Taj rezultat danas izgleda potpuno nerealno. Lista Hrvatske demokratske zajednice je na lokalnim izborima 1993. godine u Zagrebu osvojila 46,6 posto glasova i uvjerljivo osvojila vlast u glavnom gradu. Nesumnjivo najjača stranka u modernoj povijesti hrvatske demokracije, međutim, u Zagrebu je već više od dva desetljeća tek puki epizodist, odnosno, u najboljem slučaju, koalicijski držač ljestava jačem partneru, danas pokojnom Milanu Bandiću i njegovog Stranci rada i solidarnosti.
Postotci koje je HDZ osvajao u glavnom gradu u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, bez obzira je li u stranci na državnoj razini prevladavala desnija ili centrističkija struja, dovoljno govore: 2013. je HDZ dobio 14,72 posto, četiri godine kasnije 11,96, a sad u svibnju tek 11,3 posto glasova Zagrepčana.
Za HDZ je, međutim, možda najgore od svega što već sad, tri godine i osam mjeseci prije lokalnih izbora 2025. godine, ne treba biti previše hrabar za prognozirati da će u Zagrebu i dalje ostati – nebitni. Jer, ista retorika, isti vrsta kadroviranja i slični ljudi kao dosad teško mogu polučiti bolji rezultat.
Uloga “pražetončića” u padu HDZ-a
Prije analize današnjeg čudesnog istupa predsjednika zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana, koji je, ozbiljno i svečano preporučio gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da “ostavi kosture u ormaru”, valja malo zaviriti u burnu povijest hlađenja odnosa između “stožerne stranke” hrvatskog naroda i birača u hrvatskoj metropoli.
Ozbiljan razlaz HDZ-a i Zagrepčana dao se naslutiti već u vrijeme Zagrebačke krize sredinom devedesetih, kad je vlast pokušavala ugušiti nezavisni Radio 101, predsjednik Republike Franjo Tuđman uporno odbijao potvrditi gradonačelnike koje je predlagala ujedinjena oporba i još upornije Dinamu (tad Croatia) vratiti ime Dinamo. Konačni lom, nakon kojeg se HDZ više nije nikad oporavio, dogodio se kad se ta stranka u Zagrebu – vratila na vlast. Prije 24 godine, naime, HDZ je među zastupnicima oporbenog HSS-a pronašao dva “pražetončića” i zgrabio vlast u gradu.
Fantastično mjesto za život i izbori u HDZ-u
Nakon završetka tog mandata, stranku su u gradu vodili uglavnom na nacionalnoj razini nebitni i za lidere stranke neopasni kadrovi. Bezbojni političari su se, međutim, teško mogli nametnuti biračima. Aktualni šef zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman, čak nije bio ni gradonačelnički kandidat – predsjednik stranke Andrej Plenković je, nakon košarice Damira Vanđelića (koju još nije prebolio) izvukao Davora Filipovića, davši mu “priliku” da se žrtvuje u unaprijed izgubljenoj političkoj utrci. Filipović je, kako je dobro poznato, tu šansu iskoristio na doista spektakularan način.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mislav Herman, tako, uglavnom neokrznut izbornim debaklom, jaše dalje. Opet je kandidat za šefa stranke u glavnom gradu na izborima koji će se održati sredinom listopada i opet iza njega stoji Plenković. Kako ne bi bilo dileme koga vrh stranke podržava na unutarstranačkim izborima, da se, daleko bilo, ne bi dogodilo da članovi krivu izaberu, u Hermanovoj ekipi su ministrica turizma Nikolina Brnjac i ministar rada Josip Aladrović (da, onaj koji priča da je Hrvatska jednostavno fantastično mjesto za život). Dakle, poraz Hermana na izborima u HDZ-u bio bi daleko veće iznenađenje nego nedavni poraz Reala u Madridu od moldavskog Sheriffa u Ligi prvaka.
“Tko je jamio, jamio je”
Herman će dakle, po svemu sudeći biti taj koji bi trebao gradski HDZ povesti u još jednu bitku za povratak stranke kao relevantnog faktora u zagrebačku politiku. A kako kreće u to? Tako da, zapravo, vrti urnebesnu obradu čuvene izreke Ljube Ćesića Rojsa – “Tko je jamio, jamio je”. Naime, za razliku od prošlog mandata u kojem su HDZ, pa tako i Herman bili manji partner Milanu Bandiću, sad su ljuta oporba.
Iz takve uloge sadašnji i vjerojatno budući šef zagrebačkog HDZ-a udara po aktualnoj gradskoj vlasti, nazivajući njihov rebalans proračuna smiješno malenim. A onda vadi retoričku topuzinu i poručuje Tomaševiću da “kosture iz ormara, koje je sada vidio, ostavi u ormaru i da se počne baviti Zagrebom”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijetnja?
