Plenković ništa ne razumije. Notorno spora obnova l'Aquile ne može mu biti izgovor, nego lekcija kako ne raditi na Baniji
Obnova ovog talijanskog grada postala je notorni primjer neučinkovite države i spore birokracije
Premijer je u potpunosti u pravu. L’Aquila, grad u središnjoj Italiji, obnavljan je 14 godina.
Početkom travnja 2009., usred noći, stanovnike ovog grada stotinjak kilometara od Rima, probudio je razoran potres koji je iza sebe ostavio ruševine i veliki broj poginulih. Obilježavajući 14. obljetnicu tragedije, talijanska premijerka Giorgia Meloni obećala je da će država još više smanjiti birokraciju i pojednostaviti procese, kako bi se dodatno ubrzala obnova. L’Aquila je još uvijek „gradilište na otvorenom“, zabilježila je talijanska agencija ANSA.
Premijer Andrej Plenković bio je jutros u Petrinji, na treću obljetnicu snažnog potresa na Baniji. Nakon dugo vremena neshvatljive tromosti i nesnalaženja, obnova je konačno vidljiva i opipljiva, novac EU-a uložen je u rekonstrukciju javnih zgrada, kontejnerska naselja su uklonjena, dovršavaju se višestambene zgrade. U takvom okruženju premijer je danas posegnuo za talijanskim primjerom.
Koje su sličnosti i razlike?
U l’Aquili, gradu koji ima sličan broj stanovnika kao Banija, obnova je trajala 14 godina, „a Italija je zemlja članica G7, malo su ekonomski snažniji i veći od nas“, objasnio je Plenković koje su sličnosti, a koje razlike između Hrvatske i Italije. „Ako hoćemo sigurno, po propisu i dugoročno dobro, to ne može preko noći“, istaknuo je premijer tri godine nakon potresa.
Plenković je potpuno u pravu. Italija jest članica G7, skupine sedam industrijski i gospodarski visokorazvijenih država, ekonomski snažnija od Hrvatske – treće gospodarstvo eurozone – a l’Aquila je u potresu stradala davne 2009. godine. Premijer je u pravu, ali je njegova argumentacija problematična.
‘Malo je reći da ide sporo’
Obnova ovog talijanskog grada nakon razornog potresa, koji se dogodio prije gotovo desetljeće i pol, u međuvremenu je postala notorni primjer neučinkovite države i spore birokracije. Toliko da 14 godina kasnije talijanska premijerka obećava da će dodatno pojednostaviti procedure i smanjiti birokraciju. O tome su zadnjih godina pisali mnogi ugledni europski mediji.
„Bilo bi malo reći da je obnova bila spora“, izvijestio je u travnju 2019., na desetu obljetnicu potresa, britanski Guardian, navodeći cijeli niz problema koji su doveli do odgađanja i usporavanja radova, od lošeg upravljanja, preko političkih prepirki, do zagušujuće birokracije i sumnji na korupciju. O istim problemima izvještavali su i drugi.
Birokracija, birokracija…
„L’Aquila je danas veliko gradilište s dizalicama i prašinom posvuda. Napretka ima, ali radovi su bili vrlo spori, osobito na javnim zgradama“, opisivao je u to isto vrijeme situaciju u gradu Radio France Internationale, detektirajući slične probleme – na prvom mjestu birokraciju.
U stručnim člancima se problematizirala ista stvar – birokratske procedure, koje podsjećaju na labirint koji je teško razumjeti, a kamoli slijediti. Za obnovu i oporavak nakon potresa potrebno je vrijeme, ali u slučaju l’Aquile to je značilo priliku da korov izraste između ruševina, napisao je svojedobno David Alexander s londonskog sveučilišta.
Prosvjedi ili zvižduci
Ljudi su se bunili i prosvjedovali, nezadovoljni sporom obnovom i reakcijama središnje vlasti, već u prvim godinama nakon potresa – za razliku od Italije, u Hrvatskoj se nezadovoljstvo uglavnom nije javno manifestiralo, osim davno zaboravljenim zvižducima u Petrinji.
Pokrajina Abruzzo, gdje se nalazi l’Aquila, prva je u kojoj je vlast preuzela talijanska krajnja desnica iz čijih redova dolazi aktualna premijerka Meloni. Taj uzlet mogu dijelom zahvaliti i činjenici da su ljude, na primjeru ovog dijela Italije, uvjerili da su u stanju upravljati: „Da desnica nije ušla, još bismo bili u kontejnerima“, citirao je prošle jeseni Politico pristašu na predizbornom skupu današnje premijerke.
Između hrvatskog i talijanskog primjera ima, dakle, i velikih sličnosti i bitnih razlika. Ali to što je premijer u pravu kada kaže da se u Italiji nakon potresa obnavljalo godinama, ne znači da njegov argument nije problematičan: s obzirom na kritike zbog neučinkovite države i spore birokracije – kritike koje su l’Aquilu učinile poznatom daleko izvan granica Italije – njezin primjer ne bi trebalo koristiti kao objašnjenje, nego kao pouku.