Grad od sto tisuća stanovnika, kakvi se u Europi smatraju manjim mjestima, kod nas se već naziva velikim gradom. Trenutno imamo samo tri veća od toga, Zagreb, Split i Rijeku. Od posljednjeg popisa stanovništva prije 10 godina, u ama baš svim županijama dogodio se pad stanovništva. Iz cijele nekad bogate Slavonija bježi se glavom bez obzira. Najviše je propala Vukovarsko-srijemska županija koja ima preko 19 posto stanovnika manje.
Razmjeri potopa
Naša Vlada, međutim, uvrijeđeno odbija kritike da na tako ogroman pad nisu nađeni ama baš nikakvi odgovori osim mjestimičnih prvoloptaških isplata nekoliko tisuća kuna za rođenje bebe. A nijedan se problem neće i ne može ni početi rješavati dok se ne prizna da on postoji, da Vladin ured za demografiju nema blage veze što bi trebalo učiniti i da je zaokret u dosadašnjoj politici hitan i nužan.
A očito je da jest jer smo 1991. iz SFRJ – u kojoj je, kako je volio govoriti Tomislav Karamarko, “Hrvatima prijetilo istrebljenje” – izašli sa 4.784.265 stanovnika. Popis prije deset godina zabilježio je 4.284.889 ljudi. Ovaj sada samo 3.888.529. To su razmjeri potopa koji se ne mogu relativizirati ni odlaskom 250.000 Srba nakon Oluje, ni ratnim stradanjem koje iznosi oko 13.000 života, ni otvaranjem granica EU.
Opasna nonšalancija
S tako zastrašujućim podacima naše vlasti, međutim, stalno opsjenarski taktiziraju uvjeravajući građane kako “i druge zemlje imaju demografskih problema”. To je toliko puta papagajski ponovljeno da se u općoj javnosti već uzima kao činjenica koja onda našu depopulaciju i iseljavanje prikazuje kao neku općeprisutnu stvar i kontekstualno bitno manje zabrinjavajuću nego što sugeriraju postoci. Ta je nonšalancija opasna i s njom nećemo na zelenu granu.
Jer točno je da i druge zemlje imaju problema s obnavljanjem stanovništva, ali Hrvatska je u tome neprevaziđeni šampion. Stvarne brojke, naime, pokazuju da je ovako drastičan pad stanovništva kakav se u posljednjem desetljeću dogodio kod nas daleko od trendova u uspješnim europskim zemljama. U sastavu EU, s Hrvatskom su donekle usporedive samo Bugarska i Rumunjska. Bugarska danas ima 421.000 stanovnika manje nego prije deset godina, ali na njihovih više od 6,9 milijuna, to je u postotku dosta manji gubitak nego na naših niti 3,9 milijuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gorka usporedba
Rumunjska, koja je po razvijenosti uglavnom već pretekla Hrvatsku, izgubila je u ovih deset godina 1,2 milijuna stanovnika. To je tri puta ovo što imamo u Hrvatskoj i čini se mnogo. Ali kad znamo da je Rumunja 19 i kusur milijuna, dakle pet puta više nego Hrvata, njihov pad je opet bitno manji.
Dakle, ne prolazimo dobro ni u usporedbi s najgorim članicama EU, a kamoli s drugima. Susjedna Slovenija, na primjer, ima u deset godina rast broja stanovnika, mali, za oko 35 tisuća, ali rast. Danska s 5,8 milijuna stanovnika narasla je za 260.000. Njemačka ima vrlo mali pomak, ali ipak bilježi rast.
