Prije 15 godina čudni veleposlanik uhvaćen je u kriminalu s jahtama. Naše pravosuđe je opet zeznulo
RH nije uspjela riješiti slučaj diplomata Gvineje. Sve je otišlo u zastaru a njegovom suradniku moramo platiti odštetu
Slučaj veleposlanika Gvineje Bissau Desideriusa Ostrogonca svojedobno je bio jedan od najvećih diplomatsko-kriminalnih skandala u Hrvatskoj; diplomatsko predstavništvo te afričke zemlje koristilo se kao paravan za ozbiljne malverzacije na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske. Ostrogonac i njegovi suradnici bili su optuženi za prodaju lažnih diplomatskih putovnica, viza, vozačkih dozvola te krivotvorenje dokumentacije jahti i glisera što su prodavani preko tvrtke “Nautika Mulović”. Vlasnik te tvrtke, poduzetnik Rudolf Mulović, zbog bliskosti s Ostrogoncem postao je i počasni konzul Gvineje Bissau u Hrvatskoj.
Međutim, cijeli slučaj potpuno je propao na sudu. Ostrogonac je u međuvremenu umro, a optužbe protiv Mulovića otišle su u zastaru, dakle nikada na sudu nije utvrđeno je li kriv ili nedužan. On sada, zbog vremena provedenog u istražnom zatvoru, dobiva od Republike Hrvatske odštetu jer mu je, kako stoji u presudi do koje je došao Telegram, pritvaranje ozbiljno naškodilo.
Ako presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu postane pravomoćna bit će mu isplaćeno 88 tisuća kuna, odnosno 500 kuna za svih 176 dana koje je proveo zatvoren.
Diplomatska karijera sumnjivog diplomata u RH
Čudni diplomat, punim imenom Desiderius Ostrogonac Da Costa osvanuo je u Zagrebu još 1999. kao predstavnik afričke državice Gvineje Bissau. Vrlo brzo pojavit će se sumnje u vjerodostojnost njegovog diplomatskog statusa, što službeno nikada nije dokazano iako su mu vlade nekoliko zemalja uskratile gostoprimstvo upravo zbog dubioznih poslova s kojima ga se povezivalo. Spominjale su se tu Njemačka, Austrija, Švicarska i BiH. Diplomatski je uz Hrvatsku, Ostrogonac pokrivao i BiH, no iz Sarajeva je vrlo brzo protjeran zbog dugova što ih je napravio za sjedište veleposlanstva.
U Hrvatskoj je predstavništvo Gvineje Bissau imalo službenu adresu u Jurjevskoj 51 u Zagrebu. Diplomatski odnosi s tom zemljom uspostavljeni su za mandata HDZ-ovog ministra vanjskih poslova Mate Granića, a s Ostrogoncem je kontaktirao i Tonino Picula (SDP) dok je bio na čelu hrvatske diplomacije. Ostrogonac je ujesen 2000. sudjelovao u njegovom susretu s ministrom vanjskih poslova Gvineje Bissau, a afrički ministar bio je i kod tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. U Ministarstvu obrane koje je vodio SDP-ov Jozo Radoš 2001. gostovao je Julio Balde, kao gvinejski ministar energetike.
Osim diplomatskim poslom Ostrogonac se bavio i drugim biznisom. No, hrvatske vlasti će još 2003. godine posumnjati da je pri tome, pod krinkom diplomatskog imuniteta i diplomatskih putovnica, kršio zakon.
Istraga protiv Ostrogonca, Mulovića i suradnika
Kada je USKOK u studenom 2003. pokrenuo istragu protiv Ostrogonca isplivala je i njegova veza s Rudolfom Mulovićem, vlasnikom Nautike Mulović kojem je veleposlanik Gvineje Bissau dodijelio ulogu počasnog konzula. Počasni konzulat imao je sjedište u Omišlju na Krku, dok je tvrtka Mulović Nautika poslovala iz Zagreba. Prema optužbama stavljenima tada Muloviću na teret, zločinačka grupa u kojoj su uz njega i Ostrogonca bili i neki ljudi iz lučke kapetanije, nabavljala je za jahte i glisere hrvatske plovidbene dozvole, iako za plovila nisu bili plaćeni ni carina ni PDV.
