Kad je u proljeće potres srušio tornjeve Zagrebačke katedrale, u dijelu crkvene javnosti sasvim se ozbiljno govorilo da je riječ o Božjoj kazni. Bog je, dakle, tvrdili su neki hrvatski svećenici i angažirani laici, kaznio hrvatske biskupe, a osobito kardinala Bozanića, zato što su zatvorili crkve u vrijeme prvog vala epidemije.
Ovo nije vic: nadbiskupu Bozaniću s velikom se i iskrenom ogorčenošću predbacivalo to što je pristao poslušati upute Stožera da se crkve moraju zatvoriti, te se gorljivo pokušavalo dokazati kako je, eto, s neba stigla brutalna kazna za takvo, protuvjersko ponašanje hrvatskih crkvenih velikodostojanstvenika.
Otprilike istodobno, jedan je splitski svećenik uporno ignorirao odluke Stožera o zatvaranju crkvi, održavao mise, i okupljao manju sljedbu fanatika. Kad je prošao prvi val, mnogi su svećenici i časne sestre zaboravili na mjere opreza.
Česta kršenja propisa na misama
Prije početka drugog vala korona se naselila u crkvene zgrade u Đakovu, ali i u samostane u Hercegovini. Virus su sa svojih putovanja, na kojima se očito nije pazilo na epidemiološke mjere, donosile časne i svećenici, koji su i sami kasnije postajali žrtve korone.
Danas, pak, svjedočimo digitalnim ispadima jednog riječkog dominikanca, koji ljude poziva da se ne cijepe protiv korone, jer, eto, jedno cjepivo nije dovoljno testirano, dok je drugo povezano sa stanicama abortiranih beba.
Istodobno u crkvama se, čini se, prilično masovno krše propisi o broju ljudi na misama, o razmaku među vjernicima, i o uporabi zaštitnih maski, dok se pred crkvama često skuplja vrlo mnogo ljudi, uglavnom bez ikakve zaštite.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se neki u Crkvi tako ponašaju
Vrlo je vjerojatno da crkve spadaju među lokacije gdje se zaraza širi, a posebno je zanimljivo da sada nitko ni ne pokušava zatvoriti crkve, iako su u prvom valu epidemije, kad se Hrvatska uspješno borila protiv korone, one bile uredno zatvorene.
Očigledno je kako se dijelovi Katoličke Crkve ponašaju prilično neodgovorno prema epidemiji, što znači da snose ponešto odgovornosti za činjenicu da je Hrvatska najgora u Europi, kad je riječ o broju zaraženih na 100 tisuća stanovnika, i šesnaesta u Europskoj Uniji, kad se radi o mortalitetu.
Zašto se dijelovi crkve tako ponašaju? Uz uobičajene razloge, kao što je sklonost pojedinih grupacija u Crkvi teorijama zavjere, ili prirodno nepovjerenje Crkve prema liberalnoj demokraciji, ovdje je važan jedan duboki, psihološko teološki čimbenik, koji, međutim, graniči s praznovjerjem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bog je ljudima dao razum
Koliko smo puta čuli da će nas od ovih ili onih nesreća sačuvati Bog, a ako ne bude tako, riječ je opet o Božjoj volji ili Božjem planu. Po toj bi logici Bog sve one koji iskreno vjeruju trebao sačuvati od epidemije, ako u Božjem planu nije zapisano drukčije. Kako vidimo, Bog to uglavnom ne čini, jer crkvenim redovima nemilice hara zaraza, a trenutno je na respiratoru umirovljeni biskup Mile Bogović.
Teza o tome da se ljudi smiju nemarno ponašati prema koroni, ili bio kakvoj drugoj sličnoj katastrofi, jer će nas ionako sačuvati Bog, spada među posve anakrona i bedastija čitanja kršćanske vjere.
Bog je, govorimo li kao vjernici, ljudima dao razum, i time ih učinio bitno različitim od svih živih bića. Bog je, dakle, ljude naoružao razumom, kako bi sami mogli rješavati svoje probleme, uključujući i borbu protiv zaraznih bolesti. Ako ljudi u toj borbi odbacuju razum, oni, zapravo, premda nesvjesno, odbacuju Boga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dijelovi Crkve na mračnijoj strani
Ako ljudi misle da će ih Bog pojedinačno čuvati od zaraze, premda im je Bog dao razum da se sami čuvaju od zaraze, oni žive u praznovjerju, karakterističnom za ranije faze kršćanstva, a ne u vjeri.
A mnogi svećenici, kao i laici Crkve hrvatskog jezika, ponašaju se baš kao da im Bog nije dao razum, pa sasvim nerazumno ignoriraju ili krše sva moguća pravila koja bi pomogla da se epidemija širi sporije.
