Ima osoba koje bi, po svojoj intelektualnoj staturi, prirodno pripadale u područje vica i pošalica, ali smo ih prinuđeni translatirati u ozbiljne žanrove zato što su na javnim položajima od utjecaja. Takav je, da damo primjer, Gordan Grlić Radman. Hodajući vic kao takav. Ali stavilo ga za ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske.
U tu skupinu komičnih likova, kakve publika ne bi uzimala za ozbiljno, ali jednostavno mora jer se u društvu rasprostiru puno šire od samih sebe u svojoj izvornoj veličini, ubraja se i Sanda Ham, sveučilišna doktorica za jezik, koja propovijeda da bosanske i hercegovačke, srpske i crnogorske autore moramo prevoditi na hrvatski, njihove filmove prikazivati s titlovima, a kazališne predstave kroatizirati.
Ham kaže da spašava hrvatski jezik od invazije jezika iz regije
Sanda Ham bila bi nevažna, a kad i ako na kakvoj ”kamera i stolac” televiziji naletimo na njeno zaluđeno puritanstvo, naprosto bismo se smijali. Ali ona je profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Osijeku, glavna urednica stručnog časopisa Jezik i bivša dugogodišnja suradnica Ministarstva obrazovanja i znanosti.
Kod nje o izražavanju i pismenosti uče studenti, diplomiraju i doktoriraju. Mentorica: dr. sci. Sanda Ham. Rečeni status pozicionira je u kremu društvenih znanosti i, što se tiče pripadnosti toj kategoriji, posvema ubrojivu.
Kao formalno priznati autoritet, gospođa je, dakle, ovih dana gostovala u jednoj također komičnoj TV emisiji koja glumi da je pakleno seriozna, i tamo se srčano zauzela da se zakonom i kažnjavanjem spašava hrvatski jezik jer je u pogibeljnoj opasnosti od invazije jezika iz regije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da se pita Ham, prevodili bi i pokojnog Mustafu Nadarevića
Da svi odmah shvate o čemu ona to, svoj je čistunski profesorski prst uperila u humorističnu seriju Nove TV ”Lud, zbunjen, normalan”, u kojoj glumi i pokojni Mustafa Nadarević, jer da se u njoj Hrvatima mučki proturaju jezici iz susjedstva. Utoliko traži i zahtijeva da se ispod tih i takvih prikazivanja objesi titl.
Znači, na hrvatski Sande Ham trebalo bi, kao samo jednoga od mnogih, prepjevavati Mustafu Nadarevića, koji je odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. proglašen nacionalnim prvakom hrvatskog glumišta premda je bio Bošnjak rođen u Banja Luci. Onda bismo ga gledali kako govori: ”Dobar dan”, a titl bi to preveo u ”Dobar dan”. ”Dosta mi je vas dvoje”, a na dnu ekrana pisalo bi na hrvatskom: ”Dosta mi je vas dvoje”.
Titl je oruđe našeg suvereniteta
Tako bi se pučanstvu jasno naglasilo da se mi distanciramo od svih devijantnih riječi i dijaloga odverglanih prije i poslije. Ne zato što ih ne bismo razumjeli – razumijemo ih – ali neka se dobro zapamti da je titl oruđe našeg suvereniteta. Dobro, ne titl (engl.) nego ”dolje potpisani prijevod”, ne suverenitet (franc.) nego ”administrativna neprikosnovenost”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U neotuđiva prava naše državnosti spadalo bi svakako i to da se kroatiziraju nazivi tvrtki jer inače nema registracije. Pa će onda doći na tapet i imena koja ljudi požele dati djeci i svašta još po redu. Ne može, gospođo, vaš mali biti Viktor Jurić, kako Viktor, zašto ne Mladen? Ili Ivica? Shvaćam da se vaš djed zvao Viktor, ali to je moglo biti prije. A vi, gospođo, želite CD Kukaca, ma da, nekad smo ih zvali Beatlesima, ali sad upotrebljavamo naše hrvatsko ime.
Hvala Martini Mlinarević na proširenju mog vokabulara
Nekidan sam pročitala lijepu knjigu Martine Mlinarević, autobiografski kolaž pod naslovom Huzur. Nisam znala tu riječ pa sam je naučila od ove Hrvatice iz Hercegovine i spisateljice. To znači mir sa samim sobom. Hvala joj što je proširila moj vokabular. Ali da se njene knjige dočepa Sanda Ham, isprevodilo bi se tu do besvijesti jer kod Martine Mlinarević, koja je rođena u Ljubuškom, ”nečistog” jezičnog materijala, ima koliko te volja. Preuzela ga je, kao i svi u BiH, od svojih susjeda drugih nacija i vjera.
