Poljska više to ne krije: odlučila je zamijeniti Njemačku kao ključnu državu EU-a. I čini se da joj dobro ide

Poljska, kao i baltičke države, vjeruje da bi savez poslao snažnu poruku Moskvi imenovanjem glavnog tajnika NATO-a iz zemlje koja je nekoć bila dio Sovjetskog Saveza. U tom smislu, nekoliko je država predložilo estonsku premijerku Kaju Kallas kao alternativu Frederiksenovoj. No, Washington je procijenio da bi imenovanje glavnog tajnika iz istočnog krila bilo previše provokativno za Moskvu.

Poljska želi preuzeti vodstvo

Istodobno, četiri članice istočnog boka – Estonija, Latvija, Litva i Poljska – upozoravaju da članice NATO pakta i EU nisu spremne za dugoročni vojni obračun s Rusijom. Zbog toga je Varšava odlučila preuzeti inicijativu unutar NATO-a i EU kako bi se izborila za veće uvažavanje njenih interesa. Pri tomu se uopće ne kriju ambicije da Poljska zamijeni Njemačku kao ključnu državu Europske unije. Te ambicije Varšave izazivaju ozbiljnu zabrinutost u Berlinu jer su posljednjih nekoliko godina odnose Poljske i Njemačke obilježili ozbiljni politički i gospodarski sukobi.

Varšava, naime, više ne želi imati drugorazrednu poziciju u EU. Svjesna je pravila: ako nisi za stolom, onda si na jelovniku. A na tu poziciju, nakon što je ekonomski i vojno ojačala, više ne želi pristati. Takve ambicije Poljske neodoljivo podsjećaju na nastojanja Kine da preuzme od SAD-a lidersku poziciju u svijetu. Stoga se mnogi pribojavaju da bi se u Europi moglo ponoviti ono što se sada događa u Aziji: nesmiljena borba za preuzimanje vodeće pozicije u koju bi mogle biti uvučene i druge države.

Među ostalim, Jarosław Kaczyński, šef vladajuće stranke Pravda i pravo, PiS, te neformalni gazda Poljske, optužio je Njemačku da pokušava preoblikovati EU u Njemački četvrti Reich. Upozorio je također da Berlin ima prekomjernu kontrolu nad institucijama EU. Tako teške optužbe najavile su bespoštedan rat Poljske protiv Njemačke što je loše za Europu jer su njemačko-poljski odnosi ključni ne samo za dvije nacije, već i za kontinent u cjelini.

Zahtjev za 1,3 bilijuna eura odštete

Sljedeći korak u zaoštravanju odnosa s Berlinom bio je zahtjev Varšave za ratnom odštetom. Dok je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock boravila na Varšavskom sigurnosnom forumu, poljska vlada poslala je diplomatsku notu Njemačkoj zahtijevajući 1,3 bilijuna dolara za štete počinjene tijekom II svjetskog rata.

Berlin je, očekivano, odlučno odbio taj zahtjev, tvrdeći da je to pitanje riješeno pedesetih godina prošlog stoljeća s tadašnjom komunističkom vladom Poljske. Berlin je istakao da je izravno isplatio odštetu brojnim poljskim žrtvama rata, posebno preživjelima holokausta.

Ministrica Baerbock rekla je prošle godine da “iako Njemačka priznaje svoju povijesnu odgovornost bez ikakvih rezervi, pitanje odštete je zatvoreno s gledišta njemačke vlade“. Premijer Mateusz Morawiecki izjavio je Financial Timesu da je Varšava spremna za dugotrajnu pravnu bitku jer Poljska nije dobila nikakav novac od Njemačke budući da je sve otišlo u Moskvu. Za što, istini za volju, Berlin ne može biti kriv.

Protivljenje Sjevernom toku

Desetljećima se Varšava protivila njemačkim energetskim ugovorima s Rusijom, posebno izgradnji plinovoda Sjeverni tok koji povezuje sibirski plin s baltičkom obalom Njemačke. Tadašnji poljski ministar obrane Radoslaw Sikorski, usporedio je 2006. sporazum o plinovodu Sjeverni tok s paktom Molotov-Ribbentrop neposredno prije Drugog svjetskog rata.

Upozorio je da tim ugovorom Rusija želi podijeliti i oslabiti Europsku uniju i NATO. Jaroslaw Kuisz, urednik lijevo orijentiranog časopisa Kultura Liberalna, objašnjava kako se ruska agresija na Ukrajinu u Poljskoj tumači kao proces, a ne kao događaj.

“Ovaj rat samo je još jedna karika u lancu: drugi rat u Čečeniji od 1999. do 2009., invazija na Gruziju 2008., aneksija Krima 2014. Ovaj rat ne smije se završiti poput rata na Korejskom poluotoku: potpišeš primirje i Rusi će ostati u Ukrajini. Apsolutno ne.“ Poljaci su uvjereni da je Putinov krajnji cilj omogućiti Rusiji da, koristeći ucjenu i silu, dobije ustupke, prvo od svojih susjeda, a zatim i od svih ostalih.

