Prve posljedice najave europskog embarga na rusku naftu: cijene rastu, a jedinstvo unutar EU-a puca

Poskupljuje sva roba

Takvoj sudbini nisu umakli niti američki kupci naftnih derivata: galon dizela, 3,7 litara, od srijede stoji rekordnih 5,43 dolara, što je 1,2 dolara više od galona benzina.

To će povući za sobom još ubrzaniji rast cijena robe široke potrošnje jer kamioni koji koriste dizel gorivo prevoze oko 70 posto robe široke potrošnje u SAD.

Budući pak da su cijene dizela porasle za više od 75 posto u odnosu na prošlogodišnji prosjek, profesor Patrick Penfield sa Sveučilišta Syracuse, izračunao je da svakih 10 posto rasta cijena goriva izaziva povećanje inflacije od tri posto. A to, uz povećanje svih cijena, dovodi do dramatičnog pada standarda građana, od rasta kamata do pada vrijednosti eura i svih valuta, osim dolara.

Veto na naftni embargo

Kako bi izbjegle taj crni scenarij, Mađarska i Slovačka, premda im je obećano da će se rok zabrane uvoza ruske nafte za njih produžiti na godinu dana, u srijedu su ipak najavile da će staviti veto na novo proširenje sankcija.

Iako je Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, obećala da će se sankcije provesti na uredan način u roku od šest mjeseci, a za nafte prerađevine do kraja godine, to nije naišlo na potrebnu potporu. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó u videu na Facebooku kazao je kako njegova zemlja također neće podržati proširenje sankcija.

Slovačka u problemu

“Mađarska bi se s tim sankcijama mogla složiti samo ako bi uvoz sirove nafte iz naftovoda bio izuzet iz ograničenja. Tada bi se mogla održati energetska sigurnost Mađarske. Sada ne može.” Szijjártó je zaključio da će sankcije učiniti „nemogućim nabavu sirove nafte koja je potrebna za rad mađarskog gospodarstva.“

U Bratislavi pak objašnjavaju da je godina dana prekratko vrijeme za pronalaženje novih opskrbih lanaca te prilagodbu njihove infrastrukture na laku naftu koja će zamijeniti tešku rusku. Stoga za sebe traže odgodu od primjene sankcija na dvije godine.

Češka je također kazala da ima veliki problem zamijeniti rusku naftu tipa Ural koja dolazi naftovodom Družba te da joj je potrebno puno više vremena da bi prilagodila svoje rafinerije na takozvanu laku naftu. Češki premijer Petr Fiala odlazi u Berlin kako bi uvjerio njemačkog kancelara Olafa Scholza da je Pragu potrebna duža tranzicija ako EU želi da podrži sankcije.

Podjele unutar EU-a

Budući da je za svaku odluku EU o sankcijama potrebna suglasnost svih članica, kako sada stvari stoje, ponovno će biti odgođena odluka o embargu što će samo još više produbiti razlike u Bruxellesu. Dio članica, naime, predvođenih Poljskom i baltičkim državama, inzistira na što strožim mjerama protiv Rusije kako bi se zaustavilo ruskog predsjednika Vladimira Putina u njegovim imperijalnim ambicijama.

Grčka se pak protivi šestom paketu mjera jer Bruxelles predlaže da se europskim brodovima zabrani transport ruske nafte u bilo koji dio svijeta, a grčka flota predstavlja polovicu ukupne tonaže pod zastavom EU. Sankcijama nije zadovoljan ni Cipar te traži da se ne uvodi zabrana pružanja korporativnih usluga Rusima.

Tako se pokazuje da bi šesti paket sankcija protiv Moskve mogao biti najteži te ugroziti dosadašnje jedinstvo članica EU.

Ukrajinci su ogorčeni

Za razliku od Mađarske, Slovačke i Češke, Robert Habeck, njemački ministar gospodarstva, rekao je da je tranzicijska faza „dovoljno duga da nam omogući poduzimanje svih potrebnih mjera opreza kako bismo pronašli alternative za rusku naftu u Njemačkoj.“ Ali upozorio je da će to neminovno dovesti do poremećaja u opskrbi i višim cijenama.

Takvim razvojem događaja najviše su ogorčeni Ukrajinci. Oleg Ustenko, glavni ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je da Ukrajinci “s nevjericom gledaju kako naši partneri u EU nastavljaju kupovati ruska fosilna goriva, financirajući ratne zločine u našoj zemlji u iznosu od milijardu eura svaki dan“.

Pad ruske proizvodnje

Istodobno, proizvodnja ruske nafte u travnju je pala za milijun barela dnevno, a glavni tajnik OPEC-a Muhammed Barkindo predviđa da bi ruski izvoz nafte i njenih derivata mogao pasti čak za 7 milijuna barela dnevno, kao rezultat sadašnjih i budućih sankcija.

Kao utjeha može poslužiti situacija u kojoj se našla Rusija i koja je puno gora od one u kojoj je Europska unija. Kad su europski kupci počeli odbijati prihvaćati rusku naftu, ona se morala vratiti kući i negdje uskladištiti. Međutim, kako je skladišni prostor ograničen, mnoga crpilišta nafte prestala su s radom.

Crni oblaci neizvjesnosti

U međuvremenu, OPEC proizvodi manje, a ne više nafte, a američki proizvođači su na udaru zakonodavaca zbog navodnog profitiranja od rasta cijena nafte i borbe s nedostatkom materijala, opreme i radne snage.

Zbog toga će se proizvodnja nafte u SAD-u ove godine povećati za samo 800.000 barela dnevno što nije dobra vijest za EU, ali ni za američke građane jer je to jasan znak da će cijene nafte i dalje biti nekontrolirano previsoke.

A kako uskoro neće biti ni reprodukcijskog materijala za proizvodnju baterija za električna vozila, uz opasnost od izbijanja Trećeg svjetskog rata, nad svijetom su se nadvili i teški crni oblaci krajnje ekonomske i financijske neizvjesnosti.