Ponajbolji svjetski poznavatelj ruske vojske: 'Putin je odabrao najgori mogući trenutak za mobilizaciju'
Šojguov broj od 300 tisuća vojnika vjerojatno će biti fiktivan
Vojni analitičar Michael Kofman, koji slovi za ponajboljeg stručnjaka za rusku vojsku izvan Rusije, na svojem je Twitter profilu iznio iscrpnu analizu odluke Vladimira Putina da naredi djelomičnu mobilizaciju. On smatra da slanje rezervista na ukrajinsko ratište neće riješiti mnoge izazove s kojima se ruska vojska suočava od početka invazije, ali bi ipak moglo promijeniti dinamiku.
“Treba priznati da su ovo neistražene vode, pa bismo trebali biti oprezni s determinističkim ili definitivnim tvrdnjama. Ne bih sugerirao da ovo može preokrenuti rusku ratnu sreću. Međutim, pazio bih da ih odmah ne otpisujem, posebno gledajući srednjoročno, mislim na ovu zimu i 2023. godinu. Dostupnost snaga i ljudstvo su važni, tako da posljedice mobilizacije mogu varirati”, smatra Kofman.
A few incomplete thoughts on the question of mobilization. It won't solve many of the RU military's challenges in this war, but it could alter the dynamic. Fair to say that these are uncharted waters, and so we should take care with deterministic or definitive claims. 1/
— Michael Kofman (@KofmanMichael) September 21, 2022
Ruse muči strukturni deficit ljudstva
Potom ističe da je ruska vojska imala strukturne nedostatke ljudstva tijekom rata, što je dovelo do problema s novačenjem, zadržavanjem i rotacijom. “Jedinice se ne mogu rotirati, što dovodi do njihove iscrpljenosti. Broj onih koji odbijaju ići na ratište je rastao, a angažman volontera na kratki rok pogoršao je probleme zadržavanja. Dosadašnja rješenja dovela su do toga da ruska vojska neprestano kanibalizira vlastite snage, trošeći časnike, opremu i profesionalce kao rezervne i dobrovoljačke jedinice. Stoga je kvaliteta snaga s vremenom degradirala, a istovremeno su se problemi morala, zadržavanja i iscrpljenosti pogoršali”, tumači Kofman.
Mobilizacija stanovništva u samozvanim ‘narodnim republikama’, Donjecku i Lugansku, i njihovo korištenje za apsorbiranje gubitaka stvorilo je raznolike snage kojima je nedostajalo kohezije i interoperabilnosti. “Čini se da je ovaj pristup uvelike iscrpljen u srpnju. Malo je ljudi ostalo za prisilnu mobilizaciju u Donjecku i Lugansku. Prva i važnija implikacija Putinove najnovije odluke nije sama mobilizacija, već pokretanje politike zaustavljanja gubitaka. Ugovori o službi produženi su na neodređeno vrijeme, pravo na odbijanje upućivanja na ratište je suspendirano, a nove kaznene mjere donesene su kako bi se provelo ono što je de facto uvođenje ratnog stanja”, nastavlja.
Kofman upozorava kako je sve što piše samo njegova inicijalna interpretacija. “No, naredba o mobilizaciji implicira da više ne možete raskinuti svoj ugovor u ruskoj vojsci ili napustiti službu. Volonterima koji su se prijavili za kratke ture od 4 do 6 mjeseci, sada se produljuje razdoblje trajanja mobilizacije. Svo mobilizirano osoblje smatrat će se vojnicima po ugovoru, u skladu s ovim uvjetima. Čini se da je situacija s vojnim ročnicima nepromijenjena, ali ako Rusija pripoji ove četiri regije Ukrajine, onda tehnički može rasporediti ročnike i na te teritorije”, ističe.
Sada nije bilo optimalno vrijeme za mobilizaciju
Optimalno vrijeme za Rusiju da provede mobilizaciju bio je travanj, prije nego što su značajni dijelovi snaga i mobilizacijske baze bili neučinkovito potrošeni, procjenjuje Kofman.”Dakle, što ova ‘djelomična’ mobilizacija može postići za Rusiju u ovoj fazi? Razočaravajući odgovor je da to ovisi o mnogočemu. Prvo ograničenje mobilizacije vjerojatno će biti propusnost. Sustav mora pozvati, smjestiti, obučiti, hraniti, opremiti itd. Stoga će Šojguov broj od 300 tisuća vjerojatno biti fiktivan, dok će stvarna mobilizacija teći kao mnogo ograničeniji i postupniji proces”, objašnjava Kofman.