“Kosturi iz ormara” su, naravno, dosad nepoznati računi i afere koje su pale u krilo novoj vlasti nakon što su birači smijenili Bandićevu i Hermanovu stranku. Ako se izjava šefa gradskog HDZ-a shvati onako kako je izrečena, radi se možda čak i o “savjetu” s prijetećim prizvukom – ostavi se naših grijeha i ne govori javno o njima.
U nešto dobrohotnijoj interpretaciji, Plenkovićev kandidat za zagrebački HDZ tek samo na moderan način poručuje “tko je jamio, jamio je”, okrenimo se budućnosti. U naletu dobre volje, pak, čak se može zaključiti da je Herman bio toliko nespretan da se potpuno zapetljao s vražjim kosturima i da je, možda, samo htio Tomaševiću reći da se prestane vaditi na bivšu gradsku upravu i krene rješavati probleme.
Tri godine i osam mjeseci premalo
Sva tri tumačenja su, međutim, potpuno poražavajuća u smislu procjene političke težine čovjeka koji bi u Zagrebu trebao vratiti HDZ-u barem dio nekadašnje slave. Herman se, dakle, prvo izmaknuo (ili bio izmaknut, svejedno) iz gradonačelničke bitke, kako bi HDZ-ov rezultat poboljšao mladi i prodorni Filipović (to je sjajno prošlo). Lista koju je vodio na izborima dobila je rekordno malo glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A sad, uz Plenkovićevu podršku i čudesnu priču o kosturima koje valja ostaviti u ormaru, kreće po novi mandat na čelu stranke u Zagrebu i u žestoku oporbenu bitku protiv lijeve vlasti u gradu. Iako su u politici tri godine i osam mjeseci dovoljne da nastanu i propadnu cijela carstva, čini se kako je dosta izvjesno neće biti toliko dugačke da HDZ u Zagrebu, prvi put u 21. stoljeću, postane ozbiljna politička snaga.
Plenkovićev kandidat poručuje Tomaševiću da 'ostavi kosture u ormaru'. Kakve su šanse da HDZ s njim osvoji Zagreb?
Eto što muči Mislava Hermana, kojeg vrh stranke gura na izborima u zagrebačkom HDZ-u
Ako se izjava šefa gradskog HDZ-a shvati onako kako je izrečena, radi se možda čak i o savjetu s prijetećim prizvukom - ostavi se naših grijeha i ne govori javno o njima. U nešto dobrohotnijoj interpretaciji, Plenkovićev kandidat za zagrebački HDZ tek samo na moderan način poručuje 'tko je jamio, jamio je'
Taj rezultat danas izgleda potpuno nerealno. Lista Hrvatske demokratske zajednice je na lokalnim izborima 1993. godine u Zagrebu osvojila 46,6 posto glasova i uvjerljivo osvojila vlast u glavnom gradu. Nesumnjivo najjača stranka u modernoj povijesti hrvatske demokracije, međutim, u Zagrebu je već više od dva desetljeća tek puki epizodist, odnosno, u najboljem slučaju, koalicijski držač ljestava jačem partneru, danas pokojnom Milanu Bandiću i njegovog Stranci rada i solidarnosti.
Postotci koje je HDZ osvajao u glavnom gradu u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, bez obzira je li u stranci na državnoj razini prevladavala desnija ili centrističkija struja, dovoljno govore: 2013. je HDZ dobio 14,72 posto, četiri godine kasnije 11,96, a sad u svibnju tek 11,3 posto glasova Zagrepčana.
Za HDZ je, međutim, možda najgore od svega što već sad, tri godine i osam mjeseci prije lokalnih izbora 2025. godine, ne treba biti previše hrabar za prognozirati da će u Zagrebu i dalje ostati – nebitni. Jer, ista retorika, isti vrsta kadroviranja i slični ljudi kao dosad teško mogu polučiti bolji rezultat.
Uloga “pražetončića” u padu HDZ-a
Prije analize današnjeg čudesnog istupa predsjednika zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana, koji je, ozbiljno i svečano preporučio gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da “ostavi kosture u ormaru”, valja malo zaviriti u burnu povijest hlađenja odnosa između “stožerne stranke” hrvatskog naroda i birača u hrvatskoj metropoli.
Ozbiljan razlaz HDZ-a i Zagrepčana dao se naslutiti već u vrijeme Zagrebačke krize sredinom devedesetih, kad je vlast pokušavala ugušiti nezavisni Radio 101, predsjednik Republike Franjo Tuđman uporno odbijao potvrditi gradonačelnike koje je predlagala ujedinjena oporba i još upornije Dinamu (tad Croatia) vratiti ime Dinamo. Konačni lom, nakon kojeg se HDZ više nije nikad oporavio, dogodio se kad se ta stranka u Zagrebu – vratila na vlast. Prije 24 godine, naime, HDZ je među zastupnicima oporbenog HSS-a pronašao dva “pražetončića” i zgrabio vlast u gradu.
