Politika & Kriminal

Penava za Telegram: 'Iduće godine spojit ćemo hrvatske i srpske razrede. Srpsku djecu se indoktrinira protiv Hrvatske’

Sanja Modrić razgovara s gradonačelnikom Vukovara o njegovoj najavi da ukida nacionalno podijeljeno školstvo

FOTO: Davor Javorovic/Robert Anic/PIXSELL/Telegram

U predizbornoj kampanji na ovim lokalnim izborima stari gradonačelnik Vukovara Ivan Penava najavio je da će, ako dobije povjerenje većine, u narednom mandatu ukinuti nacionalno podijeljeno školstvo koje je u Vukovaru uspostavljeno nakon rata i mirne reintegracije i zadržano sve do danas. Kao bivši HDZ-ovac, a sada samostalni kandidat koga je podržavao Domovinski pokret Miroslava Škore, Penava je obranio gradonačelničku funkciju.

Pozvali smo ga zato da razgovaramo o njegovom planu sa školama u tom gradu i promjeni modela koji je nakaradan i štetan po djecu, ali ga nijedna vlada do sada nije dovela u pitanje, niti se itko iz vladajuće politike pokušao dovinuti kakvoj pametnijoj ideji. Penava nije pristao na intervju uživo s objašnjenjem da bi za to sada teško našao vremena pa je na pitanja odgovorio mailom. Taj impersonalni način vođenje intervjua ima velikih mana, no sugovornik je objasnio svoje početne pozicije, a sigurni smo da o njegovom konceptu, kada ga razradi do detalja, tek slijede velike i žučne rasprave.

TELEGRAM: Najavili ste spajanje škola kako bi vukovarska djeca hrvatske i srpske pripadnosti napokon išla zajedno u razrede. Kako to kanite izvesti i koji vam je rok za to potreban?

PENAVA: To ćemo napraviti koristeći mehanizme koje nam pružaju zakoni Republike Hrvatske u domeni odgoja i obrazovanja, a mislimo da u proces možemo uključiti sve zainteresirane strane i doći do kvalitetnog rješenja kako bismo startali s početkom školske godine 2022./2023.

TELEGRAM: Koja će vam savezništva za to trebati?

PENAVA: Potporu za taj projekt koji je doista potreban Vukovaru tražit ćemo kod svih aktera na političkoj sceni, kroz komunikaciju i ispitivanje stavova građana i suradnju s resornim ministarstvom. Smatram kako je ipak najvažnija volja upravo nas koji živimo u ovom gradu. Kako bismo našli najbolji model i način za rješenje ovog pitanja, konzultirat ćemo sa svima za koje smatramo da nam mogu pomoći.

TELEGRAM: Mora li se za to mijenjati zakonska regulativa i koja?

PENAVA: Smatram da zakonsku regulativu nije potrebno mijenjati. Ni u jednom trenutku nije nam ni u primisli uskraćivati nacionalnim manjinama pravo školovanja onako kako im zakon to omogućava, no koristeći taj isti zakon, želimo u Vukovaru učiniti dostupnim više modela obrazovanja, a ne isključivo ovaj jedan koji je diktirala politika sve ove godine.

TELEGRAM: Hoćete li odmah početi s pripremama i što je prvo na redu?

PENAVA: Već smo započeli. Zasad analiziramo odredbe različitih zakona i razgovaramo s koalicijskim partnerima, ali i ostalim akterima političke scene Vukovara. Istaknuo bih kako pred sobom imamo i znanstvenu studiju rađenu pod vodstvom dr. Dinke Čorkalo Biruški, a longitudinalno istraživanje na kome se ona osniva pruža nam uvid u mišljenja Vukovaraca o postojećem modelu školovanja. Zaključak je da ovo što imamo nije dobro i da se djecu ne bi smjelo odvajati.

TELEGRAM: Jeste li o tome već razgovarali s Ministarstvom obrazovanja? Mislite li da ćete za svoje planove dobiti podršku premijera Plenkovića i Vlade?

PENAVA: Nismo povodom ovoga još kontaktirali s Ministarstvom obrazovanja. Svakako smo otvoreni za suradnju s prosvjetnim vlastima, ali zakon je tu poprilično jasan i stoga u ovoj početnoj fazi još nemamo potrebu za tim. Nisam siguran hoćemo li imati podršku Vlade, budući da znamo da Vladu sačinjava koalicija HDZ-a i SDSS-a, a ja se bojim da ćemo najvećeg oponenta imati upravo u SDSS-u. No, na kraju, ipak je pitanje za sve vlade – od mirne reintegracije do danas – zašto nisu mijenjale ovaj model za koji svi znamo da je štetan za građane Vukovara i atmosferu u gradu.

