Prijedlog poznatog aktivista i publicista: ’Ovo nije Spomenik domovini nego spomenik korupciji. Ne treba ga popravljati, nego srušiti’
Razgovaramo sa Sašom Šimpragom, osnivačem volonterske platforme 1postozagrad
Spomenik domovini treba ukloniti, tvrdi Saša Šimpraga, osnivač volonterske platforme 1postozagrad reagirajući na početak obnove spomenika na Trgu Stjepana Radića, izgrađen i svečano otvoren u prosincu 2020. godine. Skele na spomenik postavila je Tigra, tvrtka koja ga je i gradila, Tigra, a iz gradske uprave nisu odgovorili koliki će biti troškovi sanacije koje tek treba utvrditi.
U obnovi nema javnog interesa kaže Šimpraga. “Dodatno ulaganje u ono što se kolokvijalno naziva spomenikom korupciji nije javni interes. Obnovu ne traži doslovno nitko osim autora. Taj spomenik nema nikakvu protokolarnu ni društvenu ulogu, a smanjuje potencijale budućeg trga i treba ga ukloniti. Najelegantnije rješenje možda bi bilo da ga se ukloni pod izlikom obnove i sigurnosti i onda nikad ne vrati, a budući trg otvori s izgradnjom najavljene knjižnice”.
Ulaganje u popravak magle
Šimpraga nerijetko kritički i uvijek javno zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću upućuje prijedloge kako ‘popraviti’ grad. Na najavu obnove spomenika na svom je Twitter profilu reagirao rečenicom: „Nadam se da će uložiti i u popravak magle”, podsjećajući na najave tadašnje gradske vlasti da će se uz spomenik ugraditi stroj za maglu i lightshow koji je bio procijenjen na 100.000 eura.
Spomenik koji je dao podići bivši gradonačelnik Milan Bandić i koji je koštao tadašnjih 34,7 milijuna kuna kolokvijalno se naziva spomenik korupciji. „To nije slučajno i nije bez značenja. Ne radi se samo o ni po čemu osobitom spomeniku, i to s negativnim značenjem, već o budućnosti izuzetno važnog trga ali i političkoj poruci koja bi trebala usmjeravati javnost od onoga od čega se treba distancirati, a ne to negativno afirmirati”, smatra.
Pogreška iz prošlosti
„Domovina nije mrtva da bi joj trebao spomenik. No, ako i ostavimo po strani programski dvojbeni zadatak, i sam rezultat je nezadovoljavajući. Na mjestu budućeg trga imamo zatvoreni kompleks koji ne komunicira niti potiče odnose s okolinom, a pritom ne nudi ni bog zna kakvu kontemplaciju. Možda najgore je to što blokira najveću urbanističku kvalitetu lokacije, a to je pogled u dubinu Središnje osi”, veli Šimpraga.
Spomenik koji se uz portal sastoji i od Zida boli te kamenog monolita, jednostavno, nije saživio s gradom. Autor spomenika arhitekt Nenad Fabijanić za Večernji je rekao da je spomenik zapušten jer je za održavanje prvotno izabrana tvrtka Vodotehnika da održava instalacije spomenika te da je dolaskom nove vlasti natječaj poništen. “Ja sam samo projektant koji se tri godine nadao da će se nešto pokrenuti. Ne znam koji su razlozi zašto smo toliko čekali.”
Kada je prije tri godine spomenik otvoren neki su ugledni zagrebački umjetnici i kritičari upozoravali da prostor nije dobar partner ovom djelu. “Spomenik je smješten na Trgu Stjepana Radića, oko njega prolaze autobusi. Kažu da će ga uključiti u priredbe državnog vrha, no tko će to učiniti? Tko će doći onamo i odati počast?”, govorila je tada ugledna kiparica pokojna Marija Ujević Galetović.
Šimpraga argumentira svoj radikalni stav: “Prednost treba dati budućnosti, a ne pogreškama iz prošlosti. Kome uopće treba taj i takav spomenik? Ali Zagrebu treba otvoreni suvremeni trg na kojem mjesta ima i za neku bolju počast Republici. Iako ovakav kakav je, spomenik korupciji u mnogočemu dobro reprezentira opljačkanu i zapelu zemlju, to je nešto na što ne treba pristajati jer to Hrvatska ne bi trebala biti. Utoliko su važni i simboli koji to predstavljaju.”