Ipak, Hofman piše da je skeptičan prema tezama da je ruska infrastruktura za mobilizaciju potpuno uspavana. “Ruski voenkomati (vojni komesarijati) pozivaju ljude da ažuriraju svoje podatke još od travnja. Okupljanje pričuvnih i dobrovoljačkih bojni vjerojatno je već koristilo dio ovog sustava. Budući da postrojbe obično obučavaju svoje osoblje, nejasno je koliki je kapacitet sustava da apsorbira mobilizirane časnike i vojnike, obučava ih i oprema. Sve su to neizvjesnosti. Ruska obuka 3. korpusa u Mulinu mogla bi biti primjer pristupa, ali i ne mora”, dodaje Hofman.
“Stoga je”, dodaje Hofman, “malo vjerojatno da će mobilizacija generirati nove jedinice još nekoliko mjeseci, a čak i tada će rezultat biti puno manji od onoga što bi Moskva mogla očekivati”. “Mobilizacija je prisilan proces u praksi i ekonomski destruktivan. Ovisi i o tome kako samo Rusi odluče reagirati. Međutim, ruska vojska bi mogla prvo upotrijebiti mobilizirano osoblje da podigne razine popunjenosti trenutno raspoređenih BTG-ova (Bataljunska taktička grupa), od kojih se čini da su mnogi na 40 do 50 posto. Moral mobiliziranog osoblja može biti nizak, ali pojedinačne zamjene mogu početi popunjavati ove postrojbe brže nego osnivanje novih postrojbi”, piše Hofman.
Skaliranje je jedan od glavnih problema Rusa
Drugi pristup također bi mogao biti raspoređivanje pješačkih pukovnija niže kvalitete, sličnih onima koje se trenutno mogu vidjeti među mobiliziranim jedinicama Donjecka i Luganska, kako bi se držali veliki dijelovi crte, tj. suprotno od nastojanja 3. korpusa da uspostavi novu dobrovoljačku formaciju s boljom opremom. Drugo glavno ograničenje proizlazi iz ograničenja zapošljavanja snaga. “Bez obzira koliko je osoblja mobilizirano, ruska vojska može održavati i zapovijedati samo ograničenim brojem trupa na bojnom polju. Skaliranje je jedan od glavnih problema ruske vojske u ovom ratu”, podsjeća Kofman.
Ruski kapacitet za provedbu djelomične mobilizacije je neizvjestan, kao i vrijeme koje bi bilo potrebno za postizanje rezultata, te kako će Rusi na to reagirati. “Međutim, također nisam optimističan kada je u pitanju tvrdnja da to neće biti bitno. Ovdje se mora biti oprezan. Moral će i dalje biti problem. Politike zaustavljanja gubitaka mogu rezultirati manjim brojem odbijanja odlaska na bojište, ali i do više dezertera. Većina ukrajinskih prednosti će ostati. Ono što djelomična mobilizacija može učiniti u nadolazećim mjesecima, ovisno o tome što iz nje zapravo proizađe, je pomoći ruskoj vojsci da stabilizira svoje linije”, piše Hofman.
Sljedeći mjeseci su i dalje bitni za Ukrajinu
To su djelomični razlozi zašto ovi nadolazeći mjeseci ostaju važna prilika za Ukrajinu da ponovno preuzme teritorij. Tijekom zime rat će vjerojatno ponovno ući u fazu isrcpljivanja i pregrupiranja. Nejasno je, doduše, u kojoj mjeri mobilizacija može pomoći u pregrupiranju ruske vojske. Mobilizacija dolazi sa značajnim političkim rizicima i negativnim stranama za Moskvu, ali bi ipak mogla proširiti sposobnost Rusije da se održi u ovom ratu, iako će teško dovesti do promjene njegova ishoda.
“Kao i uvijek, ovo su samo prvi dojmovi i u najboljem slučaju vrlo nesavršeno štivo. Možda je koristan dodatak da bi mobilizacija i politika zaustavljanja gubitaka na bojištu mogle pomoći Moskvi da zaustavi opadanje broja snaga, ali ne i opadanje kvalitete snaga i njihova morala. Nakon što je Putin potrošio najbolju opremu, časnike i osoblje, ne vidim kako se to može vratiti”, zaključuje Kofman.