Ledeni trnci koji prolaze kroz kralježnicu nisu neuobičajena reakcija. Kad premijer i predsjednik vladajuće stranke nezadovoljno frkne na činjenicu da mu objava detalja iz korupcijskih istraga stvara “političke probleme” pa najavi da će takvo curenje informacija ubuduće biti kazneno djelo, vrag je definitivno odnio šalu.
Međutim, za Hrvatsku to ne bi trebao biti pretjerano šokanantan razvoj situacije. Štoviše, s obzirom da je stranka na vlasti HDZ, radi se više o “običnom danu u uredu”, nego o ekscesu opasnih namjera.
‘Politički problemi’ za HDZ i s tajnom istragom
Prije 12 godina je, naime, istoj toj stranci vrlo slične “političke probleme” radilo isto ovakvo curenje informacija iz istraga kakvo se događa i sad oko uloge stanovitog AP u slučaju Gabrijele Žalac ili poruka kojima se sređivalo poslove i zaposlenja u Hrvatskim šumama.
Te 2011. godine je bila riječ o procesu protiv bivšeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, a mediji su objavljivali pikanterije poput one o sadržaju bilježnice s isplatama na crno koje je bivša šefica stranačkog računovodstva zakopala u vrtu svoje kuće. U to vrijeme istraga je bila tajna, baš onako kako bi današnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković želio da bude i ubuduće. Pa opet su, kvragu, detalji iz nje objavljivani, a stranka je trpjela “političke probleme”.
Nije atak na novinare, samo smo ih malo pratili
U resoru koji je vodio tada tek budući predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, Ministarstvu unutarnjih poslova, odlučili su tome stati na kraj. Ime Operativne akcije bilo je Juda, a u okviru nje je naređeno praćanje osmero novinara i njihovih telefonskih kontakata.
Kad je priču o praćenju novinara godinu dana kasnije objavio Novi list, Karamarko je već bio aktualni predsjednik HDZ-a. “Policija je koristila zakonom utemeljene metode i instrumente da dođe do načina kako su curile informacije, dakle nije bio u pitanju atak na novinare”, objašnjavao je 2013. godine tadašnji šef opozicije. Štoviše, dodao je: “Ne daj Bože, dapače novinari nisu niti smiju biti mete, ali slabe točke u sustavu to jesu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slabe točke u sustavu
Karamarkova umirivanja javnosti neodoljivo podsjećaju na sadašnja ublažavanja premijerove prijetnje o vraćanju kaznenog djela u vezi s objavom informacija iz istrage. Novinari, ukratko, mogu mirno spavati. Istina, možda će im opet za petama biti dečki u neobičnim mantilima ili će im kroz privatne komunikacije nehajno skrolati dežurni policajac, ali nije to kraj svijeta.
Bitno je, kako bi rekao Karamarko, a poželio Plenković, locirati slabe točke u sustavu. One koji dostavljaju novinarima podatke iz istraga koje, pak, za HDZ predstavljaju politički problem.
Korupcijski mulj Plenkoviću ne ide na živce
Primjetit ćete, dakako, da za bilo koju inačicu HDZ-a ključni problem nije u korupciji. Nego u curenju podataka o njoj. Jer, logično, da nitko ne zna ništa o tome kako se kadroviralo po Hrvatskim šumama (eh, da je samo tamo) ili kako su Žalac i Josipa Rimac planirale sastanak s AP, pa slaganje kontre nakon koje je preskupa nabavka softvera dobila zeleno svjetlo – ne bi bilo “političkih problema” za vladajuću stranku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uostalom, Plenković je imao već previše prilika da javno zagrmi protiv “raspitivanja” porukama na mobitelu o zapošljavanju u državnim firmama štićenika stranačkih i državnih dužnosnika. Ili da izrazi gađenje nad kupovinom softvera koji je pet puta preplaćen. Iz nekog razloga, sav taj mulj mu očito ne ide na živce, barem ne toliko kao objava informacija iz istraga. E, tu posve otkači i, ljutito izreferira kako će to ubuduće biti kazneno djelo.
Utjerivanje straha u kosti
Sadašnji predsjednik HDZ-a se očito se nada da će već sama takva poruka utjerati strah u kosti onima koji bi informacije iz istraga proslijeđivali medijima. A ako se pritom zamisle i novinari ili – još bolje – urednici i vlasnici medija, ionako daleko više kontroliranih nego prije 12 godina, neće škoditi.
Uostalom, ne treba isključiti ni to da će HDZ, sa svojim koalicijskim saučesnicima, ovaj put priču o tajnosti istraga zakonski zapečatiti preciznije i cjelovitije nego što je to bilo u vrijeme kad se u resoru tad još budućeg predsjednika HDZ-a pratilo novinare koji su izvještavali o korupcijskim aferama bivšeg predsjednika HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sav taj napredak
Jer, ne treba nikad zaboraviti koliko je Hrvatska napredovala pod vodstvom Andreja Plenkovića – što se vidi i iz ove priče. Naime, 2011. godine je navodni cilj policijske akcije bio ni manje ni više nego sam tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
U HDZ-u su sumnjali da od njega cure podaci iz istraga koji onda, je li, rade “političke probleme” vladajućoj stranci. Danas, pak, HDZ na račun aktualne glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek nema ozbiljnih zamjerki. Ona, sasvim sigurno, nije “slaba točka u sustavu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković želi zakon koji će Hrvatsku vratiti u vrijeme kad je policija pratila novinare i njihove kontakte
Curenje informacija iz istraga o korupciji je i prije 12 godina radilo "političke probleme" HDZ-u
Sadašnji predsjednik HDZ-a se očito se nada da će već sama poruka o novom kaznenom djelu utjerati strah u kosti onima koji bi informacije iz istraga proslijeđivali medijima. A ako se pritom zamisle i novinari ili - još bolje - urednici i vlasnici medija, ionako daleko više kontroliranih nego prije 12 godina, neće škoditi
Ledeni trnci koji prolaze kroz kralježnicu nisu neuobičajena reakcija. Kad premijer i predsjednik vladajuće stranke nezadovoljno frkne na činjenicu da mu objava detalja iz korupcijskih istraga stvara “političke probleme” pa najavi da će takvo curenje informacija ubuduće biti kazneno djelo, vrag je definitivno odnio šalu.
