaći u bilo kojem trenu i nešto joj napraviti.

“Imate situaciju gdje u ispitavaoni sjedi zamjenik općinskog ili županijskog državnog odvjetnika, ja kao zapisničarka i snimatelj. Sam proces, od ulaska počinitelja kaznenog djela u sudnicu pa do kraja se snima. Na snimci se izgovara moje ime, ime snimatelja, a ta snimka se onda proizvodi u tri primjerka. Jedan ostaje u spisu, jedan ide sucu istrage na čuvanje, a jedan kriminalcu za doma.”

“Dakle, on zna kako se zovem, zna kako izgledam, a u današnjem vremenu informatizacije vrlo lako će pronaći gdje stanujem, gdje mi radi muž i takve stvari. Svi smo mi informatički pismeni danas i te podatke nije tako teško pronaći. A za takve stvari uopće ne primamo ikakvu naknadu”, govori pomalo ljutito Kirigin Bastalić.

Na pitanje za koju plaću radi svoj posao, Kirigin Bastalić odgovara za 850 eura. Dodaje kako su o svim problemima s kojima se susreću pisali resornom ministarstvu i glavnoj državnoj odvjetnici. No to, kaže, nije urodilo plodom. Sve ih je to dovelo na rub, zajedno s malom plaćom za koju rade.

‘Nismo baš kreditno sposobni’

Isto tvrdi i Antunović. Kaže kako povećanje od 15 posto, koje se najavljuje od 1. siječnja iduće godine, znači 90 do 100 eura veću plaću. No, taj iznos je premalen, kaže, kada se u obzir uzme inflacija i povećanje cijena. Pita se kako će s malom plaćom premostiti period do 1. siječnja.

“Radim za plaću od 990 eura, a to je trenutno premalo s obzirom na odgovornost mog posla. U sudstvu djeluje 600 sudskih savjetnika i mi činimo jednu četvrtinu rješavatelja sudskih predmeta. Ministarstvo i Vlada kažu da brinu o demografiji, ali evo, iz pozicije sudskih savjetnika koji su mlade osobe zrele životne dobi, koji bi trebali krenuti u život i osnovati obitelj, mi si to jednostavno ne možemo financijski priuštiti. Rekli smo vam kolike su nam plaće, pa mislim da je jasno da nismo baš ni kreditno sposobni”, kaže Antunović.

Gvozdić se nadovezuje i plastično opisuje kako stoje stvari. “Imam kolegicu koja radi kao zapisničarka u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja se želi maknuti od roditelja i želi iznajmiti stan. Njena plaća je nešto viša od 600 eura, a najam stana u Splitu košta – 600. Ona si najam stana ne može priuštiti, iako se radi o osobi koja deset godina radi u pravosudnom sustavu i zna svoj posao”, kaže Gvozdić.

Najefikasniji odjel u sustavu

Situacija, dakle, nije idealna niti kod zapisničara, sudskih savjetnika, a niti na zemljišnoknjižnom odjelu. Busić pitamo što sve obuhvaća posao na njenom odjelu. “Vodimo zemljišne knjige i sav pravni promet koji se odnosi na nekretnine. Sve se to odvija preko zemljišnoknjižnih odjela. Zemljišnoknjižni postupci se sastoje od redovnih postupaka, to su sve uknjižbe, predbilježbe vlasništva, hipoteke, zabilježbe, ovrhe, brisanje tereta, APN… Sva stvarna prava koja se odvijaju na nekretninama i u redovnom postupku vode zemljišnoknjižni referenti”, priča Busić.

Kaže kako su do 2004. sva ta rješenja u prvom stupnju redovnih predmeta radili suci, dok su referenti radili izradu nacrta rješenja. No, te godine uvodi se institut ovlaštenih referenata. “Time je omogućeno, s obzirom na staž, da se položi poseban ispit. Osoba koja ga je položila preuzima i mentorira neovlaštene referente, zapravo preuzima dio posla koji su do tada radili suci. Od tada pa do danas mislim da su svi silni zaostaci koji su postojali prije toga u redovnim predmetima riješeni na nivou cijele Hrvatske, a radilo se o dvije do tri godine zaostataka”, objašnjava Busić.

‘Opseg poslova se samo povećavao’

Njene riječi potvrđuje Vojnović. “Ovlašteni referent u prvom stupnju potpisuje jednaki broj predmeta kao sudac u prvom stupnju. Znači zadnjih godina imamo preko 40 posto predmeta s potpisima ovlaštenih referenata”, kaže Vojnović.

Njegova kolegica Senker kaže kako oni nisu neradnici te da su po statistikama iznimno uspješni. “Imamo manje od 1 posto prigovora na rješenja, a manje od 0,5 posto žalbi. To dovoljno govori o kvaliteti”, kaže Senker.

“Od 2004. kad smo dobili ovlaštenje, opseg poslova se samo povećavao zbog izmjena Zakona o zemljišnim knjigama 2017. i Novog Zakona o zemljišnim knjigama iz 2019. godine. To ovlaštenje danas nosi da odlučuješ u prvom stupnju, digitalno potpisuješ, provodiš postupke obnove i osnivanja te odgovaraš za milijunske vrijednosti nekretnina i hipoteka. Odgovornost je zaista velika”, dodaje Busić koja kao voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela, koja pod sobom ima 200 ljudi, radi za plaću od 890 eura.

