U Hrvatskoj se prirodni plin počeo koristiti kao energent u prosincu 1955., kada je završena izgradnja prvoga magistralnog plinovoda od Ivanić-Grada do Zagreba. Naredne godine tim je plinovodom transportirano 18 milijuna prostornih metara plina proizvedenog u moslavačkim nalazištima. Krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća završen je plinovod Rogatec-Zagreb te je omogućen uvoz ruskoga plina preko Slovenije, Austrije i tadašnje Čehoslovačke.
INA je tri desetljeća izravno kupovala i uvozila ruski plin za jugoslavensko odnosno hrvatsko tržište, sve do raskida suradnje s Gazpromexportom 2010. godine. U prosincu te godine MOL je za INA-u odabrao talijanski ENI kao ekskluzivnog partnera i dobavljača plina za hrvatsko tržište u trogodišnjem razdoblju od 2011. do 2014. godine. Prema tome ugovoru ENI je trebao isporučivati 750 milijuna prostornih metara plina godišnje, a budući da je tih godina Italija podjednake količine plina uvozila iz Alžira i Rusije, INA je i dalje, samo putem posrednika, kupovala i ruski plin.
Novi partner u Hrvatskoj
Kremlj i Gazprom nisu bili previše sretni s tom formalnom eliminacijom s hrvatskoga tržišta plina te je ovaj potonji nakon kraćega premišljanja odabrao za svoga partnera PPD, Prvo plinarsko društvo u vlasništvu Pavla Vujnovca s kojim je nakon višegodišnje suradnje u rujnu 2017. potpisao desetogodišnji ekskluzivni distribucijski ugovor prema kojemu će PPD kupovati jednu milijardu prostornih metara ruskoga plina godišnje. PPD je 2012. ostvario 293 milijuna kuna godišnjega prihoda, a tri godine kasnije, nakon što je istekao ugovor između INA-e i talijanskoga ENI-ja o kupnji plina, godišnji prihod je povećan trinaest puta, na 3,8 milijardi kuna.
Spletom sretnih okolnosti u PPD-u je jedno kraće vrijeme radio Ivica Mlinarević i to nakon što je 2012., nakon smjene vlasti, dobio otkaz kao član Uprave i direktor održavanja u HAC-u. Mlinarević je dobio otkaz zbog fiktivnoga zapošljavanja, a pokazalo se da je PPD potpuno opravdano zanemario taj detalj jer je 2014. iznimno sposobni i prodorni Ivica Mlinarević postavljen na mjesto direktora predizborne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. Godinu dana kasnije, nakon polučenoga uspjeha u predsjedničkoj kampanji, Mlinarević je imenovan izvršnim direktorom HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore.
Direktorica kampanje bila je neprikosnovena Josipa Rimac, ali prema izjavi samoga Mlinarevića, ona ništa nije znala o posudbi 4,2 milijuna kuna koju je on osobno iskamčio od PPD-a za potrebe financiranja HDZ-a. Zadužnice su pak potpisali tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i ondašnji glavni tajnik stranke Milijan Brkić.
Kraj igre skrivača
Jesu li takve bliske veze PPD-a i HDZ-a slučajno koincidirale s odabirom PPD-a kao ekskluzivnog partnera i distributera Gazproma ili je PPD ponudio Gazpromu najbolje uvjete i nenadmašiv desetgodišnji poslovni plan za prodaju plina na hrvatskom tržištu, teško je kazati. U svakom slučaju zvijezde i svemir u cjelini bili su skloni PPD-u te je ta tvrtka u 2020. godini ostvarila 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i po prihodima postala jedna od tri najveće u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tvrtka je u vlasništvu holding kompanije Energia Naturalis koja pak ima udjele u dvadesetak različitih tvrtki, među ostalim u Petrokemiji, Pevexu, Luci Ploče i Fortenova grupi. Najšira javnost relativno malo zna o PPD-u, a gotovo ništa o njegovoj krovnoj tvrtki. Nakon ruske brutalne agresije na Ukrajinu i još jednoga pokušaja Vladimira Putina da ucjenjuje europske države uvjetima isporuke plina, više nitko u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj, nema pravo na igru skrivača s lokalnim ruskim interesima.
Gotovo sve europske države, naravno osim Srbije i Mađarske, najavile su namjeru da u nekom roku potpuno prestanu kupovati ruski plin, pa je to dužna učiniti i Hrvatska. Tri baltičke države, Litva, Letonija i Estonija objavile su da od 1. travnja više ne uvoze ruski plin, a Poljska je najavila da njen ugovor s Gazpromom o kupnji plina ističe krajem ove godine i da ga nema više namjeru obnoviti. Ove godine bit će završen plinovod Baltic Pipe koji povezuje Norvešku i Poljsku te će 10 milijardi prostornih metara plina godišnje dobivenih iz norveških nalazišta supstituirati isto toliku količinu ruskoga plina počevši od 1. siječnja naredne godine.
