Može li desnica preživjeti svoj uspjeh na izborima? Domovinski pokret je u najboljoj, ali istovremeno i u najgoroj poziciji

Most se već rasipa, DP se lomi oko pregovora s HDZ-om

Što se tiče stranke Karoline Vidović Krišto, bilo bi veliko iznenađenje da ih za četiri godine pamti itko osim Wikipedije

U sjeni, čini se, sve dramatičnijih pregovora o novoj Vladi, odvijaju se i stranački procesi koji će znatno utjecati na izgled političke scene u godinama koje slijede. Iako bi bilo logično da se bitke za prevlast u strankama stave u stranu dok ne prođu europski izbori zakazani za 9. lipnja, kod mnogih su već isplivali osobni animoziteti, lomovi i svađe.

Posebno se to odnosi na onaj dio političke scene na kojoj se očekivao jedan od zanimljivijih izbornih okršaja – na desnicu. HDZ svoja neslaganja i sukobe drži duboko ispod površine – nitko nije toliko lud da u situaciji kad je stranka blizu sastavljanja treće Vlade zaredom krene u neki unutarstranački rat.

Nuklearna zima

Dvije stvari ovdje, međutim, valja imati na umu. Andrej Plenković je sebi, stavljanjem na listu za Europski parlament sredio odstupnicu, zlu ne trebalo (ili dobru – ako ispadne dobitnik pri podjeli top europskih funkcija). I drugo, svi ratovi u drugim strankama će u odnosu na ono što će uslijediti u HDZ-u ne uspiju li ostati na vlasti biti poput laganog ljetnog lahora u odnosu na dolazak nuklearne zime.

Što god bilo, međutim, HDZ sigurno neće nestati. Za konkurenciju na desnici je u ovom trenutku jako teško staviti ruku u vatru s tim zaključkom.

Nitko osim Wikipedije

Odlučnost i pravda Karoline Vidović Krišto je, realno, već bivša stranka. Prepoznatljivost bivše saborske zastupnice nije bila dovoljna i OiP nigdje nije došao ni blizu izbornog praga. Bilo bi veliko iznenađenje da ih za četiri godine pamti itko osim Wikipedije.

Most je prošao solidno. Uzeli su osam posto glasova i 11 mandata, što je ipak nekakav napredak od 7,4 posto i osam mandata iz 2020. godine. Ali, Mostu, političkoj stranci koja se u svom dolasku na scenu predstavljala nadideološkom, opet je “glave” došla – ideologija.

HDZ, treći put

Nepomirljive razlike između pogleda na svijet (konkretno, riječ je bila o pobačaju) Marina Miletića i bračnog para Raspudić su, to je barem službena verzija, dovele do razlaza Nina Raspudića i Marije Selak Raspudić sa strankom Bože Petrova. Uz to, dvoje od 11 zastupnika koliko su osvojili na izborima su iz koalicijskog partnera, stranke Suverenisti.

U neizvjesnom periodu okupljanja Vladine većine, dvoje zastupnika Suverenista se često spominju kao moguće rješenje za neku novu Vladu koju bi vodio HDZ. Dogodi li se tako nešto, Mostu će mnogi zalijepiti etiketu da su, makar posredno, i treći put doveli na vlast HDZ.

Most Marina Miletića

No, ako se i ne dogodi, ova ekipa će, bez bračnog para Raspudić, izgubiti na širini zahvata u biračko tijelo, te se još dodatno pomaknuti prema sve užoj biračkoj bazi koja će se nalaziti među onima sklonim desnici i desnom populizmu.

Može li Most ostati relevantna stranka ako je se sve preciznije bude identificiralo s video-selfijima Marina Miletića na društvenim mrežama? Teško. Ali, valja biti iskren i reći da ne bi bilo prvi put da im se prognozira kraj, ali i dalje su, evo skoro već desetu godinu – u igri.

Uspjeh i prokletstvo?

U ovoj priči o postizbornoj sudbini stranaka desnice, Domovinski pokret je u najboljoj i najgoroj poziciji. Najboljoj jer su osvojili najviše mandata (13 plus jedan, onaj Mislava Kolakušića) i imaju priliku diktirati neke stvari u politici buduće državne vlasti. Ali, uspjeh itekako može biti i prokletstvo.

Sam odlazak DP-a s HDZ-om ne bi bila prevara birača stranke Ivana Penave. Iako su kritike na račun Plenkovića i HDZ-a bile brutalne, cijelo vrijeme je DP držao otvorena vrata mogućnosti suradnje i s HDZ-om, i s Plenkovićem. Ali, ne i sa SDSS-om. A bez SDSS-a, čini se, nema “matematike” za održanje na vlasti.

Stranka ili alat grupe ljudi?

Za budućnost DP-a kao političke stranke ne bi bilo bi dobro da pogaze principe na kojima su inzistirali u kampanji. Ali, još gore od toga bilo bi da se podijele na dva dijela i da jedan od njih ode s HDZ-om, a drugi s oporbom – što je opcija o kojoj se sve glasnije šuška u kuloarima i političkoj javnosti.

Pitanje koje se, zapravo, postavlja oko DP-a je ono koje se oko te stranke vrti od njenog stvaranja – a sad je vrijeme da se testira u stvarnosti. Radi li se, naime, doista o političkoj stranci, sa svojom ideologijom, tijelima i političkoj budućnosti ili tek o alatu da grupa ljudi iz biznisa dođe do samog vrha političke i ekonomske moći. Ako se pokaže da je u pitanju druga opcija, onda je teško očekivati da će Domovinski pokret biti važan faktor na nekim budućim izborima.

Nagrada za odanost. Posthumna

Ni ako stranka ostane cjelovita nakon pregovora o Vladi, za nju nema izbora koji nije posut ogromnom količinom rizika. Odlazak s HDZ-om za gotovo sve stranke dosad je značio i odlazak u zaborav, pretvaranje u mjesto-dva na izbornoj listi dobiveno isključivo zbog ranije iskazane odanosti. Ode li, pak, DP s ljevicom u bilo kakvoj kombinaciji, jasno je kolika će se količina optužbi o izdaji slijevati na njihov račun.

Ukratko, stranke desnice mimo HDZ-a su dobile ukupno dvadesetak posto glasova, što je respektabilan rezultat. Mogu li ga preživjeti, e to je već drugo pitanje.