S obzirom na sastav političke većine u Zagrebu, spreman sam i na to da možda nećemo dobiti potporu. Ali volio bih da griješim i da je trenutno važeći model obrazovanja u Vukovaru splet inertnosti i tromosti, a ne plana. To ćemo doznati vrlo brzo jer će se stavovi o ovom pitanju brzo zauzeti pa ćemo znati kome je uistinu stalo do dobrobiti djece, a tko ima skrivene političke ciljeve i pokušava manipulirati preko obrazovnog sustava.

TELEGRAM: Što biste rekli, kakve je posljedice u lokalnoj sredini proizvela činjenica da mladi Srbi i mladi Hrvati u javnim školama Republike Hrvatske uče i odgajaju se u nacionalno segregiranim razredima pa čak i zasebnim grupama u vrtiću?

PENAVA: Posljedica je odvojenost i sve veća udaljenost djece kroz generacije, djece koja kasnije postaju ljudi koji žive u istoj sredini, ali se ne znaju i ne dijele iste interese. Jedni za druge postaju tabu, sfera o kojoj se ne priča, paralelni svijet. Ta podijeljenost stvara mnoge napetosti jer je to neprirodna situacija koja je rijetkost u ostatku Hrvatske. Stoga je to velik i težak problem. Ali imamo i drugi, a on se očituje u čitavom nizu kritičnih situacija u Vukovaru koje su direktna posljedica podijeljenih škola. Jer, najmlađi građani ovoga grada, kroz ovakav odgojno-obrazovni sustav, od početka bivaju usmjeravani i indoktrinirani.

Umjesto da se kod djece kroz školovanje stvara ljubav, lojalnost i odanost prema gradu i državi u kojoj žive, ovdje dobivamo suprotnu situaciju u kojoj se sve ono što predstavlja državu i simbolizira Hrvatsku u dijelu našeg stanovništva doživljava kao nešto što je nepoćudno i neprihvatljivo. U konačnici ovakva situacija dovodi i do iseljavanja što definitivno nije u interesu ni meni kao gradonačelniku, ni gradu Vukovaru, a ni Vladi RH.

TELEGRAM: Ako dobro razumijem, smatrate da se u školama ‘indoktrinira’ djecu srpske nacionalnosti?

PENAVA: Na žalost da. Odgojno obrazovni sustav jedne države treba od najranijih dana svu djecu oblikovati u građane koji će biti konstruktivni za društvo, koji će raditi na tome da se vrijednosti toga društva njeguju. Kroz ovaj model nedovoljne određenosti prema zajedničkoj domovini i u najmanju ruku toleriranja vrijednosti koje nisu sukladne Ustavu i zakonu, provlače se, kroz krinku manjinskih prava, druge stvari.

Sasvim je jasno da je za jedan dio populacije Vukovara to jako loša priča koja živi na podvojenosti škola, grada, vrijednosti i politika, priča koja u sebi njeguje suprotstavljeni odnos u kojemu ono što za neke predstavlja dobitak i vrijednost, drugi čitaju kao gubitak. Primjer toga o čemu govorim je nedavni događaj kada je tridesetogodišnjak rođen 1991. godine, koji zapravo ni ne zna što je Domovinski rat, napao maloljetnika jer je nosio zaštitnu masku s grbom Republike Hrvatske. Jasno je da je on produkt ovakvog sustava obrazovanja u kome se kreira netrpeljivost prema svemu hrvatskome. Jer kako drugačije objasniti takav napad?

Spomenut ću i izložbu likovnih radova u osnovnoj školi u Općini Borovo gdje su učenici crtali Vukovarski vodotoranj sa srpskom zastavom na vrhu. Ne znam što o tome misle prosvjetna inspekcija, ravnatelj škola i profesori koji su to omogućili, ali i naša Vlada koja sve godine žmiri na ovu problematiku smatrajući da se takve stvari moraju tolerirati. Ali svi mi koji ovdje živimo znamo da su takvi svakodnevni problemi ogroman teret i da stvaraju lošu atmosferu.

TELEGRAM: Već ste rekli da najveće otpore očekujete od SDSS-a, zašto?

PENAVA: Da, prije svega od SDSS-a čija politika tvrdokorno inzistira na ovom modelu školovanja. A to ne čine rukovodeći se kriterijem dobrobiti djece nego su njihovi potezi fokusirani na dobrobiti njihove partije. Tu se radi o mehanizmu koji, inzistiranjem na nacionalnoj ugroženosti, nastoji homogenizirati određenu grupu građana Hrvatske i kroz taj se model velik broj ljudi uposlenih u prosvjeti drži u pat poziciji.