Nadomještanje ruskog plina
Italija je do sada uvozila 30 milijardi prostornih metara plina godišnje iz Rusije ili 40 posto svoje potrošnje, a talijanska vlada nedavno je najavila da će u roku ne manjemu od tri godine ruski plin biti u potpunosti nadomješten iz drugih izvora. Njemačka je bila i još uvijek je najveći europski kupac ruskoga plina. Čak 55 posto uvezenoga plina prošle je godine kupljeno u Rusiji, ali prema ambicioznome planu njemačke vlade, polovicom 2024. godine Njemačka će u potpunosti prestati kupovati ruski plin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka inače nema nijedan LNG terminal, a oko izgradnje novih još uvijek se vode rasprave jer je u prošloj godini iskorištenost ukupnih kapaciteta 26 LNG terminala u državama članicama Europske unije bila ispod 40 posto pa je pitanje treba li najprije ipak raditi na još boljoj međusobnoj povezanosti europskih država plinovodima, što naprimjer namjeravaju učiniti Italija i Španjolska. Ova potonja raspolaže sa šest LNG terminala i najvećim neiskorištenim kapacitetima i to upravo zbog svoje „plinske izoliranosti“.
Kakvi su hrvatski planovi?
Hrvatska Vlada još uvijek nije obznanila svoje detaljne planove o potpunom prestanku kupovine ruskoga plina. U ožujku 2020. Sabor je usvojio „Strategiju energetskoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu“ i u njoj naravno nema ni riječi o potrebi supstitucije dobave plina iz Rusije. Prema tome dokumentu Hrvatska osigurava 40 posto vlastitih potreba iz domaće proizvodnje, a prema „Desetogodišnjemu planu razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske 2021.-2030.“ koji je u svibnju 2020. izradila državna tvrtka „Plinacro“ taj udio je u 2021. trebao iznositi 27 posto.
Na ukupnu potrošnju snažno utječu hidrološke prilike te je tako 2014. zabilježena najmanja ukupna potrošnja plina u deset godina, manje od 2,5 milijarde prostornih metara, jer su hidroelektrane te godine proizvele čak 9,1 TWh, a 2017. kada su hidroelektrane zbog loše hidrološke godine proizvele samo 5,5 TWh ukupna potrošnja plina bila je čak 3 milijarde prostornih metara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plinacrova tvrtka Podzemno skladište plina d.o.o. raspolaže jedinim hrvatskim podzemnim skladištem plina kod mjesta Okoli nedaleko Ivanić-Grada. Radni volumen skladišta je 553 milijuna prostornih metara i prema planu Europske komisije skladište bi trebalo biti popunjeno najmanje do 90 posto svoga kapaciteta prije početka naredne ogrjevne sezone baš kao i sva ostala europska skladišta plina.
Prestanak kupovine još ove godine
Ovogodišnja domaća proizvodnja plina trebala bi prema najavama doseći barem milijardu prostornih metara, prošle godine bila je 780 milijuna prostornih metara, tako da i uz korištenje „samo“ dvije trećine kapaciteta LNG terminala na Krku Hrvatska može već ove godine prestati kupovati ruski plin. Zbog čega Vlada nije donijela takvu odluku i putem HEP-a jednostavno izbacila Gazprom i PPD s hrvatskoga plinskog tržišta nije mi poznato. Cijena i potreban novac za kupnju odgovarajućih količina plina ne mogu biti razlogom jer su trenutačne cijene terminskih ugovora (TTF) i cijena za LNG isporuke (spot Azija) bitno povoljnije nego u prethodnih nekoliko mjeseci.
Vlada bi trebala poći od pretpostavke da će rat u Ukrajini potrajati, da će Rusija biti isključena iz europskih i svjetskih tokova kapitala, roba i usluga neko duže vrijeme i da je u takvim okolnostima i djelomična ovisnost o ruskom plinu jednostavno neprihvatljiv i nepotreban rizik, pogotovo kad ne može svaka europska država na ovako relativno jednostavan način prestati kupovati ruski plin. A na moralni aspekt daljnje trgovine s Gazpromom i zadržavanja bilo kakve ovisnosti o Putinovom režimu nije potrebno trošiti vrijeme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
*Tvrtka Energia naturalis reagirala je na ovaj tekst
* Pevex d.d. reagirao je na ovaj tekst
Članak se nastavlja ispod oglasa
PPD s ruskim plinom ima prihode 9,7 milijardi kuna godišnje. Zašto ih Vlada već nije izbacila s hrvatskog tržišta?
