Pitali smo vodeće pravnike i stručnjake postoji li u Hrvatskoj još uvijek borba protiv korupcije
Ocjene stanja pravosuđa nakon slučajeva Bandić, Mamić i Sanader
“Da mi je barem otići u penziju. Znate, Ana, ovo više nema smisla. Nitko više nije siguran ni u jednu sudsku odluku, zakonske izmjene su prečeste, čini se kao da se sve raspada”, požalio mi se nedavno jedan sudac koji je tek prevalio 50., a svojim iskustvom i znanjem daleko odskače od prosječnog hrvatskog pravosudnog stručnjaka. Potpuno je indisponiran i razočaran, bezvoljan i usporen. Kada je on doveden na rub, kakav tek osjećaj ima javnost? Je li stvoren dojam da je kriminal pobijedio?
U javnosti se, primjerice, posve opravdano postavlja pitanje kako su mogući toliko različiti stavovi sudaca o opravdanosti kaznenog progona bivšeg premijera Ive Sanadera i kada će taj slučaj uopće završiti. Pitamo se kako je moguće da su istrage protiv Milana Bandića i njegovih suradnika dočekale 2014. i 2015. godinu, a kriminal s kojim ih se povezuje datira još iz 2007. Pravosudni cirkus oko Dinama i braće Mamić presedan je za koji nema logičnog ni pravnog pokrića. Većina osumnjičenih i optuženih za političko-kriminalno- korupcijske igre bez ikakvih ograničenja slobodno šeće.
Famozne izmjene Zakona o kaznenom postupku
Što se zapravo događa s hrvatskim policijsko-pravosudnim sustavom? Gdje je nestao onaj snažni mehanizam pokrenut 2008. godine, doduše tek nakon tragičnih događaja – ubojstava Ive Pukanića i Nike Franjića te Ivane Hodak – u središtu Zagreba? Tada je ondašnji premijer Sanader smijenio nekoliko ključnih ministara kao poruku nezadovoljstva radom sustava. Barem načelno. Postavljeni novi čelni ljudi trebali su jamčiti novi zamah u borbi protiv kriminala. Za samo nekoliko mjeseci, kako bi se borba protiv tog organiziranog kriminala još više ojačala, donijete su i famozne izmjene Zakona o kaznenom postupku (ZKP) što ih je već u prvom izvješću, nakon godinu dana primjene, pohvalio tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
“Novi ZKP dao nam je alate za borbu protiv kriminala i korupcije. Da smo ih imali ranije, odlučnije bi se krenulo u obračun s organiziranim kriminalom i korupcijom”, bio je tada uvjeren Bajić. “To je i odgovor na sva pitanja zašto je od 2009. došlo do bitnih pomaka, posebice u borbi protiv najtežih oblika kriminala i korupcije. Uvidi u spise Državnog odvjetništva pokazuju kako smo to pokušavali i prije, ali bezuspješno jer nismo imali odgovarajuće alate”, tvrdio je Bajić.
Godinama se gradila slika o moćnom DORH-u, iako je poneki kritičar znao sramežljivo primijetiti kako bi trebalo pričekati da otvoreni postupci dobiju pravorijek na svim sudskim instancama
Kad su mu snažni alati postali dostupni, USKOK je krenuo u borbu s kriminalom u vrhu države. Otvorena je afera Spice, za što je, među ostalima, osumnjičen i tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Te 2009. godine istraživana je i kupnja vojnih kamiona, zbog čega su na sudu završili bivši ministar obrane Berislav Rončević i njegov pomoćnik Ivo Bačić. Počelo se razotkrivati i izvlačenje milijuna kuna iz državnih tvrtki i to prije svega preko marketinške agencije Fimi media gdje je istraga stigla i do, tada već bivšeg, premijera Sanadera. Na to su se nastavile velike istrage u HAC-u, iz kojeg su također izvučeni milijunski iznosi.
Godinama se gradila slika o moćnom DORH-u, iako je poneki kritičar znao sramežljivo primijetiti kako bi trebalo pričekati da otvoreni postupci dobiju pravorijek na svim sudskim instancama, pa tek tada davati potpunu ocjenu uspješnosti zakonodavnog koncepta i političke volje da se iskorijene korupcija i organizirani kriminal.
HDZ je devedesetih osnovao novo pravosuđe
“Poglavljem 23 željeli smo dokazati da je hrvatsko pravosuđe zrelo za Europu”, objašnjava odvjetnik Anto Nobilo. Prema njegovu tumačenju, fokus se s presude, kao cilja kaznenog postupka, prebacio na uhićenja i istrage. “Željeli smo dokazati da nitko nije nedodirljiv te da i nositelji najviših funkcija mogu završiti u zatvoru. Državni odvjetnici su, uz toleranciju oslabljene sudske prakse, činili sve da čovjeka što dulje zadrže u pritvoru”, kaže Nobilo. Sami su, smatra, odlučivali koliko će svjedoka predložiti i koliko će njihovo ispitivanje trajati. Zatrpavali su istražne suce tisućama stranica spisa koje nije bilo moguće ni na koji način proučiti. “Nacija je u to vrijeme bila oduševljena jer se moćnici prijašnjih godina nisu mogli goniti pa su se i suci povukli pred tužiteljima”, upozorava odvjetnik Nobilo, koji je 80-ih godina i sam bio tužitelj.
Po njegovu je mišljenju i kadroviranje u tužiteljstvu 90-ih bili upitno. Tada je, naime, provedena svojevrsna lustracija u DORH-u i sudstvu pa je puno kvalitetnih ljudi ili istjerano ili su sami otišli. Pravosuđe je devastirano.
“Kada je Mladen Bajić preuzeo DORH, počeo ga je podizati iz pepela. Okupio je mlade ljude koji su radili po cijele dane. Najvažnije im je bilo uvjeriti šefove da imaju dovoljno dokaza, a istodobno se nisu suočavali s braniteljima ni kritičnim istražnim sucima”, opisuje Nobilo. Pravi kadrovi na kraju nisu stekli dovoljno iskustva u pravilnom sustavu. Pravosuđe je 80-ih, nakon što se Partija iz njega povukla, ipak bilo jedan stabilan sustav, prisjeća se Nobilo i dodaje: “HDZ je 90-ih osnovao novo pravosuđe koje je proglašeno samostalnim, no na ključnim mjestima ostali su deklarirani HDZ-ovci ili HDZ-ovci spavači koji su se u datome momentu probudili. Sada smo u takvoj fazi i u predizbornom vremenu, zbog čega na sve odluke treba gledati s tog stajališta. Očito je da se u pravosuđu zauzimaju pozicije i ono je sada ili pod direktnim utjecajem politike ili lobističkih grupa. Zato pravosuđe treba reformirati i uspostaviti jasnu liniju odgovornosti. Donijeti prije svega jasnije zakone o odgovornosti sudaca”, zaključuje Nobilo.
Problem je što svi žele malo prekrojiti vlast
Sudac Vrhovnog suda RH Damir Kos ipak ne smatra da je oštrica borbe protiv kriminala otupjela. “Neovisnost sudova mora ostati nedirnuta”, naglašava. Izvršna i zakonodavna vlast promjenjive su svaki izborni ciklus. Jedina je konstanta, objašnjava, sudbena vlast. Problem je, smatra Kos, što drugi segmenti vlasti, neovisno kojoj provenijenciji pripadaju, često zaklinjući se u demokratska načela, žele “malo prekrojiti” sudbenu vlast. Sve pod okriljem demokracije, ali ipak “da sude onako kako MI mislimo da je ispravno”. Prema njegovu mišljenju, niti u samom pravosudnomsustavu ne radi se dovoljno na prepoznavanju osoba koje ne znaju posao za koji su plaćene i ne zaslužuju ga.
Sudac Kos pritom priznaje da je pravna borba protiv korupcije i organiziranog kriminala uvijek bila izuzetno teška. Govor ulice, navodi kao primjer sudac Kos, može biti indikator nečije moguće kriminalne aktivnosti, ali da bi to rezultiralo i osuđujućom presudom, mora biti nedvojbeno dokazan u sudnici.
‘Za vrijeme pregovora o ulasku u EU, htjeli smo dokazati da nam je pravosuđe zrelo za Europu pa smo fokus s presude stavili na uhićenje’, smatra Anto Nobilo
Sjetimo se, na primjer, kako je spektakularno hapšena “zagrebačka mafija”, a suđenje je rezultiralo tek s nekoliko osuda za dilanje droge, dok su ubojstva, iznude i prijetnje otišli u vjetar. “Pretpostavka nedužnosti vrijedi i za one koje je ulica već osudila, a pravni mehanizmi koji jamče tu pretpostavku ugrađeni su u procesne zakone”, naglašava sudac Kos. Zato ne želi dati generalnu ocjenu o otupljenosti pravosudne oštrice jer bi to bilo pogrešno zaključiti samo na osnovu nekoliko slučajeva koji za tužitelja nisu završili uspješno. Na kraju razgovora sudac Kos dodao je kako, osobno, dvojbenim smatra pojedine odluke i tumačenja zakona sudbene vlasti, kojoj i sam pripada. “Po mom mišljenju, problem česte izmjene zakona je dvoznačan”, zaključuje.
Mi bismo dodali višeznačan jer se prisjećamo šest izmjena Zakona o kaznenom postupku i gotovo isto toliko izmjena Kaznenog zakona od 2008. godine. Sada se očekuje i sedma. Ne zaboravljamo sada već famoznu odluku Ustavnog suda RH koji je u srpnju 2012. godine djelomično ukinuo dio ZKP-ovih “snažnih alata za borbu protiv organiziranog kriminala”, proglasivši čak 43 njegova članka neustavnima.
Neposredno prije ulaska u EU borba protiv korupcije bila je snažnija
Vrlo skoro ZKP će se ponovno mijenjati zbog obveza što ih je Hrvatska kroz Direktive preuzela ulaskom u EU. Iako se ZKP mijenjao i nakon zamaha 2009. godine, uslijedile su nove velike istrage – protiv Nadana Vidoševića, Marine Lovrić-Merzel, Željka Sabe, Božidara Kalmete, Milana Bandića, braće Mamić… Tek je Sabo u međuvremenu osuđen. Je li možda oštrica borbe protiv kriminala ipak otupjela, pitamo se ponovno.
Mato Palić, profesor s Pravnog fakulteta u Osijeku, smatra da ta teza nedvojbeno proizlazi iz Izvješća DORH-a za 2014. godinu i statistike. “Prema podacima DORH-ovih ranijih izvješća, proizlazi da je u godinama neposredno prije ulaska u EU intenzitet borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije bio puno snažniji. Nekako se stječe dojam da smo to radili kako bismo zatvorili Poglavlje 23, a ne toliko radi vlastite dobrobiti”, smatra profesor Palić. “Mijenjali smo propise kako bismo DORH-u omogućili veću efikasnost i pokazalo se da to daje rezultat”, dodaje. Po njegovu mišljenju, veliki problem je i dalje trajanje sudskih postupaka. Postoje, naime, suci koji su specijalizirani za tzv. uskočke predmete i rade samo to, ali očito da je potrebno učiniti više kad se radi o kaznenom postupku za organizirani kriminal i korupciju.
Osobito važnu ulogu ima SOA, ukoliko njihovi djelatnici zakažu, PNUSKOK je nemoćan
“Nagodbe su jedini efikasan način koji bitno skraćuje sudski postupak. No, u nekim dosadašnjim medijski vrlo popraćenim postupcima, postalo je jasno da okrivljenici prolaze jako dobro kad uzmemo u obzir kazneno djelo s jedne i izrečenu kaznu s druge strane”, naglašava. Kod implementacija nagodbi sve je, zapravo, na sudovima, jer je DORH uvijek za njih, primjećuje Palić, po čijemu mišljenju ključnu ulogu u borbi protiv organiziranog kriminala imaju policija i Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.
“Osobito važnu ulogu tu ima i SOA, koja u sklopu svojih centara ima posebne ustrojstvene jedinice za prikupljanje podataka isključivo vezanih za organizirani kriminal. Ako SOA, najlošiji dio priče, dodatno zakaže i ne dođe do kvalitetnih informacija, PNUSKOK je nemoćan”, napominje profesor Mato Palić.
Borba protiv korupcije je trivijalizirana
Da je veliki dio problema sve neefikasnije borbe protiv organiziranog kriminala i izvan policijsko-pravosudnog sustava, slaže se i bivši predsjednik te profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivo Josipović. Čak primarno izvan pravosuđa. Jer je obnovljen koruptivni mentalitet. Uz njega i politike očito imaju utjecaja na odluke koga istraživati, koga ne, a ni stručna komponenta kaznenih progona nije uvijek na visini. Borba protiv korupcije je na neki način trivijalizirana, smatra Josipović primjećujući da se tužiteljstva bave banalnim nedjelima, ako se ona uopće mogu nazvati ikakvim kriminalom.
I Josipović se slaže da su pregovori i naša želja za ulaskom u EU dali snažan impuls borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, za što je jedna od pretpostavki bila i neovisnost pravosuđa.
“Posebno, došlo je do jačanja neovisnosti sudstva, ali ne uvijek na način koji odgovara filozofiji podjele i međusobne kontrole vlasti. Današnja institucionalna rješenja u kombinaciji s određenim političkim interesima, ambicijama jednog dijela pravosuđa te općom i demokratskom kulturom, dovela je do rezultata koji nije dobar”, smatra Jospović ponavljajući kako u dijelu pravosuđa postoje nelegitimni vanjski utjecaji. I to nisu samo politički već i interesni utjecaji, a tome treba dodati i nepostojanje efikasnih mehanizma koji nadziru stručnost i neovisnost pravosuđa iznutra.
Šutnja glavnog državnog odvjetnika nije dobra
Jadranka Kosor, neovisna saborska zastupnica, čiji se mandat na čelu Vlade povezuje s početkom istrage protiv Sanadera, zamjera što se svaki potez DORH-a i USKOK-a, za čiju smo se neovisnost zalagali, sada proglašava političkim progonom.
“Na te povike nitko ne reagira, a to sam očekivala od glavnog državnog odvjetnika. Njegova šutnja nije dobra jer ovako i obični građani počinju vjerovati da je to istina”, smatra Kosor. Na Ustavnom sudu, dodaje, koncentrirala se prevelika moć. “Postao je glavni sud u Hrvatskoj. Još je veći problem što članove tog suda bira politika. A svi se prave da ih se to ne tiče. Ove posljednje odluke Ustavnog suda su alarmantne”, smatra Jadranka Kosor primjećujući kako su donijete u izuzetno katkom roku, dok se na neke druge odluke tog suda čeka godinama. Još od 1991. godine na tom je sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti o pobačaju, podsjeća Kosor.
U Ustavnom sudu se koncentrirala prevelika moć, a veći je problem što članove tog suda bira politika
“Moramo tražiti izmjene ustavnog zakona o Ustavnom sudu kako bi se u njega uvrstila obveza tog suda da podnosi izvješća Saboru. Da su se ranije donosile odluke slične recentnima, nikada ne bismo zatvorili Poglavlje 23”, upozorava Jadranka Kosor, koju i osobno uznemirava ogromna pravna nesigurnost. To se, podsjeća, odražava i na gospodarstvu, prije svega na ulagačku klimu.
Glavni državni odvjetnik ne slaže se s ocjenama
Jedini koji ne dijeli očito mišljenje većine javnosti, ali i pravnih i političkih krugova, glavni je održavni odvjetnik Dinko Cvitan. Pokazavši da je ipak spreman uključiti se u ovu raspravu o problemu koji očito sve jače opterećuje Hrvatsku Cvitan je za Telegram rekao kako ne smatra da je borba protiv organiziranog kriminala i korupcije oslabila na bilo koji način. Ne ulazeći doduše u detalje i izbjegavši za sada konkretne i opširne odgovore na pitanja o mogućim problemima s čestim izmjenama Zakona o kaznenom postupku ili pak rješenjima za skraćivanje kaznenih postupaka, Cvitan je kratko poručio kako dojam o slabljenju borbe protiv organiziranog kriminala demantiraju podaci o radu državnih odvjetništava. Osobno ih je prije dva mjeseca iznio zastupnicima u Hrvatskom saboru.
“Državno odvjetništvo, sukladno zakonskoj odredbi, može u tom izvješću upozoriti na stanje i djelovanje pravnog sustava, nedostatke u zakonodavstvu i unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva i dati prijedloge za unapređenje rada“, napominje Cvitan, koji je doista u svom izvješću bio opširan. Spomenuo je u više navrata potkapacitiranost i loše materijalne uvjete rada u DORH-u, prekratke rokove, ali i obvezu da se odgovara na sve moguće predstavke na što se gubi izuzetno puno dragocjenog vremena koje bi inače moglo biti uloženo u borbu protiv kriminala.
Objavljeno 14. kolovoza 2015. u tiskanom Telegramu