‘Civilizacijski udar na zapadnu Europu’

Njemački dužnosnici pak optužuju vladajuću stranku u Poljskoj da joj je važnije pobijediti na izborima nego imati konstruktivan odnos s Berlinom. Stoga su duboko razočarani tvrdeći da desničarsko konzervativna Stranka prava i pravde nastoji iskoristiti Njemačku kao političku vreću za udaranje prije poljskih parlamentarnih izbora u jesen.

Također optužuju PiS da želi prebaciti odgovornost na Njemačku zato što EU ne želi isplatiti Poljskoj 35 milijardi eura koje su blokirane zbog kršenja načela neovisnosti pravosuđa. Istina je da mediji pod kontrolom vlade neprestano prozivaju Nijemce i ostale zapadne Europljane da su kukavice i neodgovorni idioti.

Taj antizapadnoeuropski narativ, tvrdi Piotr Buras, šef Europskog vijeća za vanjsku politiku u Varšavi, civilizacijski je udar na zapadnu Europu. Jakub Jaraczewski, koordinator za istraživanja u Democracy Reporting International u Berlinu, ocjenjuje pak da se u poljskim medijima pod kontrolom vlade Zapad napada vrlo slično kao i u Rusiji: glavni argument je da je Zapad slab i kukavica. Ali ipak s jednom razlikom: ističe se da je Poljska, za razliku od zapadnih država, hrabra i moćna zemlja.

Niz optužbi na njemački račun

Među ostalim, poljska vlada optužuje Njemačku da joj je htjela podvaliti staro rashodovano oružje, a tako se, kažu, ne odnosi spram partnera. Također, da su Njemačka i Francuska inzistirale da članice EU kupuju oružje prvenstveno od europskih kompanija. No, francuska i njemačka industrija ostale su na mirnodopskim razinama proizvodnje, pa je Poljska ostala bez neophodnog oružja.

Slawomir Debski, poljski povjesničar, smatra da bi bilo dobro „da imamo Njemačku kao pouzdanog, sposobnog saveznika na kojeg možemo računati. No većina ljudi smatra da ne možemo računati na njemačku pomoć. Njemačka će brinuti prije svega o sebi,” napominje Debski.

Poljska vlada odbila je također prijedlog njemačkog ministarstva obrane da na poljskom teritoriju otvori centar za popravak oružja koje je poslalo u Ukrajinu. Razlog: inzistirali su da tamo rade samo njemački stručnjaci. Zbog toga je Zbigniew Ziobro, zloglasni ministar poljskog pravosuđa, čak optužio Berlin da želi kolonijalnu vladu u Poljskoj koja bi provodila njemačku volju.

Snaga, utjecaj i moć Poljske

Kad je u pitanju sigurnost i obrana EU, od agresije Rusije na Ukrajinu, snaga, utjecaj i moć Poljske narasli su do neviđenih razmjera. Poljska dijeli 500 kilometara dugu granicu s Ukrajinom, i do 90 posto sve vojne i humanitarne pomoći zapadnog saveza prolazi kroz civilnu zračnu luku u Rzeszowu, gradiću u jugoistočnoj Poljskoj. Dok su se druge zemlje kolebale, Poljska je odmah isporučila Ukrajini većinu svojih zaliha tenkova T-72 iz sovjetske ere, kojima su ukrajinske trupe mogle lako upravljati.

Poljska je kroz suvremenu povijest, okužena Rusijom i Njemačkom, često gubila neovisnost, bila je okupirana ili anektirana. To tragično iskustvo objašnjava nepovjerenje koje Varšava gaji prema Moskvi i Berlinu: u budućnosti se takav odnos više ne smije ponoviti.

Stoga je Poljska odlučila udvostručiti svoju vojsku, pa će, ako se ispune sva očekivanja, imati veće i borbeno spremnije kopnene snage od njemačkog Bundeswehra. Osim toga, SAD već u Poljskoj ima oko 10.000 vojnika, a budući da je domaća javnost pozdravila njihov dolazak, vjerojatno će se taj broj u skoroj budućnosti i povećati.

Povećanje obrambenog proračuna

Izdaci za obranu porasli su s manje od 14 milijardi dolara u 2022. na čak 23,5 milijardi dolara u 2023. Fond za potporu oružanim snagama ove će godine osigurati još oko 11 milijardi dolara. Također, namjerava se povećati broj vojnika s 145.000 u 2022. na gotovo 300.000. Među ostalim, Varšava je potpisala ugovor s jednom engleskom kompanijom vrijedan 2,3 milijarde dolara za kupnju raketa i lansera projektila.

