Razmontirali smo ključnu neistinu ministra Beroša: ovako su druge zemlje odavno nabavile lijek Paxlovid

Ministar se još jednom pokušao izvući od osobne odgovornosti svaljujući krivnju na Europsku komisiju

Hrvatsko zdravstvo vapi za generalnim pospremanjem, a Vili Beroš nikada nije imao ni volje ni moći ni znanja to provesti

U srijedu poslijepodne Ministarstvo zdravstva prezentiralo je nalaz zdravstvene inspekcije i zaključak stručnoga povjerenstva o slučaju preminuloga novinara portala index.hr Vladimira Matijanića. Pojednostavljeno, prema nalazu i zaključku, struka nije pogriješila, a Vladimir Matijanić jednostavno nije imao dovoljno sreće.

Jedini disonantni ton u dvosatnu konferenciju unio je član stručnoga povjerenstva Miroslav Mayer, specijalist internist sa Zavoda za kliničku imunologiju i reumatologiju KBC-a Zagreb koji je odgovarajući na novinarsko pitanje priznao da je Matijanić bio „mogući kandidat za lijek koji se uzima kod kuće, a to je Paxlovid kojega još nema.“ Nakon tog odgovora na ministra Beroša srušila se lavina novinarskih pitanja na koja je on, po već viđenome obrascu, odgovarao poluistinama.

Beroš se ponovno pokušao izvući od osobne odgovornosti

Ministar se još jednom pokušao izvući od osobne odgovornosti svaljujući krivnju na Europsku komisiju i neuspješni proces zajedničke nabave, usput optužujući druge europske države koje „pokušavaju bilateralnim pregovorima doći do lijekova jer ti pregovori slabe zajedničku nabavu.“

Tom besramnom izjavom ministar Beroš pokazao je potpuni prezir prema javnosti jer su druge europske države Paxlovid odavno naručile i kupile pa nemaju što „pokušavati.“ Budući da neke od njih, poput Njemačke, Italije ili UK, već nekoliko mjeseci imaju značajne viškove lijeka Hrvatska je mogla bez nekog naročitog napora promptno dobiti potrebne količine od proizvođača.

EMA je odobrenje za Paxlovid dala još 27. siječnja

Pfizer je 3. svibnja ove godine, nakon objave kvartalnih rezultata, održao svoju redovnu konferenciju s financijskim analitičarima na kojoj je Angela Hwang, predsjednica Biopharmaceuticals Group, odgovorna za globalni plasman Paxlovida, kazala da je Pfizer već sklopio ili će uskoro zaključiti bilateralne ugovore o kupnji Paxlovida s mnogim članicama Europske unije, ali da dodatno pregovara i o ugovoru na nivou cijele Europske unije. Otad su protekla četiri mjeseca, a ministar Beroš valjda je jedini europski ministar zdravstva koji nije ni „pokušavao“ kupiti lijek, što god to u njegovoj terminologiji značilo.

Naravno da ministar vrlo dobro zna da je Paxlovid već mjesecima u uspješnoj upotrebi u cijelom nizu zemalja, o čemu sam već pisao u dva navrata, ali ne zna kako da politički preživi svoje odugovlačenje nabave lijeka. Europska agencija za lijekove (EMA) preporučila je davanje uvjetnoga odobrenja za Paxlovid 27. siječnja ove godine. Od tada do kraja srpnja samo u SAD-u je više od tri milijuna pacijenata koristilo taj lijek, a u Hrvatskoj u kojoj je u tome istom razdoblju od posljedica zaraze koronavirusom preminulo 3000 osoba nitko ga nije mogao dobiti.

Paxlovid može smanjiti stopu smrtnosti za 81 posto

Vili Beroš još uvijek vjeruje da će ga premijer Andrej Plenković amnestirati i na taj način izvući iz najozbiljnije nevolje njegovoga ministarskoga mandata. Kada jednoga dana ipak kupi Paxlovid morat će napokon objasniti zbog čega to nije učinio još u veljači ove godine, u vrijeme kada je njegovo ministarstvo objavilo petu verziju „Smjernica za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti (COVID-19)“ u kojima je izrijekom propisalo i korištenje Paxlovida.