A kako bi tek siroti titleri skapali od posla ako bi neko izdavačko čudaštvo poželjelo prikazati na svojoj televiziji Sumnjivo lice ili nešto drugo od Branislava Nušića koji je, jasno, govorio ekavicom. Kao i ovdašnji ljudi u Slavoniji i Zagorju. I kaže šargarepa i hleb umjesto mrkva i kruh. Kao što i Velo misto kaže škovacin i ponistra umjesto smetlar i prozor pa ga ne titlamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jednom je već sličan projekt odbačen
Neki upozoravaju da je pogrešno pisati o ovome i tako pumpati publicitet toj profesorici Sandi Ham jer zakon o jeziku kakav ona zaziva ionako nikad neće biti usvojen. Usrdno se nadam i vjerujem da neće, nismo takvi kreteni. Jednom je, uostalom, takav projekt već odbačen. Ali, ponavljam, ta osoba odgaja studente književnosti i jezika tako da ih natiskuje u kavez svojih nacionalističkih opsesija, koje su svakom stvaranju primjerene kao magaretu sedlo. To je jedan problem, i to velik.
A usto je Matica hrvatska, koju financira država, već imenovala radnu skupinu koja se posvetila izradi zakona po kalupu koji zagovara i Sanda Ham. Tako da stvar u više aspekata baš traži da je se stavi na stol. Financirat ćemo svi mi građani neke jezične stručnjake plus pravnike da skalupe kažnjenički zakon o hrvatskom jeziku, da bi sve to na kraju propalo, jer unaprijed znamo da će propasti? Pa fino. Platimo im onda da za te pare daju instrukcije iz gramatike i pismenosti djeci s posebnim potrebama koja teže savladavaju gradivo. To bi, recimo, bio izvrstan nacionalni projekt za koji bi i EU sigurno pridodala nešto svojih sredstava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Profesorica želi uvesti titl za TV seriju s Mustafom Nadarevićem. Što je iduće? Beatlese ćemo zvati Kukci?
Zaluđenom puritanstvu Sande Ham bi se naprosto trebali smijati
Na hrvatski Sande Ham trebalo bi, kao samo jednoga od mnogih, prepjevavati Mustafu Nadarevića, koji je odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. proglašen nacionalnim prvakom hrvatskog glumišta premda je bio Bošnjak rođen u Banja Luci. Onda bismo ga gledali kako govori: ''Dobar dan'', a titl bi to preveo u ''Dobar dan''.
Ima osoba koje bi, po svojoj intelektualnoj staturi, prirodno pripadale u područje vica i pošalica, ali smo ih prinuđeni translatirati u ozbiljne žanrove zato što su na javnim položajima od utjecaja. Takav je, da damo primjer, Gordan Grlić Radman. Hodajući vic kao takav. Ali stavilo ga za ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske.
Pa onda Ivan Pernar. Taj je tek smijurija na kvadrat. No cerekaj se ti Pernarovim naherenim promišljanjima koliko hoćeš, on je hrvatski političar, osnovao je političku stranku Živi zid, bio je zastupnik u Saboru, a nedavno nas je samo Nebo spasilo da nas ne ode predstavljati u EU parlament gdje će pohvaliti Adolfa Hitlera.
U tu skupinu komičnih likova, kakve publika ne bi uzimala za ozbiljno, ali jednostavno mora jer se u društvu rasprostiru puno šire od samih sebe u svojoj izvornoj veličini, ubraja se i Sanda Ham, sveučilišna doktorica za jezik, koja propovijeda da bosanske i hercegovačke, srpske i crnogorske autore moramo prevoditi na hrvatski, njihove filmove prikazivati s titlovima, a kazališne predstave kroatizirati.
Ham kaže da spašava hrvatski jezik od invazije jezika iz regije
Sanda Ham bila bi nevažna, a kad i ako na kakvoj ”kamera i stolac” televiziji naletimo na njeno zaluđeno puritanstvo, naprosto bismo se smijali. Ali ona je profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Osijeku, glavna urednica stručnog časopisa Jezik i bivša dugogodišnja suradnica Ministarstva obrazovanja i znanosti.
Kod nje o izražavanju i pismenosti uče studenti, diplomiraju i doktoriraju. Mentorica: dr. sci. Sanda Ham. Rečeni status pozicionira je u kremu društvenih znanosti i, što se tiče pripadnosti toj kategoriji, posvema ubrojivu.
Kao formalno priznati autoritet, gospođa je, dakle, ovih dana gostovala u jednoj također komičnoj TV emisiji koja glumi da je pakleno seriozna, i tamo se srčano zauzela da se zakonom i kažnjavanjem spašava hrvatski jezik jer je u pogibeljnoj opasnosti od invazije jezika iz regije.