O zaista ekscesnoj i opasnoj kampanji protiv cijepljenja, koju vodi mlađi riječki svećenik, da i ne govorimo. Prilično je tužno da su se i u pitanju epidemije, koje ne bi trebalo biti opterećeno poviješću, ratovima i sukobom starijih ideologija, značajni dijelovi Crkve našli na mračnijoj strani hrvatskog društva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pandemija nije opterećena sukobima iz povijesti, a dio Crkve opet se našao na mračnoj strani društva
Uz uobičajene razloge, kao što je sklonost grupacija u Crkvi teorijama zavjere, ovdje je važan jedan duboki, psihološko teološki čimbenik
Bog je, govorimo li kao vjernici, ljudima dao razum, i time ih učinio bitno različitim od svih živih bića. Ako ljudi misle da će ih Bog pojedinačno čuvati od zaraze, premda im je Bog dao razum da se sami čuvaju od zaraze, oni žive u praznovjerju, karakterističnom za ranije faze kršćanstva, a ne u vjeri
Kad je u proljeće potres srušio tornjeve Zagrebačke katedrale, u dijelu crkvene javnosti sasvim se ozbiljno govorilo da je riječ o Božjoj kazni. Bog je, dakle, tvrdili su neki hrvatski svećenici i angažirani laici, kaznio hrvatske biskupe, a osobito kardinala Bozanića, zato što su zatvorili crkve u vrijeme prvog vala epidemije.
Ovo nije vic: nadbiskupu Bozaniću s velikom se i iskrenom ogorčenošću predbacivalo to što je pristao poslušati upute Stožera da se crkve moraju zatvoriti, te se gorljivo pokušavalo dokazati kako je, eto, s neba stigla brutalna kazna za takvo, protuvjersko ponašanje hrvatskih crkvenih velikodostojanstvenika.
Otprilike istodobno, jedan je splitski svećenik uporno ignorirao odluke Stožera o zatvaranju crkvi, održavao mise, i okupljao manju sljedbu fanatika. Kad je prošao prvi val, mnogi su svećenici i časne sestre zaboravili na mjere opreza.
Česta kršenja propisa na misama
Prije početka drugog vala korona se naselila u crkvene zgrade u Đakovu, ali i u samostane u Hercegovini. Virus su sa svojih putovanja, na kojima se očito nije pazilo na epidemiološke mjere, donosile časne i svećenici, koji su i sami kasnije postajali žrtve korone.
Danas, pak, svjedočimo digitalnim ispadima jednog riječkog dominikanca, koji ljude poziva da se ne cijepe protiv korone, jer, eto, jedno cjepivo nije dovoljno testirano, dok je drugo povezano sa stanicama abortiranih beba.
Istodobno u crkvama se, čini se, prilično masovno krše propisi o broju ljudi na misama, o razmaku među vjernicima, i o uporabi zaštitnih maski, dok se pred crkvama često skuplja vrlo mnogo ljudi, uglavnom bez ikakve zaštite.
Zašto se neki u Crkvi tako ponašaju
Vrlo je vjerojatno da crkve spadaju među lokacije gdje se zaraza širi, a posebno je zanimljivo da sada nitko ni ne pokušava zatvoriti crkve, iako su u prvom valu epidemije, kad se Hrvatska uspješno borila protiv korone, one bile uredno zatvorene.
Očigledno je kako se dijelovi Katoličke Crkve ponašaju prilično neodgovorno prema epidemiji, što znači da snose ponešto odgovornosti za činjenicu da je Hrvatska najgora u Europi, kad je riječ o broju zaraženih na 100 tisuća stanovnika, i šesnaesta u Europskoj Uniji, kad se radi o mortalitetu.
Zašto se dijelovi crkve tako ponašaju? Uz uobičajene razloge, kao što je sklonost pojedinih grupacija u Crkvi teorijama zavjere, ili prirodno nepovjerenje Crkve prema liberalnoj demokraciji, ovdje je važan jedan duboki, psihološko teološki čimbenik, koji, međutim, graniči s praznovjerjem.
Bog je ljudima dao razum
Koliko smo puta čuli da će nas od ovih ili onih nesreća sačuvati Bog, a ako ne bude tako, riječ je opet o Božjoj volji ili Božjem planu. Po toj bi logici Bog sve one koji iskreno vjeruju trebao sačuvati od epidemije, ako u Božjem planu nije zapisano drukčije. Kako vidimo, Bog to uglavnom ne čini, jer crkvenim redovima nemilice hara zaraza, a trenutno je na respiratoru umirovljeni biskup Mile Bogović.
Teza o tome da se ljudi smiju nemarno ponašati prema koroni, ili bio kakvoj drugoj sličnoj katastrofi, jer će nas ionako sačuvati Bog, spada među posve anakrona i bedastija čitanja kršćanske vjere.
Bog je, govorimo li kao vjernici, ljudima dao razum, i time ih učinio bitno različitim od svih živih bića. Bog je, dakle, ljude naoružao razumom, kako bi sami mogli rješavati svoje probleme, uključujući i borbu protiv zaraznih bolesti. Ako ljudi u toj borbi odbacuju razum, oni, zapravo, premda nesvjesno, odbacuju Boga.
Dijelovi Crkve na mračnijoj strani
Ako ljudi misle da će ih Bog pojedinačno čuvati od zaraze, premda im je Bog dao razum da se sami čuvaju od zaraze, oni žive u praznovjerju, karakterističnom za ranije faze kršćanstva, a ne u vjeri.
A mnogi svećenici, kao i laici Crkve hrvatskog jezika, ponašaju se baš kao da im Bog nije dao razum, pa sasvim nerazumno ignoriraju ili krše sva moguća pravila koja bi pomogla da se epidemija širi sporije.
O zaista ekscesnoj i opasnoj kampanji protiv cijepljenja, koju vodi mlađi riječki svećenik, da i ne govorimo. Prilično je tužno da su se i u pitanju epidemije, koje ne bi trebalo biti opterećeno poviješću, ratovima i sukobom starijih ideologija, značajni dijelovi Crkve našli na mračnijoj strani hrvatskog društva.