Ovu luksuznu vilu na Koločepu starim vlasnicima uzeli su komunisti. Već ju 15 godina pokušavaju vratiti na sudu
Slučaj u kojem stari vlasnici tvrde da je vila preoteta u sumnjivoj privatizaciji, došao je na Vrhovni sud
Do najvišeg suda u Hrvatskoj, Vrhovnog suda RH stigao je ovih dana slučaj Vile Ruže, atraktivnog turističkog objekta na Koločepu, najjužnijem naseljenom otoku na Jadranu. Za vilu i zemljište oko nje na sudu se bore nekadašnji vlasnici i tvrtka Hoteli Koločep, koja je donedavno pripadala koncernu Agrokor Ivice Todorića.
Hotelsko poduzeće pokušava kao svoje vlasništvo upisati i vilu i atraktivne parcele što se oko nje nalaze, dok stari vlasnici tvrde kako je to njihova imovna oduzeta tijekom jugoslavenske komunističke vladavine. Većina te konfiscirane imovine upisana je u vlasništvo Hotela Koločep preko Hrvatskog fonda za privatizaciju, iako su svojevremeno imali samo pravo njezinog korištenja.
Još jedan je to polemičan privatizacijski slučaj, što ga sudovi ne uspijevaju riješiti već više od 15 godina. “To je najljepša zemlja na Jadranu i nije čudo da nam ju žele preoteti”, rekli su za Telegram vlasnici parcela kraj vile Ruže koji bi sada trebali ostati bez svoje imovine jer ona, odlukom suda, postaje dio hotelskog kompleksa. No, s tom odlukom se ne mire pa su tražili reviziju presude od Vrhovnog suda RH.
Vila za obitelj i prijatelje u tihoj uvali
Priča o Vili Ruži i parcelama oko nje višeslojna je i dugačka. Počinje još 1936. kada je vila izgrađena. Projektirali su ju poznati hrvatski arhitekti onog vremena Mladen Kauzlarić i Stjepan Gomboš koji su u svom radu bili vezani za dubrovačko područje. Vila je smještena na najisturenijem, južnom rtu koločepske vale, tik uz more. Terasu joj natkrivaju borovi pa uz komfor nudi i apsolutnu diskreciju. Ima i pristanište za brodove i vlastito kupalište.
Za svoju obitelj i prijatelje Vilu Ružu izgradio je Marko Rusko. Obitelj Rusko bila je samo jedna od bogatijih dubrovačkih obitelji koje su na Koločepu imale svoje nekretnine, a za vrijeme jugoslavenske vlasti ostale su bez njih. U vili su se najprije smjestili partizani, koji su uzeli iz nje sve vrijedne stvari, da bi na kraju Vila Ruža bila konfiscirana. Odluku o konfiskaciji donio je Kotarski sud u Dubrovniku. Obitelj Rusko je još tijekom rata napustila Dubrovnik. Neko vrijeme živjeli su u Rimu pa u Argentini i na kraju se skrasili u Kanadi.
Borba za povrat konfiscirane imovine
Kada je Hrvatska donijela Zakon o naknadi za imovinu oduzetu tijekom jugoslavenske komunističke vladavine, obitelj 1997. podnosi zahtjev da im se Vila Ruža vrati. Postupak teče iznimno sporo, pa u jeku poratne privatizacije ta nekretnina, kao i okolna zemljišta koja su do tada bila imovina države na korištenju kod Hotelskog turističkog poduzeća Koločep, završavaju upisana kao hotelsko vlasništvo. Dio imovine vlasnici ipak ne žele prepustiti pa kreću u višegodišnji sudski sporovi.
U njima sudjeluje i obitelj Rusko, kao i ostali vlasnici parcela na jugu otočića što ih Hoteli Koločep žele preuzeti. Jednostavno traže da se stare vlasnike obriše iz zemljišnih knjiga. Pozivaju se na Ugovor o razgraničenju imovinsko-pravnih odnosa i drugih prava iz veljače 1993. iz kojeg bi se trebalo vidjeti što je u razdiobi imovine nekadašnjeg Hotelsko-turističkog poduzeća Dubrovnik pripalo Hotelima Koločep.
