Pričali smo s čovjekom koji nosi nadimak 'predsjednik svijeta', kandidatom za glavnog tajnika UN-a
Srđan Kerim istaknuti je makedonski diplomat i političar
“Predsjednik svijeta“, nadimak je koji je zaradio diplomat i ekonomist, bivši makedonski ministar vanjskih poslova Srđan Kerim kada je obavljao funkciju predsjednika Opće skupštine UN-a. Danas Kerim želi postati „moderator svijeta“, kako je funkciju glavnog tajnika UN-a nazvao američki predsjednik Franklin D. Roosevelt. „Glavni tajnik UN-a mora dobro poznavati tu organizaciju, kako se ne bi morao učiti paralelno s poslom. Zemlje članice provode strategiju i politiku, agenda je utvrđena i dogovorena, a na glavnom tajniku je da kao CEO u poduzeću izvrši te zadatke i nastoji biti što efikasniji“, kaže Kerim za Telegram.
Između, redaka, sasvim je jasno, Kerim ističe komparativne prednosti pred svojim protukandidatima, među kojima se ističu dvije žene – Bugarkinja Irina Bokova i Vesna Pusić. Vitalni 66-godišnji Makedonac, dugo se bavio biznisom, prvi je visoki dužnosnik UN-a koji je na tu poziciju došao s poslovne, a ne političke ili diplomatske funkcije.
O izbjegličkoj krizi
S gospodinom Kerimom razgovarali smo na predstavljanju njegove nove knjige „Globalizacija i diplomacija: U potrazi za boljim svijetom“ u Novinarskom domu u Zagrebu, koja je izvorno objavljena na engleskom, a nakon makedonskog, ruskog, kineskog i albanskog, doživjela je i svoje hrvatsko izdanje. Pogovor knjizi napisao je politolog Dejan Jović.
Jedan od aspekata globalizacije svakako jest i ova izbjeglička kriza. “Ljudi traže priliku za boljim životomšto je njihovo legitimno pravo, smješno je govoriti o nekakvoj zavjeri”, rekao je Kerim na predstavljanju i dodao kako su svi veliki problemi današnjice globalni, a ne lokalni, što je još jedan dokaz neminovnosti globalizacije.
„Globalizacija je proces, to nije nastalo u nečijoj glavi ili laboratoriju. Rođen sam u Skoplju, a živio sam u deset drugih gradova i zato mislim da sam mogao spoznati što je globalizacija. Nema tog sustava, ideologije ili države koja će se boriti protiv globalizacije, a da to ne bude na njihovu štetu“, kaže Kerim. Globalizacija je dakle neminovan proces, smatra Kerim, a svi koji budu na drugoj strani su gubitnici. “Ovo nije stoljeće velikih i malih država, već brzih i sporih”.
Pet savjetnika Budimira Lončara
U razgovoru ističe svog, kako ga naziva, šefa, Budimira Lončara, u čijem je kabinetu Kerim počeo svoju diplomatsku karijeru. Lončar je, kaže Kerim, kao jugoslavenski ministar vanjskih poslova imao pet pomoćnika. Nakon raspada, svih pet, među kojima i sam Kerim, postali su ministri vanjskih poslova država nastalih nakon raspada SFRJ.
Ovaj pretendent na mjesto glavnog tajnika UN-a odbacuje teze o marginalizaciji te organizacije nauštrb velikih svjetskih sila. „Nije pitanje marginalizacije UN-a, već potrebe prilagođavanja novim uvjetima. Svijet se mijenja od bipolarnog ka multipolarnom. Niti jedna nacija, niti jedna država, sve i da hoće, više ne može upravljati svijetom. Mislim da takvih ambicija više nitko niti nema i da svi postaju realisti. No, potrebno je izvjesno vrijeme prilagođavanja, kao i u svim procesima u životu, tako i ovaj traži jedno određeno vrijeme i sada se upravo nalazimo u tom interregnumu.
I SAD-u i Rusiji i Kini potrebno je vrijeme da pronađu forme multilateralizma, a prije svega bih tu istaknuo UN, koje su najpodobnije za suradnju i rješavanje globalnih problema“, kaže Kerim. Naglašava kako je za tako velike i složene probleme prije svega potrebno – vrijeme. Ne bježi, međutim, od podvlačenja crte pod rad UN-a. „Nakon 70 godina možemo podvući crtu i prikazati bilancu – UN je puno toga uradio. Prije svega u izgradnji sigurnosti u svijetu. Formiranje Vijeća ljudskih prava je isto tako progres. Ne treba zaboraviti da je od donošenja deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine do formiranja tog vijeća prošlo više od 50 godina. Kada razgovaramo o UN-u, moramo razmišljati na dulji rok, zaključci se ne mogu donositi od danas do sutra.
Multilateralizam nije propao
Ako i propadnu tri sjednice vijeća sigurnosti, ne znači da je propao multilateralizam. Naravno da postoje nedostaci koje svi uočavaju i da se između ostalog i zbog toga pojavljuju inicijative za reformom Vijeća sigurnosti. Sada je pitanje kada, kako i koliko će vremena biti potrebno da se to uradi“, smatra Kerim. Tromost UN-u spočitavaju brojni analitičari, no Kerim nam na to pitanje odgovara kako se ponekad dvije općine unutar iste države desetljećima ne mogu dogovoriti oko nekih pitanja, pa bi bilo iluzorno očekivati da proces u kojem sudjeluju 193 zemlje, svaka s 1 glasom bude jednostavan. Upravu to, ističe kao jedno on najvećih postignuća Ujedinjenih naroda. „Kina ima oko milijardu i 400 milijuna stanovnika, Lihtenštajn niti 40 tisuća. I obje zemlje imaju jedan glas. Rekao bih da je to nešto što zaslužuje poštovanje“.
Ističe kako turbulencije u kojima se sada nalazimo stvaraju privid nemoći. Odgovor je, kaže Kerim, još aktivnija uloga UN-a, ne njegovo pasiviziranje ili negiranje funkcije i uloge ove međunarodne organizacije.
U praksi kandidat za glavnog tajnika UN-a kojeg predloži Vijeće sigurnosti bude i odobren od strane Generalne skupštine. Prilikom izbora pet stalnih članica ne zaboravljaju podsjetiti svijet na moć koju posjeduju. Neki diplomati s kojima smo razgovarali smatraju kako je glavna zadaća kandidata, žele li biti izabrani, da budu prihvatiljivi SAD-u i Rusiji. S takvim se stavom u potpunosti ne slaže naš sugovornik „Nije riječ o tome da se kandidat dopadne SAD-u ili Rusiji, već je riječ o tome da kvalitete tog kandidata ili kandidatkinje trebaju uvjeriti glavne aktere da je to osoba koja posjeduju autoritet, ali ne autoritet moći, već autoritet argumentacije.”