Poljske putnice progovorile o autobusnoj nesreći: 'Jauci... Ljudi su morali biti svjesni da umiru. Neki su bili zgnječeni'

Poljski portal Fakt donosi razgovor s tri putnice koje su preživjele izlijetanje autobusa s autoceste A4 u subotu

06.08.2022., Varazdin - Vise osoba poginulo je, a veci je broj tesko ozlijedjen u prometnoj nesreci koja se oko 5,40 sati dogodila na autocesti A4 u smjeru Zagreba, izmedju mjesta Jarek Bisaski i Podvorec, kada je s kolnika sletio autobusa poljskih nacionalnih registarskih oznaka, izvijestila je policija. Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Poljski portal Fakt donosi razgovor s tri putnice koje su preživjele izlijetanje autobusa s autoceste A4 u subotu. Sve su tri žene hospitalizirane u KBC Zagreb gdje su poljski novinari s njima razgovarali. Beata Krychowiak kaže kako joj se činilo da autobus, kojim su se uputili na hodočašće u Međugorje, voze iskusni vozači i da nije bilo nikakvih naznaka da će se dogoditi tragedija.

Trenutka nesreće se, kaže za Fakt, ne sjeća jer je spavala. “Bile su to sekunde. Nisam se onesvijestila, ali sam ostala zaglavljena. Vidjela sam ljude, ali nisam se mogla pomaknuti, čekala sam da me izvuku van. Imala sam dojam da to jako dugo traje, a čekala sam oko 13 minuta”, ispričala je gospođa poljskim novinarima.

‘Morali su biti svjesni da umiru’

Opisala je stravičnu situaciju unutar autobusa. “Bilo je užasno. Jauci, jauci, ljudi su morali biti svjesni da umiru. Neki su bili zgnječeni. Strašno je vidjeti čovjeka bez kože na licu. Šok, to je nemoguće opisati”, kazala je Beata Krychowiak koja je se s majkom zaputila na hodočašće u Međugorje. O majci samo zna da je preživjela nesreću i ništa više od toga. Sljedeća preživjela hodočasnica iz Varšave, s kojom su u Zagrebu također razgovarali poljski novinari, u Bosnu i Hercegovinu se zaputila s kćerkom.

Sjedile su, kako se prisjetila, u sredini autobusa. Gospođa je u trenutku nesreće spavala. “Sjećam se kako su me vadili spasioci. Kad sam ja došla na red, četvero ljudi je bilo izvučeno, već su bili mrtvi. Bilo je zastrašujuće. Molila sam za njih, jer, što sam mogla učiniti više”, kaže gospođa. Tvrdi i kako su vozači autobusa bili iskusni i da su dobro poznavali rutu do Međugorja. “Ne znam kako se to moglo dogoditi, nemam pojma”, zaključuje hodočasnica iz Varšave.

Nakon oporavka, opet u Međugorje

Gospođa Zofia Kasprzyk, treća sugovornica poljskog portala Fakt, ušla je u autobus u gradu Koninu. Bio joj je to, nakon tri godine, drugi put u Međugorje. “Sjećam se trenutka nesreće. Zatreslo se i poletjela sam ravno naprijed. Sjedalo me pritisnulo, ali nisam se onesvijestila”, prisjeća se ova žena i dodaje kako je akcija spašavanja bila brza. Putovala je, dodaje, s prijateljicom iz svog grada, međutim ne zna gdje je i u kakvom je stanju ta žena.

“Zahvaljujem Bogu i Gospi Međugorskoj što smo izbjegli najgore. Čim se oporavim, idem opet u Međugorje. Hrabra sam i vrlo religiozna. Molim se svaki dan”, kazala je. Poljski novinari razgovarali su s doktorom Stjepanom Dokuzovićem sa Zavoda za traumatološku kirurgiju KBC-a Zagreb. Kaže kako nitko od pacijenata u toj bolnici nije u kritičnom stanju. “Jedna osoba je intubirana i nalazi se na odjelu intenzivne njege. Vjerujem da će većina pacijenata moći sigurno biti prevezena u Poljsku za nekoliko dana”, poručio je liječnik.

Proces identifikacije žrtava

Portal Fakt prenosi i priopćenje poljskog veleposlanstva u Zagrebu kao odgovor na kritike što obitelji žrtava još uvijek čekaju službenu potvrdu o sudbini svojih najbližih. Iz Veleposlanstva tvrde kako imaju preliminarni popis žrtava te da rade sve kako bi što prije dovršili proces identifikacije.

“Nitko od putnika ne nosi lančić oko vrata na kojem je pločica s osobnim podacima. Nitko ne putuje s dokumentima u džepu, također. Oni se obično nalaze u prtljazi. Problem je što je sila u trenutku izlijetanja autobusa bila toliko jaka da je odbacila prtljagu od vlasnika i do nekoliko metara”, objašnjavaju iz veleposlanstva. Svim su stradalima uzeti otisci prstiju, dodaju uz opasku da se ne smiju zaletavati s informacijama. “Pretpostavke nisu dovoljne kada se govori o životu ili smrti nekoga. Ne smijemo napraviti pogrešku”, zaključuju.