“Glas za HSP je glas za SDP”, glasi jedna od najcitiranijih rečenica iz povijesti hrvatskih izbornih kampanja, rečenica koju je izgovarao predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u kampanji za parlamentarne izbore 2007. godine. Upalilo je – HSP, koji se dugo doimao kao sigurna treća opcija u Saboru, uspio je osvojiti tek jednog saborskog zastupnika, a HDZ je bio dovoljno bolji od SDP-a da, bez previše stresa, složi vladajuću većinu.
Primjer iz kampanje 2007. godine je najklasičniji kad je u pitanju korištenje straha od dolaska ljevice na vlast kako bi se glasovi desnice grupirali u taboru najjače stranke s tog dijela političkog spektra – u HDZ-u. Danas, međutim, iako bi sigurno to u vladajućoj stranci željeli i iako povlače i poteze koje će pozdraviti i desniji birači (poput zabrane rada nedjeljom), tako nešto više nije moguće.
Ispražnjen prostor
HDZ je u vrijeme Andreja Plenkovića otišao prema desnom centru, obuhvaćajući tako dio liberalnijih birača, ali – još važnije – ostavljajući zapravo kod kuće velik dio onih bližih građanskom centru i ljevici, jer HDZ u ovoj inkarnaciji jednostavno nije djelovao dovoljno “strašno” da izađu na izbore. Odlazak prema centru, pa još i koalicija sa SDSS-om, uz tradicionalnu korupcijsku boljku HDZ-a, učinila je da desni birači više ne prave veliku razliku između HDZ-a i stranaka od centra na lijevo, te na desnici ostavila dosta ispražnjenog prostora. To je teren na kojem će se u narednih godinu dana voditi, zapravo se već i vodi, pravi politički rat.
Radi se o vrlo ozbiljnim postotcima, dvije najjače stranke, Most i Domovinski pokret po anketama zapasuju prostor od 15-ak posto glasova, koji bi, kad se pribroje i sve mikronske desne političke opcije mogao lako težiti i preko 20 posto. Most i Domovinski pokret u tom biračkom bazenu, međutim, po svemu sudeći neće pecati zajedno.
Tko radi za Plenkovića?
Rat već traje. U Mostu su uvjereni da nije slučajno da se u emisijama i medijima na koje Domovinski pokret ima utjecaj uporno puca po njima, te podsjećaju na veze te stranke s Prvim plinarskim društvom i deklariranu spremnost na poslijeizbornu suradnju s HDZ-om. U Domovinskom pokretu, pak, tvrde da će se, odbijanju Mosta da ide u koaliciju s njima, najviše radovati Andrej Plenković.
Kako stvari stoje, lako bi, dakle, mogli na desnici imati kampanju u kojoj se dva glavna bloka (zasad se pregovara na relaciji Domovinski pokret-HSP s jedne i Most-Hrvatski suverenisti s druge strane) svađaju o tome tko, zapravo, radi u korist – Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pad (dosadašnjih) populista
Posljedica je to činjenice da potencijalnih glasova na desnici ima dovoljno – ni Domovinski pokret (trenutni prosječni rejting iz dva mjesečna redovna istraživanja: 6,8), ni Most (8,1 posto) nisu u “borbi za opstanak”, odnosno prelazak izbornog praga. Kad bi doista dobili glasova koliko im predviđaju ankete i jedna i druga stranka bi osvojile solidan broj mandata, pa nema puke nevolje koja bi ih natjerala na suradnju.
Biračka baza na koju pucaju ove dvije desne opcije vjerojatno je i nešto šira. Radi se o onima koji su dosad – u solidnim količinama – svoje glasove davali čisto populističkim političkim opcijama, poput Živog zida ili Mislava Kolakušića (dijelom i samom Mostu 2015. godine). No, kako se Živi zid raspao, a Kolakušić će vjerojatno ostatke ostataka svoje meteorske karizme iz 2019. godine pokušati iskoristiti za još pet godina lagodnog eurozastupničkog mandata, i taj teren je – prazan.