Hrvatska Vlada još uvijek nije obznanila svoje detaljne planove o potpunom prestanku kupovine ruskoga plina
I uz korištenje 'samo' dvije trećine kapaciteta LNG terminala na Krku Hrvatska može još ove godine prestati kupovati ruski plin
U Hrvatskoj se prirodni plin počeo koristiti kao energent u prosincu 1955., kada je završena izgradnja prvoga magistralnog plinovoda od Ivanić-Grada do Zagreba. Naredne godine tim je plinovodom transportirano 18 milijuna prostornih metara plina proizvedenog u moslavačkim nalazištima. Krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća završen je plinovod Rogatec-Zagreb te je omogućen uvoz ruskoga plina preko Slovenije, Austrije i tadašnje Čehoslovačke.
INA je tri desetljeća izravno kupovala i uvozila ruski plin za jugoslavensko odnosno hrvatsko tržište, sve do raskida suradnje s Gazpromexportom 2010. godine. U prosincu te godine MOL je za INA-u odabrao talijanski ENI kao ekskluzivnog partnera i dobavljača plina za hrvatsko tržište u trogodišnjem razdoblju od 2011. do 2014. godine. Prema tome ugovoru ENI je trebao isporučivati 750 milijuna prostornih metara plina godišnje, a budući da je tih godina Italija podjednake količine plina uvozila iz Alžira i Rusije, INA je i dalje, samo putem posrednika, kupovala i ruski plin.
Novi partner u Hrvatskoj
Kremlj i Gazprom nisu bili previše sretni s tom formalnom eliminacijom s hrvatskoga tržišta plina te je ovaj potonji nakon kraćega premišljanja odabrao za svoga partnera PPD, Prvo plinarsko društvo u vlasništvu Pavla Vujnovca s kojim je nakon višegodišnje suradnje u rujnu 2017. potpisao desetogodišnji ekskluzivni distribucijski ugovor prema kojemu će PPD kupovati jednu milijardu prostornih metara ruskoga plina godišnje. PPD je 2012. ostvario 293 milijuna kuna godišnjega prihoda, a tri godine kasnije, nakon što je istekao ugovor između INA-e i talijanskoga ENI-ja o kupnji plina, godišnji prihod je povećan trinaest puta, na 3,8 milijardi kuna.
Spletom sretnih okolnosti u PPD-u je jedno kraće vrijeme radio Ivica Mlinarević i to nakon što je 2012., nakon smjene vlasti, dobio otkaz kao član Uprave i direktor održavanja u HAC-u. Mlinarević je dobio otkaz zbog fiktivnoga zapošljavanja, a pokazalo se da je PPD potpuno opravdano zanemario taj detalj jer je 2014. iznimno sposobni i prodorni Ivica Mlinarević postavljen na mjesto direktora predizborne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović. Godinu dana kasnije, nakon polučenoga uspjeha u predsjedničkoj kampanji, Mlinarević je imenovan izvršnim direktorom HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore.
Direktorica kampanje bila je neprikosnovena Josipa Rimac, ali prema izjavi samoga Mlinarevića, ona ništa nije znala o posudbi 4,2 milijuna kuna koju je on osobno iskamčio od PPD-a za potrebe financiranja HDZ-a. Zadužnice su pak potpisali tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i ondašnji glavni tajnik stranke Milijan Brkić.
Kraj igre skrivača
Jesu li takve bliske veze PPD-a i HDZ-a slučajno koincidirale s odabirom PPD-a kao ekskluzivnog partnera i distributera Gazproma ili je PPD ponudio Gazpromu najbolje uvjete i nenadmašiv desetgodišnji poslovni plan za prodaju plina na hrvatskom tržištu, teško je kazati. U svakom slučaju zvijezde i svemir u cjelini bili su skloni PPD-u te je ta tvrtka u 2020. godini ostvarila 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i po prihodima postala jedna od tri najveće u Hrvatskoj.
Tvrtka je u vlasništvu holding kompanije Energia Naturalis koja pak ima udjele u dvadesetak različitih tvrtki, među ostalim u Petrokemiji, Pevexu, Luci Ploče i Fortenova grupi. Najšira javnost relativno malo zna o PPD-u, a gotovo ništa o njegovoj krovnoj tvrtki. Nakon ruske brutalne agresije na Ukrajinu i još jednoga pokušaja Vladimira Putina da ucjenjuje europske države uvjetima isporuke plina, više nitko u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj, nema pravo na igru skrivača s lokalnim ruskim interesima.