Da se pita Ham, prevodili bi i pokojnog Mustafu Nadarevića
Da svi odmah shvate o čemu ona to, svoj je čistunski profesorski prst uperila u humorističnu seriju Nove TV ”Lud, zbunjen, normalan”, u kojoj glumi i pokojni Mustafa Nadarević, jer da se u njoj Hrvatima mučki proturaju jezici iz susjedstva. Utoliko traži i zahtijeva da se ispod tih i takvih prikazivanja objesi titl.
Znači, na hrvatski Sande Ham trebalo bi, kao samo jednoga od mnogih, prepjevavati Mustafu Nadarevića, koji je odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. proglašen nacionalnim prvakom hrvatskog glumišta premda je bio Bošnjak rođen u Banja Luci. Onda bismo ga gledali kako govori: ”Dobar dan”, a titl bi to preveo u ”Dobar dan”. ”Dosta mi je vas dvoje”, a na dnu ekrana pisalo bi na hrvatskom: ”Dosta mi je vas dvoje”.
Titl je oruđe našeg suvereniteta
Tako bi se pučanstvu jasno naglasilo da se mi distanciramo od svih devijantnih riječi i dijaloga odverglanih prije i poslije. Ne zato što ih ne bismo razumjeli – razumijemo ih – ali neka se dobro zapamti da je titl oruđe našeg suvereniteta. Dobro, ne titl (engl.) nego ”dolje potpisani prijevod”, ne suverenitet (franc.) nego ”administrativna neprikosnovenost”.
U neotuđiva prava naše državnosti spadalo bi svakako i to da se kroatiziraju nazivi tvrtki jer inače nema registracije. Pa će onda doći na tapet i imena koja ljudi požele dati djeci i svašta još po redu. Ne može, gospođo, vaš mali biti Viktor Jurić, kako Viktor, zašto ne Mladen? Ili Ivica? Shvaćam da se vaš djed zvao Viktor, ali to je moglo biti prije. A vi, gospođo, želite CD Kukaca, ma da, nekad smo ih zvali Beatlesima, ali sad upotrebljavamo naše hrvatsko ime.
Hvala Martini Mlinarević na proširenju mog vokabulara
Nekidan sam pročitala lijepu knjigu Martine Mlinarević, autobiografski kolaž pod naslovom Huzur. Nisam znala tu riječ pa sam je naučila od ove Hrvatice iz Hercegovine i spisateljice. To znači mir sa samim sobom. Hvala joj što je proširila moj vokabular. Ali da se njene knjige dočepa Sanda Ham, isprevodilo bi se tu do besvijesti jer kod Martine Mlinarević, koja je rođena u Ljubuškom, ”nečistog” jezičnog materijala, ima koliko te volja. Preuzela ga je, kao i svi u BiH, od svojih susjeda drugih nacija i vjera.
A kako bi tek siroti titleri skapali od posla ako bi neko izdavačko čudaštvo poželjelo prikazati na svojoj televiziji Sumnjivo lice ili nešto drugo od Branislava Nušića koji je, jasno, govorio ekavicom. Kao i ovdašnji ljudi u Slavoniji i Zagorju. I kaže šargarepa i hleb umjesto mrkva i kruh. Kao što i Velo misto kaže škovacin i ponistra umjesto smetlar i prozor pa ga ne titlamo.
Jednom je već sličan projekt odbačen
Neki upozoravaju da je pogrešno pisati o ovome i tako pumpati publicitet toj profesorici Sandi Ham jer zakon o jeziku kakav ona zaziva ionako nikad neće biti usvojen. Usrdno se nadam i vjerujem da neće, nismo takvi kreteni. Jednom je, uostalom, takav projekt već odbačen. Ali, ponavljam, ta osoba odgaja studente književnosti i jezika tako da ih natiskuje u kavez svojih nacionalističkih opsesija, koje su svakom stvaranju primjerene kao magaretu sedlo. To je jedan problem, i to velik.
A usto je Matica hrvatska, koju financira država, već imenovala radnu skupinu koja se posvetila izradi zakona po kalupu koji zagovara i Sanda Ham. Tako da stvar u više aspekata baš traži da je se stavi na stol. Financirat ćemo svi mi građani neke jezične stručnjake plus pravnike da skalupe kažnjenički zakon o hrvatskom jeziku, da bi sve to na kraju propalo, jer unaprijed znamo da će propasti? Pa fino. Platimo im onda da za te pare daju instrukcije iz gramatike i pismenosti djeci s posebnim potrebama koja teže savladavaju gradivo. To bi, recimo, bio izvrstan nacionalni projekt za koji bi i EU sigurno pridodala nešto svojih sredstava.