Drago Hedl pričao je s čovjekom koji ozbiljno optužuje osječku policiju. Tvrdi da su ga priveli bez veze i tukli

Nitko mu nije vjerovao

“Kad sam vidio policiju vratile su mi se slike prethodnog dana. Više sati maltretirali su me u Drugoj policijskoj postaji, skinuli do pasa, vezali i tukli. Tražili su da priznam kako sam provalio u kuću, u Ulici Zeleno polje 26, gdje me tog jutra sa sestrom Marijom zatekla policijska patrola. Kad god bih rekao da nisam provalio u kuću, već da sam je otvorio ključem kojeg je sestri dala jedna susjeda, udarali bi me i tražili da priznam. Osobito agresivan bio je policajac Krešo.

Molio sam ih i preklinjao da prestanu, ali oni su me nastavali tući. Prošlo je puno vremena dok je jedan od policajaca pristao da mobitelom pozovem sestru i kažem da donese ključ u postaju. Tek kad je stigao moj brat Bajram i donio ključ, prestali su me tući i nedugo nakon toga pustili”, priča Damir Hadža ispred izgorjele trošne kuće u kojoj je, zajedno s 15 drugih članova obitelji stanovao do nezapamćenog nevremena koje je pogodilo Osijek 27. lipnja.

Kako je romska obitelj ostala bez kuće

Tog popodneva, kad je orkanski vjetar lomio stabla i nosio krovove, veliki orah ispred kuće na istočnoj osječkoj periferiji u Vinogradskoj ulici 115 srušio se na krov kuće u kojoj je s brojim članovima velike romske obitelji živio Damir Hadža. Krov je popustio, crjepovi se razletjeli na sve strane, no prava nesreća dogodila se tek sjedećeg jutra.

Orah je polomio žice za dovod električne energije, bile su pod naponom i iskrile i buknuo je požar. Ono što je oluja načela, dovršila je vatra. Vatrogasci su brzo stigli i ugasili požar, ali je voda smočila ono malo imovine romske obitelji. Doslovce, ostali su na cesti, bez krova nad glavom, bez namještaja, odjeće…

Damir Hadža dva je dana hodao od jedne do druge institucije, kucao na vrata, tražio pomoć. U osječkoj gradskoj upravi dali su mu jednokratnu novčanu pomoć od tri tisuće kuna i obećali da će pomoći oko smještaja. Molio je da o nevolji u kojoj su se našli on i njegova obitelj izvijeste gradonačelnika Ivicu Vrkića. Uputio se u Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUDI) da vidi mogu li mu tamo pomoći.

Velečasni se danima nije javljao

Zaprimili su njegov zahtjev, ali sve je tražilo proceduru i vrijeme, koje velika obitelj Damira Hadže nije imala. Osim njegovih dvoje u kući je još četvero djece, obitelj njegove sestre i brata, njegova majka. Otišao je u Pučku kuhinju osječkog Caritasa da zatraži obroke dok se nekako ne snađu.
“Velečasni Ivan Jurić obećao je da će razmotriti zahtjev, ali do danas nisu mi odgovorili”, kaže Hadža.

Dva dana ništa se nije pomaklo s mrtve točke, spavali su pod vedrim nebom uz izgorjelu kuću, a djecu nagurali u dio kuće koji se oslanjao na onu izgorjelu i koja je koliko-toliko mogla poslužiti kao sklonište.

“Bio sam očajan, pomoći niotkuda, a mi nismo mogli čekati. I onda, kad se sestra pojavila s ključem od one napuštene kuće, za koju smo saznali da je u vlasništvu DUDI-ja, u Ulici Zeleno polje 29 i kad sam se ponadao da bismo ondje mogli dobiti privremeni smještaj, presrela me policijska patrola i odmah osumnjičila za provalu.

Sporna kuća u vlasništvu DUDI-ja

Pokazuje fotografiju, koju je mobitelom snimila njegova sestra, na kojoj se vide dvojica policajaca kako ga čuvaju ispred kuće u Ulici Zeleno polje i čekaju pojačanje koje će ga odvesti u Policijsku postaju Donji grad.

“Kad su me tog popodneva nakon višesatnog maltretiranja napokon pustili, jer su se uvjerili da u zgradu nisam provaljivao već da sam imao ključ, bio sam potpuno psihički slomljen. A kako nisam uzeo terapiju, potpuno sam se izgubio, pred očima mi se sve zacrnjelo, nisam vidio izlaza. Cijelu sam noć lutao i ujutro očajan i posve izgubljen, završio na vrhu dizalice u osječkoj luci Tranzit, nedaleko od naše potpuno izgorjele kuće”.

