Predsjednica maloprije: 'Hajdemo uvesti tjedan Jugoslavije. Ako kažete bilo što protiv mene, završit ćete na Golom otoku'

Grabar Kitarović energično je branila svoju raniju izjavu o Željeznoj zavjesi

FOTO: screenshot/n1

Predsjednica se danas vratila iz Amerike, stigla je u Split zbog premijere filma o kapetanu Hajduka Ivanu Gudelju koja je održana u tamošnjem HNK-u. Ponovno se osvrnula na mračne godine, osamdesete, kada je, kaže, pratila nogomet i navijala iz domovinskih razloga.

“Nogomet osamdesetih godina i prije toga nije bio samo nogomet, bio je izraz nacionalne pripadnosti. Pa sam tako ja, nadam se da mi neće zamjeriti neki, navijala i za Hajduk i za Dinamo. Voljela bih kad bi to zajedništvo juga i sjevera ponovno proradilo”, rekla je neumorna Grabar-Kitarović.

‘Hajdemo uvesti tjedan dana bivše Jugoslavije’

Predsjednica je komentirala, između ostalog, i svoj sinoćnji govor na dodjeli nagrade Fulbright u Washingtonu, gdje je poručila kako je ona bila djevojka rođena s “krive strane Željezne zavjese”. Svoju izjavu, koja je u hrvatskoj javnosti izazvala podsmjeh, Grabar Kitarović sada je pokušala obraniti ovako:

“Neka me nitko ne uvjerava u život kakav nije bio. Svi smo to prošli u bivšoj Jugoslaviji, svi znamo kako je bilo, svi znamo kako je bilo putovati s tom crvenom putovnicom, kakva ste poniženja doživljavali, što je značilo plaćati depozite i tako dalje. Ako je itko nostalgičan za bivšom Jugoslavijom, hajdemo uvesti tjedan dana bivše Jugoslavije. Znate tko će najviše profitirati? Ja osobno. Jer ako kažete bilo što protiv mene, završit ćete na Golom otoku”, prenosi N1.

Predsjednica je usput špotala medije i javnost, jer su se pored svih njezinih poruka iz Washingtona, fokusirali na jednu. “Moj govor imao je toliko sadržajnih poruka da je fokusiranje na ovu jednu stvar, oprostite, ali – vrlo, vrlo površno. I to nije dobro za ovo društvo. Churchill je rekao da se željezna zavjesa spustila od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru i da su iza nje ostale sve prijestolnice srednjoeuropske kulture, u koju je tada uključio i Beograd. Bez obzira kako su se stvari mijenjale, bio netko nesvrstan ili ne, nije bio neutralan.”

‘Rijeka je bila nekakav rezervni klub za Partizan i Zvezdu’

Predsjednica se ipak kasnije opet vratila na nogomet u mračnim vremenima. “A ovdje večeras želim govoriti o onome što nas je ujedinjavalo, a to je upravo nogomet. Kao Riječanka sam odlazila na utakmice Rijeke, ali naša Rijeka je tada bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu i domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili su u Hajduk, nešto malo u Dinamo.

Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojemu srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo. Bio je ono što je povezivalo sve od juga do sjevera.”