Niz njihovih simpatizera ovisan je o sadašnjoj koncepciji podijeljenog školovanja i smatra da je ona ključ koji im jamči da će zadržati svoja primanja. Na taj način, plašenjem, oni postaju podatna masa koja se lako usmjerava u pravcu koji odgovara onome koji ima tu moć usmjeravanja. To je u ovom slučaju SDSS koji je partner svake vlade i kroz to suodlučuje. Tako se čuvaju i održavaju parcijalnih interesi na uštrb općih. Mislim da je vrijeme da tome stanemo na kraj.

TELEGRAM: Vi ste bili gradonačelnik kad je definitivno propao projekt multikulturalne škole u Vukovaru za koju je sredstva donirala Norveška. Morali smo im vratiti sav novac. Zbog čega vam tada nije odgovarala škola za djecu svih nacionalnosti, a sada upravo to želite uvesti?

PENAVA: Velika većina političkih opcija na području Hrvatske i Vukovara protivila se toj ideji. Za nju bismo dobili sav novac iz Kraljevine Norveške, čija je Vlada zamislila da se projekt provede u suradnji s civilnim sektorom koji djeluje u Hrvatskoj. No i ja sam se tome protivio. Smatram da nam je – pored postojećeg zakonskog okvira koji uređuje školstvo te garantira visok stupanj prava nacionalnih manjina u smislu odgoja i obrazovanja – apsolutno neprihvatljiva činjenica da bilo koja država dolazi k nama i nudi modele obrazovanja koje sama kod sebe ne primjenjuje. Za mene je to udar na suverenitet naše države i njenu samostalnost. Zar oni smatraju da smo mi toliko inferiorni ili da nismo dovoljno kadri samostalno urediti modele koji će to pitanje riješiti na adekvatan način pa nam stoga nešto takvo treba nametnuti?

TELEGRAM: Mnogo toga u Hrvatskoj financira se izvana, zašto bi onda ovo bio takav problem?

PENAVA: Kako bismo do kraja znali o čemu pričamo, prepričat ću vam svoj razgovor s norveškim veleposlanikom prije tri ili četiri godine. Veleposlanik me tada osobno uvjeravao kako je taj njihov model škole za nas najbolji jer njihova ideja nije samo to da sva djeca idu zajedno u školu, nego da se izbrišu sve nacionalne razlike tako da se povijesti i jezici tretiraju ravnopravno. Shvatio sam, dakle, da bi to bila anacionalna škola, a to je po meni strano tijelo u nacionalnom prostoru. Zato to nisam mogao podržati.

TELEGRAM: Čini mi se da je vaš strah bio pretjeran. Dakle, vi ste krivac koji je poslao Norvešku kući?

PENAVA: Ne bih rekao da je strah bio pretjeran. Kada sam veleposlanika pitao kako bi se unutar tog modela podučavala povijest, on je to relativizirao rečenicom da postoji tisuće povijesti i da je povijest vrlo relativna kategorija. Razgovor je završen na moju konstataciju da to možda može biti tako doma u četiri zida, ali da ipak svaka država ima samo jednu službenu povijest za sebe. Jer koja bi se suverena država poigravala sa svojom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću pristajući na sintagmu da nisu važni ni jezik, ni povijest, ni kultura?

A vjerujem da i Hrvatska ipak ima toliko dostojanstva da to ne radi koliko god se naš odnos prema suverenosti ponekad činio smiješnim i upitnim. Ako ja jesam krivac što taj projekt nije prihvaćen iako moram reći da smo za taj naš stav imali razumijevanje Ministarstva obrazovanja i svih sastavnica obrazovnog sustava u Hrvatskoj. I drago mi je da smo tako postupili jer to je i danas moje mišljenje. S nečim ovakvim u svim bi pristojnim državama naišli na zatvorena vrata.

TELEGRAM: Ne razumijem posve kako bi hrvatsku suverenost mogla ugroziti dobra namjera jedne po svemu uzorne demokratske države da ovdje pomogne otvoriti nacionalno integriranu školu.

PENAVA: Norveški projekt interkulturne škole nije nešto što je imalo glavu i rep. Jer to je bio eksperimentalni model kojega je osmišljavalo civilno društvo. A jasno je da je jednoj državi koja ima svoju povijest i, kako se vrlo često volimo pohvaliti, konkurentan obrazovni model, neprihvatljivo da netko ulazi u samu srž njenog društva i miješa se u njegovo funkcioniranje. Ne sumnjam da je predlagatelj imao pozitivne namjere, ali to tako nije moglo ići.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu