U Saboru se danas, nema ni grama sumnje, dogodilo golo političko nasilje. Premijer Andrej Plenković je cijelu predstavu vrlo precizno i vrlo točno nazvao “neobičnom manifestacijom opstrukcije, destrukcije i primitivizma”. Pogriješio je samo u dvije stvari.
Nije bilo, kako je on rekao, prvi put. A agresivno negiranje samih osnova demokracije nije došlo od oporbe koja je za vrijeme njegovog govora demonstrativno lupala pločicama o saborske klupe – nego od njega samog i potpredsjednika Sabora Željka Reinera.
Prazna ljuštura
Plenkovićev posljednji izvještaj o radu Vlade pred Saborom, posljednji barem u ovom mandatu, tako se iz planirane demokratske vinjetice – ja se malo hvalim, pa me vi malo kritizirate – rasuo u sliku i zvuk ozbiljno defektne demokracije. One koja se za svoj opstanak mora boriti i radikalnijim sredstvima od samih parlamentarnih rasprava.
Iako će se vjerojatno javno mnijenje pokušati u satima i danima koji slijede preparirati na način da povod svemu i nije pretjerano bitan – već je bitan efekt koji će među biračima izazvati nadglasavanje premijera s oporbenom bukom – takva teza ne može biti dalje od istine. Povod saborskoj kakofoniji je apsolutno najbitniji dio priče, onaj koji jasnije od pažljivo odabranih ružičastih statističkih podataka pokazuje kakva je zemlja nakon sedam godina mandata Andreja Plenkovića. I koliko bi prazna ljuštura demokratskog društva mogla ostati nakon još pet sličnih godina.
Cinizam predsjedavajućeg
Opozicijski bunt je, naime, izazvan time što predsjedavajući Sabora, HDZ-ov veteran Željko Reiner, jednostavno nije htio poštivati saborski Poslovnik, kako se ne bi premijera dovelo u nezgodanciju da u Saboru mora izgubiti desetak minuta više nego što je planirao.
Za to – da je Reiner prekršio dokument koji bi baš on trebao štititi – ovaj put postoje i jasni materijalni dokazi. Snimka koja pokazuje da se Marijan Pavliček javio za riječ prije nego što je na red došao Plenković. I screenshot saborskog semafora koji pokazuje isto – da je na redu bio zastupnik Suverenista, a ne predsjednik HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ti detalji, međutim, Reinera nisu impresionirali. Riječ je dobio Plenković, a potpredsjednik Sabora je Pavličeku tek cinično dobacio da se može žaliiti saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav. U kojem većinu, dakako, ima Reinerova ekipa.
Tko je planirao šou?
Nije ovo prvi put da HDZ-ova koalicija gazi po parlamentarizmu, dapače, to je jedno od ključnih obilježja njihovog načina vladavine u posljednjih sedam godina. Od gušenja rasprava, preko guranja nezgodnih tema u porno-termine, pa do brzinskog odrađivanja dosadnih obaveza poput saslušanja novih ministara – sva ova gaženja po ustavnoj ulozi Sabora su, zapravo, postale rutinske crtice iz parlamentarnog života.
I ne radi se tu o pukoj političkoj taktici, radi se u duboko ukorijenjenom uvjerenju da je politička rasprava s opozicijom jednostavno neviđena gnjavaža i gubljenje vremena. Uostalom, to su danas neizravno priznali i sami direktni akteri ove sramotne i nasilne priče, Reiner i Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Kolega je zakasnio, znam da ste htjeli izvesti šou, ali ste zakasnili, pa sam dao riječ premijeru”, rekao je Reiner taman prije nego je krenula oluja nezadovoljstva. I tu čak nije toliko sporno što potpredsjednik Sabora možda i nije vidio da se Pavliček itekako na vrijeme javio na riječ, već njegova neprikrivena indignacija očekivanim istupom oporbenog zastupnika. Koji je, eto, planirao izvesti šou, umjesto da se, poput kasnijeg sletoidnog pljeska zastupnika vladajuće većine, oda divljenju mudrom i sposobnom Vođi kao takvom.
Korijen je Plenković
Korijen problema, međutim, nije Reiner i njegovo falično poimanje demokracije. Korijen je Plenković. On je taj kojeg praktički bilo kakvo ozbiljnije oporbeno djelovanje beskrajno iritira i koji udara ritam brzinskim preletima preko dosadnih saborskih obaveza.
Jer, nije on došao u parlament gubiti vrijeme u nadmudrivanjima s oporbom. Ima on pametnijeg i korisnijeg posla od ispunjavanja atavističkih demokratskih rituala i nadmudrivanja s nekakvim Peđom Grbinom, Sandrom Benčić ili Nikolom Grmojom (čega se, čini se, i pribojava).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Epitaf parlamentarizmu
Uostalom, ovako je o svemu zborio u izjavi novinarima nakon što se u Saboru sat vremena nadvikivao s bukom koju je proizvodila oporba. “Mi nismo došli ovdje da bismo slušali nepotrebne, unaprijed orkestrirane stanke oporbenih klubova koji su imali za cilj da se ova rasprava ne održi, nego da cijeli dan i cijelo popodne mi ovdje gubimo svoje vrijeme slušajući njihove dvije minute ni o čemu. I nakon toga odlazimo po deset minuta piti vodu, kavu i ne znam, gledati okolo kakvo je vrijeme. Nego smo došli održati raspravu o onome zbog čega smo došli”, izrecitirao je Plenković.
Ovakav epitaf demokraciji i parlamentarizmu glasno govori o tome zbog čega se opozicija danas latila bučnog političkog prosvjeda. I zbog čega bi ovo mogao biti – tek početak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković i HDZ ovom predstavom u Saboru napisali su nadgrobni natpis demokraciji i parlamentarizmu
Potpuno je jasno da je Reiner prekršio saborski poslovnik i dao prednost Plenkoviću, što je izazvalo revolt
Plenković je nakon svega izjavio kako nije došao u Sabor slušati "nepotrebne, unaprijed orkestrirane stanke oporbenih klubova", koje su za cilj imale "da cijeli dan i cijelo popodne mi ovdje gubimo svoje vrijeme slušajući njihove dvije minute ni o čemu". Nema čovjek vremena za nekakav parlamentarizam i slične budalaštine
U Saboru se danas, nema ni grama sumnje, dogodilo golo političko nasilje. Premijer Andrej Plenković je cijelu predstavu vrlo precizno i vrlo točno nazvao “neobičnom manifestacijom opstrukcije, destrukcije i primitivizma”. Pogriješio je samo u dvije stvari.
Nije bilo, kako je on rekao, prvi put. A agresivno negiranje samih osnova demokracije nije došlo od oporbe koja je za vrijeme njegovog govora demonstrativno lupala pločicama o saborske klupe – nego od njega samog i potpredsjednika Sabora Željka Reinera.
Prazna ljuštura
Plenkovićev posljednji izvještaj o radu Vlade pred Saborom, posljednji barem u ovom mandatu, tako se iz planirane demokratske vinjetice – ja se malo hvalim, pa me vi malo kritizirate – rasuo u sliku i zvuk ozbiljno defektne demokracije. One koja se za svoj opstanak mora boriti i radikalnijim sredstvima od samih parlamentarnih rasprava.
Iako će se vjerojatno javno mnijenje pokušati u satima i danima koji slijede preparirati na način da povod svemu i nije pretjerano bitan – već je bitan efekt koji će među biračima izazvati nadglasavanje premijera s oporbenom bukom – takva teza ne može biti dalje od istine. Povod saborskoj kakofoniji je apsolutno najbitniji dio priče, onaj koji jasnije od pažljivo odabranih ružičastih statističkih podataka pokazuje kakva je zemlja nakon sedam godina mandata Andreja Plenkovića. I koliko bi prazna ljuštura demokratskog društva mogla ostati nakon još pet sličnih godina.
Cinizam predsjedavajućeg
Opozicijski bunt je, naime, izazvan time što predsjedavajući Sabora, HDZ-ov veteran Željko Reiner, jednostavno nije htio poštivati saborski Poslovnik, kako se ne bi premijera dovelo u nezgodanciju da u Saboru mora izgubiti desetak minuta više nego što je planirao.
Za to – da je Reiner prekršio dokument koji bi baš on trebao štititi – ovaj put postoje i jasni materijalni dokazi. Snimka koja pokazuje da se Marijan Pavliček javio za riječ prije nego što je na red došao Plenković. I screenshot saborskog semafora koji pokazuje isto – da je na redu bio zastupnik Suverenista, a ne predsjednik HDZ-a.
Ti detalji, međutim, Reinera nisu impresionirali. Riječ je dobio Plenković, a potpredsjednik Sabora je Pavličeku tek cinično dobacio da se može žaliiti saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav. U kojem većinu, dakako, ima Reinerova ekipa.
Tko je planirao šou?
Nije ovo prvi put da HDZ-ova koalicija gazi po parlamentarizmu, dapače, to je jedno od ključnih obilježja njihovog načina vladavine u posljednjih sedam godina. Od gušenja rasprava, preko guranja nezgodnih tema u porno-termine, pa do brzinskog odrađivanja dosadnih obaveza poput saslušanja novih ministara – sva ova gaženja po ustavnoj ulozi Sabora su, zapravo, postale rutinske crtice iz parlamentarnog života.
I ne radi se tu o pukoj političkoj taktici, radi se u duboko ukorijenjenom uvjerenju da je politička rasprava s opozicijom jednostavno neviđena gnjavaža i gubljenje vremena. Uostalom, to su danas neizravno priznali i sami direktni akteri ove sramotne i nasilne priče, Reiner i Plenković.
“Kolega je zakasnio, znam da ste htjeli izvesti šou, ali ste zakasnili, pa sam dao riječ premijeru”, rekao je Reiner taman prije nego je krenula oluja nezadovoljstva. I tu čak nije toliko sporno što potpredsjednik Sabora možda i nije vidio da se Pavliček itekako na vrijeme javio na riječ, već njegova neprikrivena indignacija očekivanim istupom oporbenog zastupnika. Koji je, eto, planirao izvesti šou, umjesto da se, poput kasnijeg sletoidnog pljeska zastupnika vladajuće većine, oda divljenju mudrom i sposobnom Vođi kao takvom.
Korijen je Plenković
Korijen problema, međutim, nije Reiner i njegovo falično poimanje demokracije. Korijen je Plenković. On je taj kojeg praktički bilo kakvo ozbiljnije oporbeno djelovanje beskrajno iritira i koji udara ritam brzinskim preletima preko dosadnih saborskih obaveza.
Jer, nije on došao u parlament gubiti vrijeme u nadmudrivanjima s oporbom. Ima on pametnijeg i korisnijeg posla od ispunjavanja atavističkih demokratskih rituala i nadmudrivanja s nekakvim Peđom Grbinom, Sandrom Benčić ili Nikolom Grmojom (čega se, čini se, i pribojava).
Epitaf parlamentarizmu
Uostalom, ovako je o svemu zborio u izjavi novinarima nakon što se u Saboru sat vremena nadvikivao s bukom koju je proizvodila oporba. “Mi nismo došli ovdje da bismo slušali nepotrebne, unaprijed orkestrirane stanke oporbenih klubova koji su imali za cilj da se ova rasprava ne održi, nego da cijeli dan i cijelo popodne mi ovdje gubimo svoje vrijeme slušajući njihove dvije minute ni o čemu. I nakon toga odlazimo po deset minuta piti vodu, kavu i ne znam, gledati okolo kakvo je vrijeme. Nego smo došli održati raspravu o onome zbog čega smo došli”, izrecitirao je Plenković.
Ovakav epitaf demokraciji i parlamentarizmu glasno govori o tome zbog čega se opozicija danas latila bučnog političkog prosvjeda. I zbog čega bi ovo mogao biti – tek početak.