Na to sigurno računa i Domovinski pokret kojeg u posljednje vrijeme žestoko zagovara nekadašnji živozidaš Ivan Pernar. No, njegova politička magija je odavno izblijedila, a nakon zambijske epizode teško je vjerovati da je previše hrvatskih birača koji bi honorirali njegove strastvene pokušaje da se naudi hrvatskim građanima zatočenim u toj zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlučnost i pravednost?
Na iznenađenje u ovom segmentu političke scene računa saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto. Bivša novinarka HTV-a sa svojom strankom Odlučnost i pravednost nastupa po klasičnim pravilima populističke igre. Vlast je pokvarena i korumpirana, ankete su namještene, građanima treba “autentična politička opcija”, a za njenu stranku “nikakve predizborne koalicije ne dolaze u obzir”.
Za Odlučnost i pravednost je, doduše, malo tko čuo. U anketama ne postoje. No, Vidović Krišto je ipak prepoznatljivo lice, solidno se politički profilirala u ovom saborskom mandatu i očito računa na to da bi se mogla umiješati u bitku za glasove iz solidno dubokog bazena desnih birača. Uostalom, raspadom Živog zida, posrnućem Pernara i briselskom samoizolacijom Kolakušića, već duže vrijeme je otvoren natječaj za novog populističkog “Mesiju”, tako da Vidović Krišto ipak ne treba unaprijed otpisivati.
Uglavnom, dok se čeka odluka o tome kako će se posložiti koalicije na centru i ljevici, i dok HDZ sam sebe uvjerava da je ionako nepobjediv, na desnici se zauzimaju startna mjesta za vrlo zanimljivu utrku koja samo što nije krenula. Njen ishod mogao bi biti vrlo bitan ne samo za daljnju budućnost ovog dijela političke scene, nego možda i ključan za odgovor na pitanje tko će – i kako – vladati Hrvatskom do pred kraj ovog desetljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Počeo je rat za desne birače. Bit će zanimljivo
Domovinski pokret i Most već su krenuli. Nikako ne treba unaprijed otpisati ni Karolinu Vidović Krišto
Odlazak prema centru, pa još i koalicija sa SDSS-om, uz tradicionalnu korupcijsku boljku HDZ-a, učinila je da desni birači više ne prave veliku razliku između HDZ-a i stranaka od centra na lijevo, te na desnici ostavila dosta ispražnjenog prostora
“Glas za HSP je glas za SDP”, glasi jedna od najcitiranijih rečenica iz povijesti hrvatskih izbornih kampanja, rečenica koju je izgovarao predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u kampanji za parlamentarne izbore 2007. godine. Upalilo je – HSP, koji se dugo doimao kao sigurna treća opcija u Saboru, uspio je osvojiti tek jednog saborskog zastupnika, a HDZ je bio dovoljno bolji od SDP-a da, bez previše stresa, složi vladajuću većinu.
Primjer iz kampanje 2007. godine je najklasičniji kad je u pitanju korištenje straha od dolaska ljevice na vlast kako bi se glasovi desnice grupirali u taboru najjače stranke s tog dijela političkog spektra – u HDZ-u. Danas, međutim, iako bi sigurno to u vladajućoj stranci željeli i iako povlače i poteze koje će pozdraviti i desniji birači (poput zabrane rada nedjeljom), tako nešto više nije moguće.
Ispražnjen prostor
HDZ je u vrijeme Andreja Plenkovića otišao prema desnom centru, obuhvaćajući tako dio liberalnijih birača, ali – još važnije – ostavljajući zapravo kod kuće velik dio onih bližih građanskom centru i ljevici, jer HDZ u ovoj inkarnaciji jednostavno nije djelovao dovoljno “strašno” da izađu na izbore. Odlazak prema centru, pa još i koalicija sa SDSS-om, uz tradicionalnu korupcijsku boljku HDZ-a, učinila je da desni birači više ne prave veliku razliku između HDZ-a i stranaka od centra na lijevo, te na desnici ostavila dosta ispražnjenog prostora. To je teren na kojem će se u narednih godinu dana voditi, zapravo se već i vodi, pravi politički rat.