Tvrtka MBDA kaže da je ta kupnja „najveći europski program nabave protuzračne obrane kratkog dometa u NATO-u“ od izbijanja rata u Ukrajini. Još je naručila od SAD-a vojne opreme u vrijednosti od 20 milijardi dolara, a u veljači vlada je odobrila još 10 milijardi dolara za kupnju američkih raketnih bacača Himars i pripadajućeg streljiva i opreme.

Također, potpisala je i ugovore o kupnji 32 borbena zrakoplova F-35, a protuzračni obrambeni sustav Patriot već je stigao. Očekuje se i isporuka 250 tenkova Abrams M1. Od Južne Koreje Varšava je naručila vojnu opremu vrijednu 12,3 milijarde dolara. Kupit će 200 borbenih tenkova K2, 50 borbenih zrakoplova FA-50, kao i stotine haubica i višecijevnih bacača raketa.

Vojna sila koja vodi do ispunjenja sna

Sva ta golema vojna sila omogućit će Poljskoj da ispuni svoj san: istisnuti Njemačku te postati vojni, politički i moralni lider u Europi i zapadnoj vojnoj alijansi. Te ambicije objasnio je premijer Morawiecki na Sveučilištu Heidelberg, gdje je izjavio da se Europa nalazi na „povijesnoj prekretnici“. Zatražio je da se uzdrma sadašnji status quo i razuvjeri činovnike u Bruxellesu koji žele „stvoriti super državnu vladu od uske elite“.

To je, inače, popularna teza među desničarskim nacionalistima u Europi. “U Europi ništa ne može zaštititi narode, njihovu kulturu, njihovu društvenu, ekonomsku, političku i vojnu sigurnost bolje od nacionalnih država”, istakao je Morawiecki te naglasio da su drugi sustavi „iluzorni ili utopijski”.

Monika Sus, izvanredna profesorica na Poljskoj akademiji znanosti, tvrdi da je to u suprotnosti sa stajalištima zapadnih političara koji vjeruju da je put za napredak samo jača integracija i učinkovitije donošenje odluka. „Osim što se podsmjehuje zemljama kao što su Francuska i Njemačka i gura se pod američki sigurnosni kišobran, Poljska ne nudi ništa drugo“, objasnila je Sus.

Sukob Poljske i Europske unije

Sve te ambicije Varšave ugrožene su, međutim, ne samo sukobom s Njemačkom, već i s Europskom unijom. Od 2021. Bruxelles ne isplaćuje 35 milijardi eura u bespovratnim sredstvima i zajmovima jer je poljska vlada odbila poništiti reformu pravosudnog sustava koji je u potpunosti postao ovisan od vladajuće stranke PiS. Vlada je kritizirala taj potez optužujući Bruxelles da zbog njega sada ratuje na dva fronta, braneći se od napada iz Rusije i iz EU.

Poljska je jedna od najuspješnijih tranzicijskih priča bivšeg sovjetskog bloka. Dugo je se smatralo zvijezdom demokracije zapadnog tipa, ali je teško razočarala zapadne saveznike. Iako ima najveći gospodarski rast od svih zemalja bivšeg istočnog bloka te se smatrala čudom tržišne liberalizacije, nakon što je 2015. desničarska Stranka prava i pravde došla na vlast, Poljska se počela pretvarati u autoritarnu državu.

Osim što promovira viziju konzervativne katoličke države, vladajuća stranka uspostavila je potpunu kontrolu nad pravosudnim sustavom i većinom medija, pooštrila je već restriktivne zakone o pobačaju, pokrenula kampanju protiv LGBT udruga. Sve je to na tragu doktrine stranke Pravo i pravda da Zapad propada, da je sve loše, nemoral, homoseksualizam, LGBT pokreti, lijevi progresivizam, umotvorina Zapada koja će uništiti europsku civilizaciju, kršćanstvo, moral, obitelj…

Prosvjedi na ulicama Varšave

Ovih dana deseci tisuća ljudi marširali su ulicama Varšave tražeći jednakost za LGBT osobe i dozvolu za sklapanje homoseksualnih brakova. PiS se međutim tim zahtjevima žestoko opire, kao i da gay parovi mogu posvajati djecu. Također, protivi se podučavanju o LGBT pitanjima u školama jer to, kažu, izaziva pretjeranu seksualizaciju djece.

Bivši poljski ministar obrane i vanjskih poslova Radosław Sikorski, koji je sada član Europskog parlamenta, upozorava da Poljska, ako želi igrati vodeću ulogu u sljedećoj fazi razvoja Europe, mora popraviti svoj odnos s Bruxellesom i Berlinom. Međutim, vladajuća stranka ne mari za ta upozorenja jer je uvjerena da se ravnoteža snaga u Europi toliko poremetila da se težište moći po prirodi stvari preselilo iz Berlina i Pariza prema Varšavi. I da povratka više nema.