Pa dodajmo ovom malom pregledu i Srbiju koja nije u EU, ali s kojom se Hrvatska vječno postrance odmjerava. Srbija sada ima 8.737.371 stanovnika, a 2010. imala ih je 8.991.254. To znači da su – s dva i pol puta više ljudi – pali za 253.883, znači za upola manje nego Hrvatska. Nas je od devedesete za oko 900 tisuća manje, njih za 780.304.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novinari su krivi
Naš ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman svejedno smatra da je Hrvatska, iz koje se stotine nezadovoljnih ljudi u naponu snage evakuiraju na mjesečnoj bazi i odlaze na rad u inozemstvo, jedna “uspješna priča i uzor mnogim drugim zemljama”. Kojim zemljama, gdje i po čemu, to, dakako, ovaj varijetetski kadar nije eksplicirao.
I Andrej Plenković je, nakon objave rezultata popisa, odgovorio građanima koji kažu da su se iselili zbog loše države i neefikasnih institucija. Tvrdeći kako je “njegovoj vladi na prvom mjestu izgradnja društva i institucija”, optužio je određene “aktere” da mu bacaju klipove pod noge radeći upravo “na sustavnoj demontaži države i svih institucija”. Kao najnovije žrtve tih napada nabrojio je HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH.
Kao štetni i zlonamjerni “akteri” koji kvare Plenkovićevu idilu morali su se u tome prepoznati prvenstveno novinari budući da su oni ti koji konsekutivno otkrivaju korupcijske i druge afere. Tko je, dakle, kriv za populacijsku katastrofu? Pa, naravno, novinari. S takvom ekspertizom bit će nas na sljedećem popisu još 400 tisuća manje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeva logika: za demografski potop najviše su krivi novinari koji otkrivaju afere HDZ-a
Stvarne brojke pokazuju da je ovako drastičan pad stanovništva kakav se u posljednjem desetljeću dogodio kod nas daleko od trendova u uspješnim europskim zemljama
S tako zastrašujućim podacima naše vlasti, međutim, stalno opsjenarski taktiziraju uvjeravajući građane kako "i druge zemlje imaju demografskih problema". To je toliko puta papagajski ponovljeno da se u općoj javnosti već uzima kao činjenica koja onda našu depopulaciju i iseljavanje prikazuje kao neku općeprisutnu stvar i kontekstualno bitno manje zabrinjavajuću nego što sugeriraju postoci.
Grad od sto tisuća stanovnika, kakvi se u Europi smatraju manjim mjestima, kod nas se već naziva velikim gradom. Trenutno imamo samo tri veća od toga, Zagreb, Split i Rijeku. Od posljednjeg popisa stanovništva prije 10 godina, u ama baš svim županijama dogodio se pad stanovništva. Iz cijele nekad bogate Slavonija bježi se glavom bez obzira. Najviše je propala Vukovarsko-srijemska županija koja ima preko 19 posto stanovnika manje.
Demograf Nenad Pokos, redoviti profesor na Fakultetu hrvatskih studija, utvrdio je da lani nije rođeno ni jedno dijete u 43 posto od ukupno 6757 statistički samostalnih naselja u Hrvatskoj, a s onima koja su dobila samo jednu bebu dolazimo do 61 posto naselja. Na godišnjicu priznanja Republike Hrvatske, moramo se suočiti s podatkom da smo od 2011. ostali bez oko 400 tisuća, a u 30 godina samostalnosti bez ukupno oko 900 tisuća stanovnika. To je cijeli jedan Zagreb.
Razmjeri potopa
Naša Vlada, međutim, uvrijeđeno odbija kritike da na tako ogroman pad nisu nađeni ama baš nikakvi odgovori osim mjestimičnih prvoloptaških isplata nekoliko tisuća kuna za rođenje bebe. A nijedan se problem neće i ne može ni početi rješavati dok se ne prizna da on postoji, da Vladin ured za demografiju nema blage veze što bi trebalo učiniti i da je zaokret u dosadašnjoj politici hitan i nužan.
A očito je da jest jer smo 1991. iz SFRJ – u kojoj je, kako je volio govoriti Tomislav Karamarko, “Hrvatima prijetilo istrebljenje” – izašli sa 4.784.265 stanovnika. Popis prije deset godina zabilježio je 4.284.889 ljudi. Ovaj sada samo 3.888.529. To su razmjeri potopa koji se ne mogu relativizirati ni odlaskom 250.000 Srba nakon Oluje, ni ratnim stradanjem koje iznosi oko 13.000 života, ni otvaranjem granica EU.