To je još jedna vrijedna vila na Koločepu
Osim Vile Ruže, tu se spominje i Vila Lovor s pripadajućim zemljištem. Oba ta objekta 1997. Hrvatski fond za privatizaciju jednostavno je procijenio u društveni kapital Hotela Koločep. Drugim, riječima pripisao ih je hotelu iako vlasništvo nad njima nikada nije bilo riješeno. U pitanju je, dakle, bila nacionalizirana imovina, što će ju vlasnici kasnije željeli natrag i to u naturalnom obliku, a ne kroz naknadu u dionicama i obveznicama kako država obično isplaćuje odštetu za oduzete nekretnine.
I sam Grad Dubrovnik osporava Hotelima Koločep vlasništvo nad ovim nekretninama. “Ove nekretnine unesene su u postupku pretvorbe u temeljni kapital Hotela Koločep, no rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju kojim se u postupku pretvorbe određuje vrijednost društvenog kapitala ne prejudicira pravo vlasništvo na nekretnini”, tvrde predstavnici Grada i ostali suvlasnici.
Priče ljudi o povijesti i vlasnicima Vile Ruže
Ljudi koji su nekada radili u Hotelima Koločep na sudu su potvrdili kako su i Vila Ruža i Vila Lovor, kao i zemljišta uz njih, oduvijek bili dio hotelskog kompleksa. Tek u posljednjih nekoliko godina Vila Ruža se iznajmljivala drugim osobama. Mare Musladin, koja je bila i članica uprave Hotela Koločep, zna kako od Drugog svjetskog rata nitko osim Hotela Koločep, odnosno tvrtki iz kojih su nastali, nije koristio kompleks Vile Ruže. “Tamo je uvijek bilo nekih zbivanja – od ljetnih zabava do vjenčanja i dočeka novih godina”, prisjeća se, ali priznaje da joj nije poznato je li netko o starih vlasnika tražio povrat te imovine.
“Ja sam na toj zemlji s pokojnom babom išao brati naranče i hoteli nikada nisu bili u posjedu te zemlje. Sve dok je baba bila živa ta čestica je bila u našem posjedu i ja je sada smatram svojom. Ta zemlja nalazi se iza Vile Lovor”, živopisno je svjedočio Ivo Svilokos jedan od ljudi kojima Hoteli Koločep žele sudskim putem uzeti zemljište.
Odluka suda je pomalo iznenađujuća
Općinski sud u Dubrovniku ipak zaključuje kako ove nekretnine nikada nisu bile društveno vlasništvo. Među dokumentima pronalazi i posjedovni list Hotela Koločep iz 1951. u koji su bile upisane i Vila Ruža i Vila Lovor i zemljišta uz njih. Da slučajno i nije tako, pravo vlasništva Hoteli Koločep stekli bi ih dosjelošću, odnosno činjenicom da ih više od 20 godina imaju u posjedu. Privatni vlasnici jednostavno, kaže sud, nisu dokazali suprotno.
Ivica Todorić, odnosno njegova tvrtka Karisma Adriatic Hotels kupila je lipnju 2013. većinski paket dionica Hotela Koločep. Kada je 2107. otvoren postupak izvanredne uprave nad Agrokorom automatski su se u istoj poziciji našli i Hoteli Koločep te se na njih, prema podacima iz sudskog registra, odnosi i postignuta nagodba.
Unatoč svemu tome obitelj Rusko, kako proizlazi iz informacija iz sudskih spisa, ne odustaje od svog zahtjeva za povratom Vile Ruže. Traže baš vilu u zaljevu na južnoj strani otoka, a ne naknadu koju im država za nju može ponuditi. Mark Rusko prije nekog vremena izjavio je kako će vlasništvo svoje obitelji, ukoliko bude potrebno, dokazivati i na Europskom sudu za ljudska prava. Vrijednost Vile Ruže procijenjena je na najmanje pet milijuna eura.