Radi se o vrlo ozbiljnim postotcima, dvije najjače stranke, Most i Domovinski pokret po anketama zapasuju prostor od 15-ak posto glasova, koji bi, kad se pribroje i sve mikronske desne političke opcije mogao lako težiti i preko 20 posto. Most i Domovinski pokret u tom biračkom bazenu, međutim, po svemu sudeći neće pecati zajedno.
Tko radi za Plenkovića?
Rat već traje. U Mostu su uvjereni da nije slučajno da se u emisijama i medijima na koje Domovinski pokret ima utjecaj uporno puca po njima, te podsjećaju na veze te stranke s Prvim plinarskim društvom i deklariranu spremnost na poslijeizbornu suradnju s HDZ-om. U Domovinskom pokretu, pak, tvrde da će se, odbijanju Mosta da ide u koaliciju s njima, najviše radovati Andrej Plenković.
Kako stvari stoje, lako bi, dakle, mogli na desnici imati kampanju u kojoj se dva glavna bloka (zasad se pregovara na relaciji Domovinski pokret-HSP s jedne i Most-Hrvatski suverenisti s druge strane) svađaju o tome tko, zapravo, radi u korist – Andreja Plenkovića.
Pad (dosadašnjih) populista
Posljedica je to činjenice da potencijalnih glasova na desnici ima dovoljno – ni Domovinski pokret (trenutni prosječni rejting iz dva mjesečna redovna istraživanja: 6,8), ni Most (8,1 posto) nisu u “borbi za opstanak”, odnosno prelazak izbornog praga. Kad bi doista dobili glasova koliko im predviđaju ankete i jedna i druga stranka bi osvojile solidan broj mandata, pa nema puke nevolje koja bi ih natjerala na suradnju.
Biračka baza na koju pucaju ove dvije desne opcije vjerojatno je i nešto šira. Radi se o onima koji su dosad – u solidnim količinama – svoje glasove davali čisto populističkim političkim opcijama, poput Živog zida ili Mislava Kolakušića (dijelom i samom Mostu 2015. godine). No, kako se Živi zid raspao, a Kolakušić će vjerojatno ostatke ostataka svoje meteorske karizme iz 2019. godine pokušati iskoristiti za još pet godina lagodnog eurozastupničkog mandata, i taj teren je – prazan.
Na to sigurno računa i Domovinski pokret kojeg u posljednje vrijeme žestoko zagovara nekadašnji živozidaš Ivan Pernar. No, njegova politička magija je odavno izblijedila, a nakon zambijske epizode teško je vjerovati da je previše hrvatskih birača koji bi honorirali njegove strastvene pokušaje da se naudi hrvatskim građanima zatočenim u toj zemlji.
Odlučnost i pravednost?
Na iznenađenje u ovom segmentu političke scene računa saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto. Bivša novinarka HTV-a sa svojom strankom Odlučnost i pravednost nastupa po klasičnim pravilima populističke igre. Vlast je pokvarena i korumpirana, ankete su namještene, građanima treba “autentična politička opcija”, a za njenu stranku “nikakve predizborne koalicije ne dolaze u obzir”.
Za Odlučnost i pravednost je, doduše, malo tko čuo. U anketama ne postoje. No, Vidović Krišto je ipak prepoznatljivo lice, solidno se politički profilirala u ovom saborskom mandatu i očito računa na to da bi se mogla umiješati u bitku za glasove iz solidno dubokog bazena desnih birača. Uostalom, raspadom Živog zida, posrnućem Pernara i briselskom samoizolacijom Kolakušića, već duže vrijeme je otvoren natječaj za novog populističkog “Mesiju”, tako da Vidović Krišto ipak ne treba unaprijed otpisivati.
Uglavnom, dok se čeka odluka o tome kako će se posložiti koalicije na centru i ljevici, i dok HDZ sam sebe uvjerava da je ionako nepobjediv, na desnici se zauzimaju startna mjesta za vrlo zanimljivu utrku koja samo što nije krenula. Njen ishod mogao bi biti vrlo bitan ne samo za daljnju budućnost ovog dijela političke scene, nego možda i ključan za odgovor na pitanje tko će – i kako – vladati Hrvatskom do pred kraj ovog desetljeća.