Opasna nonšalancija
S tako zastrašujućim podacima naše vlasti, međutim, stalno opsjenarski taktiziraju uvjeravajući građane kako “i druge zemlje imaju demografskih problema”. To je toliko puta papagajski ponovljeno da se u općoj javnosti već uzima kao činjenica koja onda našu depopulaciju i iseljavanje prikazuje kao neku općeprisutnu stvar i kontekstualno bitno manje zabrinjavajuću nego što sugeriraju postoci. Ta je nonšalancija opasna i s njom nećemo na zelenu granu.
Jer točno je da i druge zemlje imaju problema s obnavljanjem stanovništva, ali Hrvatska je u tome neprevaziđeni šampion. Stvarne brojke, naime, pokazuju da je ovako drastičan pad stanovništva kakav se u posljednjem desetljeću dogodio kod nas daleko od trendova u uspješnim europskim zemljama. U sastavu EU, s Hrvatskom su donekle usporedive samo Bugarska i Rumunjska. Bugarska danas ima 421.000 stanovnika manje nego prije deset godina, ali na njihovih više od 6,9 milijuna, to je u postotku dosta manji gubitak nego na naših niti 3,9 milijuna.
Gorka usporedba
Rumunjska, koja je po razvijenosti uglavnom već pretekla Hrvatsku, izgubila je u ovih deset godina 1,2 milijuna stanovnika. To je tri puta ovo što imamo u Hrvatskoj i čini se mnogo. Ali kad znamo da je Rumunja 19 i kusur milijuna, dakle pet puta više nego Hrvata, njihov pad je opet bitno manji.
Dakle, ne prolazimo dobro ni u usporedbi s najgorim članicama EU, a kamoli s drugima. Susjedna Slovenija, na primjer, ima u deset godina rast broja stanovnika, mali, za oko 35 tisuća, ali rast. Danska s 5,8 milijuna stanovnika narasla je za 260.000. Njemačka ima vrlo mali pomak, ali ipak bilježi rast.
Pa dodajmo ovom malom pregledu i Srbiju koja nije u EU, ali s kojom se Hrvatska vječno postrance odmjerava. Srbija sada ima 8.737.371 stanovnika, a 2010. imala ih je 8.991.254. To znači da su – s dva i pol puta više ljudi – pali za 253.883, znači za upola manje nego Hrvatska. Nas je od devedesete za oko 900 tisuća manje, njih za 780.304.
Novinari su krivi
Naš ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman svejedno smatra da je Hrvatska, iz koje se stotine nezadovoljnih ljudi u naponu snage evakuiraju na mjesečnoj bazi i odlaze na rad u inozemstvo, jedna “uspješna priča i uzor mnogim drugim zemljama”. Kojim zemljama, gdje i po čemu, to, dakako, ovaj varijetetski kadar nije eksplicirao.
I Andrej Plenković je, nakon objave rezultata popisa, odgovorio građanima koji kažu da su se iselili zbog loše države i neefikasnih institucija. Tvrdeći kako je “njegovoj vladi na prvom mjestu izgradnja društva i institucija”, optužio je određene “aktere” da mu bacaju klipove pod noge radeći upravo “na sustavnoj demontaži države i svih institucija”. Kao najnovije žrtve tih napada nabrojio je HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH.
Kao štetni i zlonamjerni “akteri” koji kvare Plenkovićevu idilu morali su se u tome prepoznati prvenstveno novinari budući da su oni ti koji konsekutivno otkrivaju korupcijske i druge afere. Tko je, dakle, kriv za populacijsku katastrofu? Pa, naravno, novinari. S takvom ekspertizom bit će nas na sljedećem popisu još 400 tisuća manje.