Fantastično mjesto za život i izbori u HDZ-u
Nakon završetka tog mandata, stranku su u gradu vodili uglavnom na nacionalnoj razini nebitni i za lidere stranke neopasni kadrovi. Bezbojni političari su se, međutim, teško mogli nametnuti biračima. Aktualni šef zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman, čak nije bio ni gradonačelnički kandidat – predsjednik stranke Andrej Plenković je, nakon košarice Damira Vanđelića (koju još nije prebolio) izvukao Davora Filipovića, davši mu “priliku” da se žrtvuje u unaprijed izgubljenoj političkoj utrci. Filipović je, kako je dobro poznato, tu šansu iskoristio na doista spektakularan način.
Mislav Herman, tako, uglavnom neokrznut izbornim debaklom, jaše dalje. Opet je kandidat za šefa stranke u glavnom gradu na izborima koji će se održati sredinom listopada i opet iza njega stoji Plenković. Kako ne bi bilo dileme koga vrh stranke podržava na unutarstranačkim izborima, da se, daleko bilo, ne bi dogodilo da članovi krivu izaberu, u Hermanovoj ekipi su ministrica turizma Nikolina Brnjac i ministar rada Josip Aladrović (da, onaj koji priča da je Hrvatska jednostavno fantastično mjesto za život). Dakle, poraz Hermana na izborima u HDZ-u bio bi daleko veće iznenađenje nego nedavni poraz Reala u Madridu od moldavskog Sheriffa u Ligi prvaka.
“Tko je jamio, jamio je”
Herman će dakle, po svemu sudeći biti taj koji bi trebao gradski HDZ povesti u još jednu bitku za povratak stranke kao relevantnog faktora u zagrebačku politiku. A kako kreće u to? Tako da, zapravo, vrti urnebesnu obradu čuvene izreke Ljube Ćesića Rojsa – “Tko je jamio, jamio je”. Naime, za razliku od prošlog mandata u kojem su HDZ, pa tako i Herman bili manji partner Milanu Bandiću, sad su ljuta oporba.
Iz takve uloge sadašnji i vjerojatno budući šef zagrebačkog HDZ-a udara po aktualnoj gradskoj vlasti, nazivajući njihov rebalans proračuna smiješno malenim. A onda vadi retoričku topuzinu i poručuje Tomaševiću da “kosture iz ormara, koje je sada vidio, ostavi u ormaru i da se počne baviti Zagrebom”.
Prijetnja?
“Kosturi iz ormara” su, naravno, dosad nepoznati računi i afere koje su pale u krilo novoj vlasti nakon što su birači smijenili Bandićevu i Hermanovu stranku. Ako se izjava šefa gradskog HDZ-a shvati onako kako je izrečena, radi se možda čak i o “savjetu” s prijetećim prizvukom – ostavi se naših grijeha i ne govori javno o njima.
U nešto dobrohotnijoj interpretaciji, Plenkovićev kandidat za zagrebački HDZ tek samo na moderan način poručuje “tko je jamio, jamio je”, okrenimo se budućnosti. U naletu dobre volje, pak, čak se može zaključiti da je Herman bio toliko nespretan da se potpuno zapetljao s vražjim kosturima i da je, možda, samo htio Tomaševiću reći da se prestane vaditi na bivšu gradsku upravu i krene rješavati probleme.
Tri godine i osam mjeseci premalo
Sva tri tumačenja su, međutim, potpuno poražavajuća u smislu procjene političke težine čovjeka koji bi u Zagrebu trebao vratiti HDZ-u barem dio nekadašnje slave. Herman se, dakle, prvo izmaknuo (ili bio izmaknut, svejedno) iz gradonačelničke bitke, kako bi HDZ-ov rezultat poboljšao mladi i prodorni Filipović (to je sjajno prošlo). Lista koju je vodio na izborima dobila je rekordno malo glasova.
A sad, uz Plenkovićevu podršku i čudesnu priču o kosturima koje valja ostaviti u ormaru, kreće po novi mandat na čelu stranke u Zagrebu i u žestoku oporbenu bitku protiv lijeve vlasti u gradu. Iako su u politici tri godine i osam mjeseci dovoljne da nastanu i propadnu cijela carstva, čini se kako je dosta izvjesno neće biti toliko dugačke da HDZ u Zagrebu, prvi put u 21. stoljeću, postane ozbiljna politička snaga.