Predsjednica i premijer sukobili su se kao nikad. Donosimo pozadinu
Motivi predsjednice za udar na premijera nakon što je ozbiljno uzdrman zbog afere s Agrokorom
Nakon što su se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković na do sada nezamisliv način međusobno izvrijeđali, što je potpuno neprimjereno za političare koji obnašaju formalno prvu i drugu funkciju u državi, postalo je jasno da se da se predsjednica države uključila u unutarstranačke obračune u HDZ-u. To je, razumljivo, izazvalo konsternaciju među ljudima bliskim predsjedniku stranke.
“Do sada je predsjednica napadala premijera pod krinkom brige za blokirane i zbog iseljavanja. Sada je, međutim, nakon što je pomislila da je premijer ozbiljno ugrožen, skinula masku i otvoreno krenula u njegovu demontažu. Dakako, predsjednica se nikada ne bi odlučila na takav korak da nije u dosluhu s nekolicinom najžešćih oponenata Andreja Plenkovića u vrhu stranke.
Da je jedva dočekala premijerove nevolje s aferom Hotmail, vidjelo se još prošli tjedan kad je u jeku najžešćih napada na Plenkovića zbog afere s Agrokorom, u Karlovcu, potpuno izvan konteksta, javno optužila Vladu i premijera za neprovođenja reformi. Jasno je da vlada ne provodi reforme i to se zna već dvije godine, no predsjednica države iskoristila je nevolje premijera s aferom Agrokor, ne da ga potakne na promjenu dosadašnje politike, već da ga dodatno uzdrma. Budući da je u posebno bliskim odnosima s nekim od najviših dužnosnika HDZ-a, potpuno je jasno da je riječ o vrlo sinkroniziranoj operaciji”.
Predsjednička pozicija bez ovlasti
Do sada su se nad nespretnim istupima predsjednice uglavnom zgražali oporbeni političari i liberalnija javnost. Sada je međutim Kolinda Grabar Kitarović svojim ponašanjem uznemirila i aktualni vrh stranke. Naši sugovornici bliski čelnicima HDZ-a smatraju kako predsjednica sve to ne radi isključivo u cilju neprekidne predizborne kampanje, već je posrijedi, tvrde, nešto puno ambicioznije.
“Kolinda Grabar Kitarović nezadovoljna je svojom pozicijom bez ikakvih ovlasti, a dodatno je zabrinuta zbog sve češćih zahtjeva da se predsjednik države bira u parlamentu, pa se žuri nametnuti kao najvažnija politička figura u državi. Za to joj je potrebna politička potpora, a ona ju je našla u ekstremnim desničarima u vrhu HDZ-a. Njima je premijer Plenković apsolutni trn u oku. Stoga oni očekuju da će im predsjednica države, jer oni sami to nisu u stanju izvesti, pomoći da svrgnu Plenkovića, a za uzvrat će spriječiti pokušaje još većeg marginaliziranja uloge predsjednika države”.
Sugovornici Telegrama uvjereni su kako najnoviji udar predsjednice države neće imati nikakvog učinka, jer njeno ponašanje ne podupire najveći dio ministara i članova vodstva HDZ-a. No, svjesni su da je desna frakcija unutar HDZ-a toliko ojačala zbog Plenkovićevih pogrešaka i nečinjenja da se došlo u pat situaciji iz koje nema izlaza dok jedna od tih dviju suprotstavljenih struja ne bude razvlaštena. Plenković je, suglasni su, pogriješio jer je smatrao da će praveći ustupke radikalnoj desnici sačuvati svoju poziciju, ali nije shvaćao da njima nikada nije dosta te da će na kraju priče i on sam doći na njihov udar.
Radikalan odmak od crony kapitalizma
Sve to pokazuje da Plenkoviću nema opstanka ako ne riješi odnose u stranci, a to može samo raspisivanjem prijevremenih izbora i uklanjanjem najžešćih protivnika. Zapravo je zastrašujuća lakoća kojom predsjednica države obmanjuje javnost da se, primjerice, iseljavanje iz države može zaustaviti s nekoliko palijativnih mjera. Problem iseljavanja je, naime, previše kompleksan i složen jer ljudi gotovo nikada ne odlaze samo iz jednog razloga. Iseljavanje se može zaustaviti jedino temeljitom promjenom dosadašnjeg sustava te radikalnim odmakom od crony, odnosno u našem slučaju, njegove podverzije plemenskog kapitalizma. A to znači smanjenje državnog aparata, ukidanje prekobrojnih općina i županija te smanjenje viška zaposlenih u javnoj i državnoj upravi.
To niti jedna velika stranka neće učiniti jer su to institucije u kojima oni uhljebljuju tisuće svojih članova, njihovih obitelji i prijatelja. Ista je situacija s državnim tvrtkama i javnim poduzećima. HDZ-u i SDP-u posebno nije u interesu njihova privatizacija jer je u njima, po stranačkom ključu, zaposleno na tisuće njihovih članova. Umjesto privatizacije, HDZ i SDP, ali i Most i Živi zid, žele nacionalizirati Inu i još neke tvrtke, premda je država najgori vlasnik, a one su ujedno i najveći generator korupcije u Hrvatskoj. No, potrebne su im jer su državne i javne tvrtke izvor njihove moći.
Kratkoročni zahvati bez dugoročnog učinka
Umjesto jednokratnih mjera valjalo bi po hitnom postupku donijeti odluku da se u javnoj i državnoj upravi te javnim i državnim tvrtkama može zapošljavati isključivo preko natječaja, da stručnost i znanje, a ne stranačka pripadnost i politička podobnost, budu jedini kriteriji za dobivanje posla. Mladi ljudi ne bi odlazili kad bi se u natječajima favoriziralo znanje, stručnost i sposobnost i kad bi dobili šansu da se na ravnopravan način izbore za radna mjesta i profesionalno napredovanje. Međutim, u sadašnjem sustavu nitko tko nije politički, rođački, plemenski umrežen, nema prevelike šanse da se zaposli ili napreduje.
Tako se mladi ljudi već na početku ulaska u svijet rada suočavaju se s tragičnom istinom da znanje i stručnost nisu dovoljni ni za zapošljavanje ni za napredovanje. Potpuno smo sigurni da se niti jedna od mjera, koje su ovdje pobrojene, a bez kojih nema zaustavljanja trenda iseljavanja, ne nalazi na popisu predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović. Na njemu se nalaze vjerojatno tek neki kratkoročni zahvati koji neće imati nikakva dugoročnijeg učinka jer služe tek za zavaravanje javnosti i prodaju populističkih magli, a ne sprečavanja odlaska u inozemstvo najsposobnijih mladih ljudi.