‘Mislio sam da će me ponovno mlatiti’

Tog jutra, u podnožju dizalice, dvadesetak metara ispod Damira Hadže, vladala je prava drama. Hadža je u ruci imao torbicu, policija je sumnjala da je u njoj možda oružje. Policijski pregovarač Zlatko Matković uzalud ga je pokušavao nagovoriti da siđe; Hadža je očajnički tražio da policija ode.

“Mislio sam da će me ponovno odvesti u policijsku postaju i nastaviti tući”, kaže. “Tražio sam da se maknu i rekao im da pozovu gradonačelnika. Ondje, u gradskoj upravi, jedino su mi pomogli, dali su mi onih tri tisuće kuna i obećali da će o našoj nevolji izvijestiti gradonačelnika. Nisam znao jesu li to učinili”.

Gradonačelnik Vrkić tog je jutra, kao i obično, prije sedam, ušao u svoj ured. Obavijestili su ga što se događa u riječnoj luci Tranzit i rekli da osoba koja prijeti kako će skočiti s dizalice želi s njim razgovarati. Zajedno s tajnicom Leom Porc uskočio je u automobil. Od njegova ureda u osječkoj Tvrđi nekih je pet kilometara do riječne luke. Kad je došao vidio je čovjeka na dvadesetak metara visine, pri samom vrhu dizalice.

Prva noć u kontejneru

“Čuo sam kako je od policije tražio megafon, ali nisu mu ga dali. Onda je iz sveg grla počeo vikati da siđem. Rekao sam mu da sam očajan, da se bojim policije jer su me jučer maltretirali, govorio sam da mi je kuća izgorjela i da je cijela moja obitelj ugrožena. Vrkić je rekao da me ne čuje, da se spustim, jer ne razumije što govorim. Kad sam ponovio zahtjev da policija ode i rekao mu što mi se dogodilo, obećao je da će pomoći, samo da siđem s dizalice. Počeo sam se spuštati i vidio sam njegovu uplakanu tajnicu koja je bila u šoku”, priča Damir Hadža.

Policija je, prije se nego se povukla, upozorila Vrkića da je čovjek na dizalici možda naoružan, ali on se na to nije obazirao. Pregovarao je s Hadžom sve dok ovaj nije sišao na zemlju. “Tada me zagrlio i poljubio i rekao da će učiniti sve što može da pomogne mojoj obitelji”, priča Hadža.

Istoga dana Grad Osijek pobrinuo se da pred izgorjelu kuću Damira Hadže stigne kontejner i kemijski WC. U kontejneru su se privremeno smjestili i prespavali prvu moć. Sutradan, stigla su još dva kontejnera, oba s klima uređajem. U njima Damir Hadža i ostalih 15 članova te velike obitelji sada žive, čekajući pomoć da se kuća popravi.

Kako obnoviti kuću

“Ne želimo sjediti skrštenih ruku”, kaže njegov brat Bajram i pokazuje nagorjele grede koje su tog dana skinuli s ostataka kuće i odložili uz cestu. “Sami ćemo napraviti kuću, znademo sve raditi, samo nam treba materijal. I molimo ljude da nam pomognu s osnovnim stvarima, jer nam je i ono malo sirotinje izgorjelo ili propalo od vode prilikom gašenja požara”.

Osječki gradonačelnik Ivica Vrkić, zaslužan što je spašen jedan mladi ljudski život, nije za Telegram htio govoriti o cijelom slučaju. Samo je kratko prokomentirao: “Razumjet ćete me. Bila je to velika ljudska tragedija i ja sam učinio onoliko koliko sam mogao. Ne želim na tome skupljati političke poene. Najvažnije je da smo spasili čovjeka i riješili njegov problem”.

Vrlo šturo priopćenje iz policije

Ni u osječkoj policiji nisu bili ništa rječitiji. Kad smo ih upoznali s optužbama koje je na račun postupanja policajaca iz Druge policijske uprave iznio Damir Hadža, tvrdeći kako su s njim neljudski postupali, vezali ga, tukli i ponižavali i onemogućili mu uzimanje nužne terapije, samo su šturo odgovorili kako su “policijski službenici II. PP Osijek dana 30. 6. 2016. godine proveli kriminalističko istraživanje nad 24-godišnjakom radi sumnje u počinjenje kaznenog djela narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora. O svemu navedenom upućeno je posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku”.
Što se pak pritužbi Damira Hadže o prekoračenju ovlasti policije tiče i na naš upit je li prema policijskim službenicama koji su u tome sudjelovali pokrenut ikakav postupak, odgovoreno nam je: “U svezi navoda o nezakonitom postupanju policijskih službenika, obavještavamo vas da policijska uprava nije zaprimila pritužbu ili predstavku na rad i postupanje policijskih službenika povodom opisanog u mailu. Ukoliko policijska uprava zaprimi pritužbu, sukladno zakonskim propisima izvršit će provjeru navoda s ciljem utvrđivanja zakonitosti postupanja i o svemu obavijestiti podnositelja pritužbe”.