Dakle, Mulović je jahte i brodove registrirao za privremeni uvoz, ali je kupcima naplatio sva davanja, carinu i PDV. Račune nije izdavao, a u Lučkoj kapetaniji u Crikvenici pribavljao je hrvatske plovidbene dozvole. No, takve dozvole mogu imati samo plovila na koje je plaćena carina i PDV, ali ne i ona privremeno uvezena. Sumnjalo se da su i te dozvole krivotvorene, a 2002. je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza lučkim kapetanijama poslalo naputak da se plovidbene dozvole izdane u konzulatu Gvineje Bisau smatraju nevrijedećima.
Sudski procesi prilično su neslavno završili
Mulovića i ostale Ostrogončeve suradnike policija uhićuje, dok se fantomskom diplomatu gubi svaki trag. U istražnom zatvoru Mulović će provesti 176 dana. Proces protiv njega i suokrivljenih najprije kreće na Županijskom sudu u Rijeci. Zatim se, zbog promjene zakona, taj sud proglašava nenadležnim za dio optužbi, pa se suđenje nastavlja na nižem, Općinskom sudu u Rijeci. U konačnici, bez pravomoćne presude u rujnu 2010. godine sud donosi rješenje kojim se protiv gospodina Mulovića postupak obustavlja jer je nastupila zastara.
Ostrogonca i njegove ostale suradnike tužiteljstvo i dalje kazneno goni. No, u proljeće prošle godine na Županijski sud u Zagrebu stiže informacija da je Ostrogonac još u lipnju 2016. umro u Beču. Budući da mu optužbe nikada nisu dokazane, Mulović u međuvremenu podnosi tužbu protiv Republike Hrvatske. Tvrdi da je neosnovano bio u istražnom zatvoru, pa zbog toga želi odštetu.
Mulović: Boravak u istražnom zatvoru me uništio
“Još za vrijeme Domovinskog rata bavio sam se prodajom brodova. Osim toga, na Brijunima sam sa svojim ljudima instalirao dijelove na patrolne brodove. Kada sam se vratio u Zagreb, dobio sam ponudu za suradnju s Gvinejom Bissau. Imao sam i neke poslove s njihovom vladom, pa mi je u znak zahvalnosti ministar vanjskih poslova te zemlje predložio da postanem počasni konzul. S obzirom da ta pozicija donosi i određeni ugled, prihvatio sam. I predsjednik Mesić je to potvrdio.
Svega dva-tri mjeseca kasnije uhićen sam jer sam se navodno lažno predstavljao kao počasni konzul. Kada sam konačno pušten na slobodu, posao mi je počeo propadati. Morao sam otpustiti 25 radnika i zatvoriti poslovnice. Imao sam infarkt i moždani udar”, opisivao je na sudu Mulović napominjući kako prije boravka u pritvoru nikada nije bio bolestan. Zbog uhićenja i pritvaranja trpjela je i njegova obitelj. Izgubio je, kaže, puno prijatelja.
DORH: Sam je kriv što je uhićen i pritvoren
Tužiteljstvo je pak smatralo nema baš nikakve osnove da mu se plati bilo kakva odšteta. Naime, istina je da je postupak protiv njega otišao u zastaru, no uhićenje je, tvrde, bilo po zakonu, kao i određivanje istražnog zatvora. U pitanju su nedjela što ih je prilično uporno činio, od travnja 2001. do početka srpnja 2002. godine. Izdan je veliki broj krivotvorenih javnih isprava, među kojima su bile i putovnice, vize, prijave boravka stranih jahti i brodica u teritorijalnom moru Republike Hrvatske.
“Dakle, Rudolf Mulović nije oslobođen optužbi, već je do obustave postupka protiv njega došlo iz čisto proceduralnog razloga. Sam je svojim nezakonitim postupcima skrivio svoje uhićenje, te mu nikakva odšteta ne pripada”, odgovorili su na Mulovićevu tužbu predstavnici Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Sud je zaključio kako gospodin Mulović ipak treba dobiti odštetu. Neosnovano uhićenje ostavilo je posljedica na njegov život i zato mu je dosuđena, prema mišljenju suda, pravedna naknada.