Gotovo sve europske države, naravno osim Srbije i Mađarske, najavile su namjeru da u nekom roku potpuno prestanu kupovati ruski plin, pa je to dužna učiniti i Hrvatska. Tri baltičke države, Litva, Letonija i Estonija objavile su da od 1. travnja više ne uvoze ruski plin, a Poljska je najavila da njen ugovor s Gazpromom o kupnji plina ističe krajem ove godine i da ga nema više namjeru obnoviti. Ove godine bit će završen plinovod Baltic Pipe koji povezuje Norvešku i Poljsku te će 10 milijardi prostornih metara plina godišnje dobivenih iz norveških nalazišta supstituirati isto toliku količinu ruskoga plina počevši od 1. siječnja naredne godine.
Nadomještanje ruskog plina
Italija je do sada uvozila 30 milijardi prostornih metara plina godišnje iz Rusije ili 40 posto svoje potrošnje, a talijanska vlada nedavno je najavila da će u roku ne manjemu od tri godine ruski plin biti u potpunosti nadomješten iz drugih izvora. Njemačka je bila i još uvijek je najveći europski kupac ruskoga plina. Čak 55 posto uvezenoga plina prošle je godine kupljeno u Rusiji, ali prema ambicioznome planu njemačke vlade, polovicom 2024. godine Njemačka će u potpunosti prestati kupovati ruski plin.
Njemačka inače nema nijedan LNG terminal, a oko izgradnje novih još uvijek se vode rasprave jer je u prošloj godini iskorištenost ukupnih kapaciteta 26 LNG terminala u državama članicama Europske unije bila ispod 40 posto pa je pitanje treba li najprije ipak raditi na još boljoj međusobnoj povezanosti europskih država plinovodima, što naprimjer namjeravaju učiniti Italija i Španjolska. Ova potonja raspolaže sa šest LNG terminala i najvećim neiskorištenim kapacitetima i to upravo zbog svoje „plinske izoliranosti“.
Kakvi su hrvatski planovi?
Hrvatska Vlada još uvijek nije obznanila svoje detaljne planove o potpunom prestanku kupovine ruskoga plina. U ožujku 2020. Sabor je usvojio „Strategiju energetskoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu“ i u njoj naravno nema ni riječi o potrebi supstitucije dobave plina iz Rusije. Prema tome dokumentu Hrvatska osigurava 40 posto vlastitih potreba iz domaće proizvodnje, a prema „Desetogodišnjemu planu razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske 2021.-2030.“ koji je u svibnju 2020. izradila državna tvrtka „Plinacro“ taj udio je u 2021. trebao iznositi 27 posto.
Na ukupnu potrošnju snažno utječu hidrološke prilike te je tako 2014. zabilježena najmanja ukupna potrošnja plina u deset godina, manje od 2,5 milijarde prostornih metara, jer su hidroelektrane te godine proizvele čak 9,1 TWh, a 2017. kada su hidroelektrane zbog loše hidrološke godine proizvele samo 5,5 TWh ukupna potrošnja plina bila je čak 3 milijarde prostornih metara.
Plinacrova tvrtka Podzemno skladište plina d.o.o. raspolaže jedinim hrvatskim podzemnim skladištem plina kod mjesta Okoli nedaleko Ivanić-Grada. Radni volumen skladišta je 553 milijuna prostornih metara i prema planu Europske komisije skladište bi trebalo biti popunjeno najmanje do 90 posto svoga kapaciteta prije početka naredne ogrjevne sezone baš kao i sva ostala europska skladišta plina.
Prestanak kupovine još ove godine
Ovogodišnja domaća proizvodnja plina trebala bi prema najavama doseći barem milijardu prostornih metara, prošle godine bila je 780 milijuna prostornih metara, tako da i uz korištenje „samo“ dvije trećine kapaciteta LNG terminala na Krku Hrvatska može već ove godine prestati kupovati ruski plin. Zbog čega Vlada nije donijela takvu odluku i putem HEP-a jednostavno izbacila Gazprom i PPD s hrvatskoga plinskog tržišta nije mi poznato. Cijena i potreban novac za kupnju odgovarajućih količina plina ne mogu biti razlogom jer su trenutačne cijene terminskih ugovora (TTF) i cijena za LNG isporuke (spot Azija) bitno povoljnije nego u prethodnih nekoliko mjeseci.
Vlada bi trebala poći od pretpostavke da će rat u Ukrajini potrajati, da će Rusija biti isključena iz europskih i svjetskih tokova kapitala, roba i usluga neko duže vrijeme i da je u takvim okolnostima i djelomična ovisnost o ruskom plinu jednostavno neprihvatljiv i nepotreban rizik, pogotovo kad ne može svaka europska država na ovako relativno jednostavan način prestati kupovati ruski plin. A na moralni aspekt daljnje trgovine s Gazpromom i zadržavanja bilo kakve ovisnosti o Putinovom režimu nije potrebno trošiti vrijeme.
*Tvrtka Energia naturalis reagirala je na ovaj tekst
* Pevex d.d. reagirao je na ovaj tekst