Rade svoj posao za mali novac

Senker kaže kako njena plaća, s 24 godine radnog staža u sustavu, od kojih je 10 provela radeći kao zemljišnoknjižni referent, iznosi 830 eura. “To je jako mala razlika u odnosu na voditelja odjela”, tvrdi. “Radimo svoj posao za mali novac, a njegov obujam se konstantno širi. I samo ću istaknuti da nas ima s višom stručnom spremom i srednjom stručnom spremom i dobivamo različite plaće, a radimo istu količinu posla”, dodaje Busić.

Senker, koja radi na posebnim poslovima u zemljišnoknjižnom odjelu koji se tiču obnove, osnivanja i dopune zemljišnih knjiga, kaže kako im je 2019. posao proširen.

“Uveli su nam se postupci obnove, osnivanja i dopune zemljišnih knjiga u kojima moramo provesti ročišta. Iste godine nam je zakonom propisan dodatak koji trebamo primati za takvu vrstu poslova, a baš nikada ga nismo dobili”, priča Senker.

‘Mi samo tražimo izjednačenje’

Kaže i da kada su im 2004. dali ovlaštenja i kada je djelokrug poslova sudaca prešao u njihovu ovlast, plaće su im tada bile veće nego danas. “Imali ste 60 posto sudačke plaće, a danas imate ispod 45 posto. Prije deset godina nama je smanjen koeficijent za 3 posto i od tada nije nikada povećan. Mi jednostavno tražimo izjednačenje”, govori Senker vadeći iz torbe crvenu bilježnicu.

U nju je zapisala koliko zarađuju djelatnici MUP-a, a ti su je podaci, kaže, šokirali. “Danas se to spomenulo na sastanku. Voditelj automehaničarske radionice u MUP-u ima plaću 1953 eura bruto, a biskupski vikar za pastoral u MUP-u ima plaću oko 2200 eura bruto? Kad u javnosti kažu ‘oni traže 400 eura’, zamisli koji je to iznos, to nije nikakav iznos. To je izjednačenje. Ako voditelj automehaničarske radione u MUP-u može imati plaću 1953 eura bruto, onda i ja sa svojom odgovornošću posla mogu biti tu negdje”, govori rezolutno Senker.

Kaže i da još treba pridodati mentoriranje u cijelu priču. “Dobijete čovjeka koji je nov u sustavu, koji je mlad, očekuje puno i kad dođe, vidi da to nije tako perspektivno za njega. Ipak ostane u sustavu, položi ispit za ovlaštenog referenata i sa svim znanjima i vještinama odlazi u druga državna tijela, druga ministarstva i agencije gdje dobiva veću plaću za manju odgovornost. Mi za mentoriranje nemamo dodatak, niti za odgovornost. Suci imaju imunitet, a mi nemamo ništa”, tvrdi Senker.

Veliki problem s odljevom ljudi

Veliki im je problem, kaže, i odljev ljudi, ali radi se o boljci koja je problematična u cijelom sustavu. Antunović, koja je sudska savjetnica na Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kaže da je, otkako je došla tamo, puno odličnih ljudi dalo otkaz zbog male plaće. Njene riječi potvrđuje i Busić. “Prošli mjesec otišle su četiri referentice, od toga jedna ovlaštena i tri koje su taman naučile raditi posao. Iz sustava odlaze ljudi koji imaju po 15 godina iskustva”, priča Busić.

Kaže da najčešće, kada raspišu natječaj za šestero zemljišnoknjižnih referenata, na razgovor dođe jedan i onda odustane. Antunović pak kaže da se radna mjesta sudskih savjetnika u konačnici popune, za razliku od radnih mjesta zapisničara, upisničara i ostalih zaposlenih u pravosuđu, no da sudski savjetnici ne vide perspektivu i odlaze. “Imamo fluktuaciju u sustavu, nitko ne ostaje, a dolazi i do pada kvalitete rada”, tvrdi.

“Evo baš nedavno”, ubacuje se Busić, “raspisan je natječaj i na razgovor je došla jedna kolegica. Nije joj bilo jasno što nije u redu. Na kraju razgovora rekla je gdje god idem prijavljuje se gomila ljudi, što ovdje nije u redu“, kaže Busić kroz smijeh.

Loše stanje kadrova u sudstvu

Ističe kako nekad jednostavno nemaju izbora i moraju primiti nekoga tko možda ne odgovara svim kvalifikacijama za radno mjesto za koje se prijavljuju. “Najčešće nam se u zadnje vrijeme javljaju ljudi koji su već potrošeni“, dodaje.

