Razgovarali smo s analitičarkom WSJ-a koja misli da je sukob Saudijske Arabije i Irana ključan za spas Bliskog istoka

AL-BAALBAKY: Te optužbe zasigurno su utemeljene u stvarnosti. Štoviše, Iran se upliće u interne politike ne samo zemalja Perzijskog zaljeva nego i ostalih arapskih zemalja poput Libanona gdje su povezani s Hezbollahom. U Iraku nakon svrgavanja Sadama Huseina 2003. godine Teheran se ponaša kao država odgovorna za čitavu šijitsku populaciju u regiji. To nisu samo optužbe nego činjenice. Iran okupira 3 otoka Ujedinjenih Arapskih Emirata u Perzijskom zaljevu. Mnogi visoki iranski dužnosnici smatraju da je Bahrein iranski teritorij te da je na Teheranu da ga vrati u okrilje matične države. Povrh svega, iranske intervencije postaju i vojne, a posebno se to događa nakon sirijskog ustanka 2011. godine. Primjerice, Hutiji u Jemenu, paravojne formacije nacionalne obrane u Siriji ili Postrojbe mobilizacije javnosti u Iraku, kao i ostale paravojne formacije u toj zemlji.

TELEGRAM: Kakav je utjecaj na odnose u regiji imao iranski nuklearni sporazum?

AL-BAALBAKY: Iransko-saudijski odnosi ušli su u slijepu ulicu kada su zapadne sile predvođene SAD-om postigle nuklearni dogovor s Iranom. Dogovor postignut prije nekoliko mjeseci nije bio sveobuhvatan, za razliku od prijašnjih dogovora s regionalnim silama. U dogovor nije bilo uključeno ograničenje iranske hegemonije nad Bliskim istokom niti je bilo riječi o izravnoj iranskoj vojnoj potpori očuvanju režima Bašara al-Asada u Siriji, kao što to rade u Iraku i Jemenu.

U tom trenutku je Saudijska Arabija, zajedno s ostalim zemljama Perzijskog zaljeva, shvatila da je potpuno usamljena u ovoj borbi. Iranski nuklearni sporazum bio je točka oko koje su sunitske regionalne sile (specifično one najmoćnije Turska, Katar i Saudijska Arabija) mogle postići dogovor te staviti sa strane mnoge nesuglasice. Uspjele su se dogovoriti o ujedinjenju napora u borbi protiv Irana. Svjedočili smo posjetu saudijskog kralja Salmana Turskoj, zatim ozbiljnoj koaliciji u borbi protiv Hutija u Jemenu, kao i osnivanju Vojske pobjede u Siriji.

Barack Obama i njegov kabinet u nekoliko su navrata ponovili kako se sporazum s Iranom tiče isključivo njihova nuklearnog programa. Prošlih dana zamijetili smo kako je slabašan američki odgovor na iransko testiranje balističkih projektila, iako je to trebalo predstavljati kršenje uvjeta postignutog sporazuma. Trenutačna eskalacija saudijske pozicije, prekidanje diplomatskih i trgovinskih odnosa s Iranom, mogla bi biti oprezan korak u stvaranju što snažnije pregovaračke pozicije. Saudijska Arabija dodaje izravniji sukob već postojećima manje izravnima kako bi postigla što bolju poziciju za pregovore o Siriji i ostalim regionalnim pitanjima što tek predstoje.

TELEGRAM: Bahrein i Sudan slijedili su saudijski primjer. Zašto?

AL-BAALBAKY: Bahrein ima dosta specifičnu demografsku situaciju u usporedbi s ostalim zaljevskim državama. Naime, Bahrein ima većinsko šijitsko stanovništvo, dok su u ostalim zemljama šijiti manjina. Šijitska većina bahreinskog stanovništva predvodila je ustanak, kojeg je podržavao šejh Nimr al-Nimr, 2011. godine prije nego što su ga nasilno ugušile Zaštitne postrojbe Poluotoka koje predvodi Saudijska Arabija.

Vojska je morala intervenirati nakon što je Bahrein praktički izgubio kontrolu nad situacijom. Zbog toga Bahrein ima ozbiljne namjere zaustaviti bilo kakvo uplitanje Irana u njihove interne stvari, ali i bilo kakve želje za promjenama što bi ih mogla iskazati njihova šijitska populacija. Strahuju da bi bilo kakve želje za reformama mogle rezultirati novim ustankom. Što se tiče Sudana, moramo imati u vidu da je on jedna od država članica nedavno oformljene Islamske koalicije protiv terorizma, na čijem je čelu također Saudijska Arabija.

TELEGRAM: Iz medija se stvara dojam da Katar izbjegava uplitanje u trenutačnu situaciju. Zašto je to tako i je li on doista samo nijemi promatrač? (Napomena, s Al-Baalbaky razgovarali smo prije nego je Katar povukao veleposlanika iz Teherana)

AL-BAALBAKY: Još uvijek je rano decidirano reći kako Katar samo šuti. Mnoge zaljevske države raskidaju diplomatske odnose s Iranom na mnogim razinama. Bahrein i Sudan izbacili su iranske veleposlanike dok su Ujedinjeni Arapski Emirati smanjili razinu diplomatskih odnosa. Kuvajt je uručio oštru prosvjednu notu iranskom veleposlaniku zbog napada na saudijsko veleposlanstvo u Teheranu. Možda Katar zasad ne povlači neke vidljive poteze, ali iz toga se teško mogu izvlačiti neki zaključci. Nikako se ne može zaključiti da se protivi onom što Saudijska Arabija trenutačno radi.

TELEGRAM: Je li se moglo sve ovo izbjeći da Nimr al-Nimr nije pogubljen ili bi Saudijska Arabija i Iran jednostavno pronašli neki drugi izgovor za eskalaciju međusobnih sukoba?

AL-BAALBAKY: Vjerujem da je pogubljenje al-Nimra bila kap koja je prelila čašu. Prije ili kasnije došlo bi do ove eskalacije. Moram napomenuti da je eskalacija počela nakon smrti vođe Vojske islama Zahrana Allousha u blizini Damaska. Ruski zrakoplovi ubili su Allousha, kojeg je podupirala Saudijska Arabija, i tada smo zamijetili ovu eskalaciju.

Još jednu bitnu stvar je potrebno naglasiti. Na dan al-Nimrova smaknuća, Saudijska Arabija objavila je kako prekida primirje u Jemenu, a samo dan ranije su Turska i Saudijska Arabija objavile da osnivaju Vijeće za suradnju tijekom posjeta Redžepa Erdogana Rijadu.

Trenutačnu situaciju nemoguće je razumjeti izvan konteksta porasta napetosti i eskalacije regionalnih suparništava.

---

 

Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 09. siječnja 2016.