Plenković ozbiljno mulja javnost o Lex AP-u. Tvrdi da isto kazneno djelo imaju Njemačka i Austrija. Nemaju
Premijer i HDZ-ovci ulovljeni su u jeftinom spinanju i širenju fake newsa
Braneći uvođenje novog kaznenog djela “neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje”, u javnosti poznatog i kao Lex AP, vladajući su više puta napominjali da se radi o nečemu što većina europskih zemalja već ima u kaznenim zakonima.
Oporba je taj zakonski prijedlog nazvala Lex AP zbog poruka koje je bivša ministrica Gabrijela Žalac, inače pod istragom Ureda europskog javnog tužitelja zbog sumnje da je oštetila državni i europski proračun kupnjom softvera po nerealno visokoj cijeni, razmjenjivala s bivšom državnom tajnicom Josipom Rimac, koja je u međuvremenu promijenila nekoliko prezimena. U tim se porukama, koje su procurile u javnost, spominje osoba ‘AP’.
Plenković je nekidan naglasio da propisivanjem ovog kaznenog dijela Hrvatska slijedi pravnu praksu zemalja poput Njemačke, Austrije, Francuske, Švedske ili Luksemburga.
Što je s njemačkim novinarima
Međutim, kako Jutarnji list danas piše, kazneni zakoni u Njemačkoj i Austriji ne poznaju tako načelno i opće kažnjavanje za odavanje nejavnih podataka iz kaznenih postupaka.
Paragraf 353d njemačkog kaznenog zakona koji govori o zabrani izvještavanja o sudskim raspravama odnosi se i na novinare, moguće su novčane ili kazne zatvora do godine dana, ali je precizno određeno što se ne smije, piše novinar Željko Petrušić. U Njemačkoj se ne smije objaviti faksimil optužnice niti je se smije citirati prije njezina razmatranja na sudu, ali nije kažnjivo da te dokumente netko da novinaru i da novinar prenese prepričani sažetak optužnice.
Najkraće rečeno, njemački novinari izvještavaju o detaljima istraga koje se provode i nitko ne postavlja pitanje kako su dobili informacije, piše Jutarnji.
U Austriji kao u našem važećem KZ-u
Kada je riječ o kaznenom zakonu u Austriji, on nije ništa restriktivniji od dosad važećeg Kaznenog zakona u Hrvatskoj, prema kojem je zabranjeno, primjerice, izvještavanje o postupcima koji su zakonom ili sudskom odlukom proglašeni tajnima, postupcima protiv maloljetnika i slično.
Jutarnji podsjeća da su u jeku afere Hypo u Austriji imali mnoštvo objava i tajnih i nejavnih podataka u medijima o tijeku policijskih kriminalističkih istraživanja i istraga državnih odvjetništava.
Posljednjih godina u Austriji se organiziraju radionice i edukacije, a sve s ciljem da se pravosuđe više otvori medijima. Novinari, posljedično, imaju jednostavniji pristup izvornim informacijama te tako mogu objektivnije informiraju javnost.
Što je s regulativom u Srbiji?
Jedan od kandidata za šefa DORH-a, Ivan Turudić, u srijedu je u Saboru ustvrdio da ograničenja kakva se žele uvesti u Hrvatskoj imaju Njemačka, Francuska pa i neke države u našem okruženju poput Srbije.
Međutim, članak 337. Krivičnog zakonika Srbije ne sadrži ništa bitno drugačije od onoga što se sankcionira i Kaznenim zakonom RH koji je trenutačno na snazi. Njime je predviđeno kažnjavanje novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine za neovlašteno otkrivanje podataka iz sudskog, prekršajnog, upravnog ili drugog zakonom propisanog postupka, ali samo ako se to “po zakonu ne može objaviti ili je odlukom suda ili drugog nadležnog organa proglašeno kao tajna”.
Stavak 3. i 4. se, pak, odnose na objavljivanje podataka o identitetu zaštićenih svjedoka te su predviđene strože kazne. Ukratko, srbijanska je regulativa vrlo slična onoj koju već imamo u Hrvatskoj, piše Jutarnji.