Antunović skreće pažnju na nedavno izvješće predsjednika Vrhovnog suda, Radovana Dobronića. “U njemu se u stanju kadrova navodi da prosječno najviše zaposlenika u hrvatskom sudstvu ima između 55 i 59 godina. Ta činjenica je porazna i sama za sebe govori koliko malo mladih ljudi ulazi u sustav jer odgovornost koju snose ne odgovara plaći”, kaže. A novih, mladih i sposobnih ljudi, nadopunjuje je Senker, nepresušno treba. “Ljudi na odjelima ne mogu podnositi toliki teret posla jer fali ljudi”, tvrdi.

Slična situacija je i sa zapisničarima. Gvozdić kaže kako su također imali natječaj za petero službenika, a javila se samo jedna osoba koju su, kaže, “eto primili”. “Reći ću tako jer se žena još nije osposobila za rad. Morate shvatiti da je kod zapisničara bitno da pišemo s deset prstiju, a brzina će već doći s vremenom. Ja sam se zaposlila u ovom poslu s 19 godina, nisam bila bajna, ali sam s vremenom naučila raditi pa je tako došlo i iskustvo”, kaže.

‘Čast nam je služiti državi i građanima’

Antunović ju prekida i, ističuću važnost posla kolegice Gvozdić, kaže kako sudski zapisničar zapravo drži pola sudske referade. Gvozdić to potvrđuje. “Ja sam radila sa sudskim savjetnikom, kao što je kolegica Antunović. Njima se daju tolike količine spisa koje moraju izvršiti, moraju biti fletni kako bi ispunili svoj normativ. Kada se pogleda, mi smo svi zapravo jedan veliki tim. Suci su tu da poznaju zakon i odluče na koji način će se donijeti neka odluka ili rješenje, a mi smo tu da nesmetano donese odluku”, objašnjava Gvozdić.

Čast joj je, kaže, obavljati posao koji radi. “Mislim da je to stav skoro svih u pravosuđu. Kad sam se zaposlila u državnoj službi, osjećala sam čast što služim svojoj državi”, kaže Gvozdić, dok Busić kroz smijeh dobacuje: “Ja služim samo građanima!”.

Gvozdić priča kako je godinu dana uz redovan rad sa svojim sucem dežurala s troje suca istovremeno od 0-24, a od toga s jednim sucem cijelu godinu. To joj, kaže, nije bio problem. “Kad maknete nekog nasilnika od obitelji, divljaka s ceste, imate osjećaj da služite svojoj svrsi i ponosni ste”, govori.

Dio djelatnika nevidljiv u široj javnosti

“Ministarstvo pravosuđa mora ulagati u nas”, smatra Antunović, a s njom se slažu i ostali kolege. Kažu i kako u ovoj priči ne smiju izostaviti niti stručne suradnike. Radi se o socijalnim psiholozima, stručnim pedagozima i socijalnim radnicima koji rade na Općinskim državnim odvjetništvima i sudovima za mladež. U Hrvatskoj ih je svega 44, a široj javnosti su nevidljivi.

“To su ljudi s visokom stručnom spremom. Imamo socijalne psihologe čiji je koeficijent složenosti poslova 1,3 te stručne pedagoge koji imaju koeficijent 1,7. Njima se koeficijent složenosti poslova nije mijenjao od 2013., a radi se s ljudima koji rade s najosjetljivijim skupinama – djecom, maloljetnicima, psihički bolesnim osobama koje treba pripremiti za raspravu. Imaju veliku važnost u sustavu, a za njih se uopće ne zna”, kaže Gvozdić.

Na potezu su ministar i Vlada

No, nisu samo plaće problem za pravosudne službenike, već i uvjeti u kojima rade na sudovima. Busić kaže kako su oni na Zemljišnoknjižnom odjelu sretnici jer rade u novoj zgradi. “Ima sudova gdje djelatnici u današnje vrijeme moraju ložiti peć drvima kako bi zagrijali prostorije u kojima rade, a ako se hoće grijati na struju onda moraju isključiti računala jer su strujne instalacije neispravne. Tako je gotovo u 60 posto sudskih zgrada”, kaže.

“Pa u Vinkovcima na sudu imaju čučavce”, dodaje Senker. “Uz svo povlačenje novca iz europskih fondova i ulaganja u pravosuđe, dođete do toga da na poslu imate čučavac. To je valjda starina koja tamo mora biti, smiješno mi je to sve”, kaže. Ni plaće, a niti loše uvjete ne mogu srediti oni, već Vlada i ministar Malenica. Ne zanimaju ih niti njihove prijetnje o neplaćanju štrajka koje su posljednjih dana plasirane u javnost.

“Odgovornost je sada na njima. To što smo peti tjedan u štrajku znači da i dalje ustrajemo u tome da nam se ispuni naš zahtjev. Sve što smo vam ispričali pokazuje da imamo ljubav prema poslu. Opasno je što recimo stoji cjelokupni pravni promet nekretnina, a to pokazuje da ni ministar ni Vlada ne shvaćaju ozbiljnost situacije”, tvrdi Antunović. Busić kaže kako od svojih zahtjeva ne odustaju. Smatra da ih u tome ih podržavaju građani, ali i svi aspekti pravosudnog sustava. “Dajte nam izjednačenje pa da idemo u pregovore”, zaključuje.