U srijedu je u prestižnome „New England Journal of Medicine“ objavljena nova izraelska studija prema kojoj upotreba toga lijeka kod osoba starijih od 65 godine snižava stopu smrtnosti za 81 posto, a hospitalizaciju za 73 posto. Studija je rađena na uzorku od 109.000 Izraelaca starijih od 40 godina od kojih je njih 3902 dobilo tretman Paxlovidom u razdoblju od 9. siječnja do 10. ožujka ove godine.

U Izraelu iskorišteno 30.000 doza Paxlovida

Za razliku od kliničkih studija Pfizera koje su rađene na necijepljenim osobama i inficiranim „delta“ varijantom, ova je napravljena i na cijepljenim korisnicima izraelskoga osiguravatelja Clalit u razdoblju kada je prevladavao omikron. Za osobe starije od 40, a mlađe od 65 godina starosti tretman Paxlovidom nije pokazao mjerljive rezultate. U Izraelu koji ima nešto više od 9 milijuna stanovnika potpuno je cijepljeno 66 posto ukupne populacije, a do sada je iskorišteno 30.000 doza Paxlovida.

Istog dana kada je javnosti postala dostupna izraelska studija „The Lancet“ je objavio znanstveni rad o efektima korištenja oralnih antivirusnih lijekova u ranom bolničkom liječenju pacijenata u Hong Kongu. U razdoblju od 26. veljače do 26. travnja ove godine u Hong Kongu je hospitalizirano 40.776 pacijenata od kojih je 890 primilo Paxlovid, a isto toliko njih pripadalo je kontrolnoj grupi koja ga nije primila. U konačnoj komparaciji te dvije skupine tretman Paxlovidom smanjio je smrtnost za 66 posto.

Oguglali smo na svinjarije naše političke kaste

Gledajući i slušajući recentna javna koprcanja ministra Beroša ne mogu se oteti dojmu da bi on bio puno sretniji kada bi se kojim slučajem dokazalo da je Paxlovid daleko manje učinkovit lijek nego što to ove dvije studije iz realnoga života pokazuju. Tada bi njegova ministarska opstojnost imala veće šanse, a odgovornost za sudbine svih onih koji su u proteklih šest mjeseci bili kandidati za tretman Paxlovidom, poput Vladimira Matijanića, bila bi ubrzo zaboravljena.

Hrvatska je odavno oguglala na većinu svinjarija svoje političke kaste, ali one počinjene u upravljanju javnim zdravstvom imaju svoju cijenu u ljudskim životima te ne mogu tek tako postati dijelom lokalnoga folklora. Vili Beroš postao je igrom slučaja ministar zdravstva, svoju je dionicu vrlo mjerljivo i vrlo neuspješno odradio i nema baš ni jednoga razloga da premijer Plenković i dalje ustrajava na njegovome političkom preživljavanju.

Zdravstvo vapi za pospremanjem

Hrvatsko zdravstvo vapi za generalnim pospremanjem, a Vili Beroš nikada nije imao ni volje ni moći ni znanja to provesti. Njegova perolaka partijska politička težina, njegova nesposobnost obuzdavanja organskoga klijentelizma raširenoga u svim porama Ministarstva zdravstva, njegova tjedna produkcija samo naizgled komičnih afera, i sve to zajedno garnirano pompoznim javnim nastupima lišenim ozbiljnoga sadržaja unazadile su i samu percepciju kvalitete javnoga zdravstva.

Je li hrvatsko zdravstvo danas u boljem stanju nego prije šest godina? Jesu li njegove usluge danas dostupnije i efikasnije, korisnici i zaposlenici zadovoljniji nego na početku prvoga mandata premijera Plenkovića? Ako to nije slučaj, a sve govori da je nazadak evidentan, nije li vrijeme za promjenu ne samo strategije i taktike već i onih koji ih trebaju određivati, a to nije samo trenutačni ministar zdravstva.