Međutim, za Hrvatsku to ne bi trebao biti pretjerano šokanantan razvoj situacije. Štoviše, s obzirom da je stranka na vlasti HDZ, radi se više o “običnom danu u uredu”, nego o ekscesu opasnih namjera.
‘Politički problemi’ za HDZ i s tajnom istragom
Prije 12 godina je, naime, istoj toj stranci vrlo slične “političke probleme” radilo isto ovakvo curenje informacija iz istraga kakvo se događa i sad oko uloge stanovitog AP u slučaju Gabrijele Žalac ili poruka kojima se sređivalo poslove i zaposlenja u Hrvatskim šumama.
Te 2011. godine je bila riječ o procesu protiv bivšeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, a mediji su objavljivali pikanterije poput one o sadržaju bilježnice s isplatama na crno koje je bivša šefica stranačkog računovodstva zakopala u vrtu svoje kuće. U to vrijeme istraga je bila tajna, baš onako kako bi današnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković želio da bude i ubuduće. Pa opet su, kvragu, detalji iz nje objavljivani, a stranka je trpjela “političke probleme”.
Nije atak na novinare, samo smo ih malo pratili
U resoru koji je vodio tada tek budući predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, Ministarstvu unutarnjih poslova, odlučili su tome stati na kraj. Ime Operativne akcije bilo je Juda, a u okviru nje je naređeno praćanje osmero novinara i njihovih telefonskih kontakata.
Kad je priču o praćenju novinara godinu dana kasnije objavio Novi list, Karamarko je već bio aktualni predsjednik HDZ-a. “Policija je koristila zakonom utemeljene metode i instrumente da dođe do načina kako su curile informacije, dakle nije bio u pitanju atak na novinare”, objašnjavao je 2013. godine tadašnji šef opozicije. Štoviše, dodao je: “Ne daj Bože, dapače novinari nisu niti smiju biti mete, ali slabe točke u sustavu to jesu”.
Slabe točke u sustavu
Karamarkova umirivanja javnosti neodoljivo podsjećaju na sadašnja ublažavanja premijerove prijetnje o vraćanju kaznenog djela u vezi s objavom informacija iz istrage. Novinari, ukratko, mogu mirno spavati. Istina, možda će im opet za petama biti dečki u neobičnim mantilima ili će im kroz privatne komunikacije nehajno skrolati dežurni policajac, ali nije to kraj svijeta.
Bitno je, kako bi rekao Karamarko, a poželio Plenković, locirati slabe točke u sustavu. One koji dostavljaju novinarima podatke iz istraga koje, pak, za HDZ predstavljaju politički problem.
Korupcijski mulj Plenkoviću ne ide na živce
Primjetit ćete, dakako, da za bilo koju inačicu HDZ-a ključni problem nije u korupciji. Nego u curenju podataka o njoj. Jer, logično, da nitko ne zna ništa o tome kako se kadroviralo po Hrvatskim šumama (eh, da je samo tamo) ili kako su Žalac i Josipa Rimac planirale sastanak s AP, pa slaganje kontre nakon koje je preskupa nabavka softvera dobila zeleno svjetlo – ne bi bilo “političkih problema” za vladajuću stranku.
Uostalom, Plenković je imao već previše prilika da javno zagrmi protiv “raspitivanja” porukama na mobitelu o zapošljavanju u državnim firmama štićenika stranačkih i državnih dužnosnika. Ili da izrazi gađenje nad kupovinom softvera koji je pet puta preplaćen. Iz nekog razloga, sav taj mulj mu očito ne ide na živce, barem ne toliko kao objava informacija iz istraga. E, tu posve otkači i, ljutito izreferira kako će to ubuduće biti kazneno djelo.
Utjerivanje straha u kosti
Sadašnji predsjednik HDZ-a se očito se nada da će već sama takva poruka utjerati strah u kosti onima koji bi informacije iz istraga proslijeđivali medijima. A ako se pritom zamisle i novinari ili – još bolje – urednici i vlasnici medija, ionako daleko više kontroliranih nego prije 12 godina, neće škoditi.
Uostalom, ne treba isključiti ni to da će HDZ, sa svojim koalicijskim saučesnicima, ovaj put priču o tajnosti istraga zakonski zapečatiti preciznije i cjelovitije nego što je to bilo u vrijeme kad se u resoru tad još budućeg predsjednika HDZ-a pratilo novinare koji su izvještavali o korupcijskim aferama bivšeg predsjednika HDZ-a.
Sav taj napredak
Jer, ne treba nikad zaboraviti koliko je Hrvatska napredovala pod vodstvom Andreja Plenkovića – što se vidi i iz ove priče. Naime, 2011. godine je navodni cilj policijske akcije bio ni manje ni više nego sam tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
U HDZ-u su sumnjali da od njega cure podaci iz istraga koji onda, je li, rade “političke probleme” vladajućoj stranci. Danas, pak, HDZ na račun aktualne glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek nema ozbiljnih zamjerki. Ona, sasvim sigurno, nije “slaba točka u sustavu”.