Razgovarali smo s vođama sirijskih pobunjenika o ruskim napadima

Pokušali smo prenijeti mišljenja što raznolikijeg stanovništva tog područja, razgovarali smo i s članovima Sirijske civilne obrane, popularno nazvanih Bijelih kaciga. Naime, te grupe volontera spašavaju sve žrtve, bez obzira na njihovu pripadnost ovoj ili onoj frakciji. S njima smo htjeli razgovarati o utjecaju, o ruskim namjerama u Siriji, o tome tko je sljedeća ruska meta, a na kraju smo pokušali dotaknuti se i bogatih sirijskih naftnih polja. “To su sve politička pitanja. Mi samo izvlačimo žrtve iz ruševina”, bio je jedini odgovor koji smo dobili od Bijelih kaciga.

Velika ruska obmana?

Rusija pod Vladimirom Putinom svim silama pokušava dokazati da je i dalje relevantna svjetska sila. Bez obzira na sav mačizam ruske vojske i ruskog predsjednika, ipak su htjeli prikazati svoju vojnu intervenciju u skladu s trenutačnim duhom vremena. Prvo su rekli da napadaju položaje Islamske vojske i time se pridružuju globalnoj borbi protiv terorizma.

Iako je svakom poznavatelju sigurnosnih prilika u Rusiji poznato da oni godinama imaju manje ili više problema s čečenskim separatistima, da su vodili dva rata, da su stotine civila ubijene u talačkim krizama i bombaškim napadima što su ih izveli islamistički teroristi, Rusi su ipak odlučili prikazati intervenciju u Siriji kao pridruženje globalnoj antiterorističkoj kampanji.

Naravno, gotovo odmah isplivali su izvještaji s terena da mete ruskih bombi nisu ni Islamska država ni lokalna filijala al-Qaide, Džabhat al-Nusra. Prvi izvještaji su govorili o barem trideset civilnih žrtava, a u gradu Talbisehu pogođen je centar za distribuciju kruha. Istu zgradu koristili su i organi lokalne samouprave.

Pravi cilj napada

Francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian već je prvog dana otvorene ruske vojne intervencije u Siriji rekao da je čudno što ruski zračni udari nisu pogodili Islamsku državu. Svjetske novinske agencije prenijele su izjavu jednog visokog dužnosnika koji kaže: “Nisu ciljali Daesh (što je arapski naziv za Islamsku državu) nego oporbene skupine, a što potvrđuje da su (napadi) više podrška Basharovu režimu nego borbi protiv Daesha”.

Ruska maska međunarodne suradnje trajala je samo do prvog ispaljenog metka, ili u ovom slučaju – do prve bačene bombe. Već u četvrtak, tek drugog dana zračnih napada, ruska retorika doživjela je pravu transformaciju. Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, rekao je da Rusija intervenira isključivo na zahtjev sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, a nakon jednoglasnog odobrenja ruskog parlamenta.

Šef ruske diplomacije rekao je i da su njihove mete isključivo Islamska država i druge terorističke skupine. Činjenica da su mnogi umjereni, ali i ekstremistički nastrojeni pobunjenici označeni kao terorističke skupine u Siriji potvrđuje navode našeg sugovornika, bojnika Al-Reisa. Rusima je cilj spasiti režim njihova bliskog saveznika Assada. Ruski neprijatelji su Assadovi neprijatelji.

Što s naftnim poljima?

Dok ruski borbeni zrakoplovi nadlijeću nad opustošenom Sirijom, pripadnici FSA nastavljaju borbu protiv još jednog neprijatelja, kako je to opisao naš sugovornik: “Nakon što Assadov režim, uz Hezbollah i Iransku revolucionarnu gardu, nije uspio pobijediti nacionalnu i umjerenu FSA, pridružili su im se Rusi”.

Gotovo istodobno s početkom otvorene ruske intervencije stigle su i kritike i, naravno, dolaze izvan Rusije. Thomas Friedman, nagrađivani kolumnist New York Timesa, opisao je ruske zračne napade kao iznimno riskantan potez. Assad je omražen u svim krugovima zapadno od Irana. Putin će postati istovjetno mrska pojava svim sunitima Bliskog istoka i time bi mogao imati još više problema s Čečenima, ponajviše zbog toga što čečenski borci već sudjeluju u borbama na strani ISIS-a. Na kraju krajeva, drugi čovjek Islamske države, Abu Omar al-Shishani je s Kavkaza.

Osim aktualnog sukoba dotakli smo se i sirijske postratne budućnosti, jer aksiomatska je činjenica da svaki rat završi. Sirijska bogata naftna polja izbacivala su 2011. godine gotovo 400.000 barela sirove nafte dnevno. Sredinom svibnja ove godine proizvodnja nafte u Siriji pala je na 9500 barela dnevno.

Nader Cyrus Itayim, urednik i stručnjak za Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC), rekao je da osim propalih prihoda od nafte, veći problem predstavlja relativno stalna potražnja za naftnim derivatima. “Sirijska vojska koristi velike količine goriva u borbi protiv pobunjenika. Iako je naftna industrija devastirana i gotovo uništena, potražnja ostaje jednaka”, rekao je Itayim u svibnju ove godine.

Nezahvalne prognoze

Hrvatska je sudjelovala u eksploataciji nafte u Siriji, ali zbog međunarodne zabrane izvoza sirijske nafte, bila je primorana napustiti ta naftna polja. Prošle godine, Islamska država zauzela je ta naftna polja. Nedugo nakon toga, američki zrakoplovi uništili su i postrojenja i prateću infrastrukturu. Pitali smo bojnika Al-Reisa što će se dogoditi s naftnim poljima u Siriji i postojećim ugovorima za eksploataciju nafte.

On je rekao da je to krajnje nezahvalno prognozirati. “Islamska država u ovom trenutku kontrolira 80 posto resursa. Preostalih dvadesetak posto je u rukama kurdskih pobunjenika, a Assadov režim nema kontrolu nad nekim značajnim naftnim poljima. Mislim da će poštivanje postojećih ugovora najviše ovisiti o lokalnim skupinama što kontroliraju naftom bogata područja”.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 3. listopada 2015.