Reforme su uvijek svjetonazorsko pitanje i Most se mora napokon ideološki opredijeliti i pozicionirati
Zagovornici vlade stučnjaka, čini se, ne razumiju meritum
U predizborno vrijeme jedna je komercijalna nacionalna televizija na svoje internetske stranice postavila anketu koja je omogućavala korisnicima uspoređivanje vlastitih promišljanja i stavova s odgovorima političkih stranaka. Cijeli niz svjetonazorskih i ekonomskih pitanja davao je ukupni rezultat podudarnosti sa svim političkim opcijama.
Korisnik pri tome nije imao uvid u pojedinačne odgovore pojedinih stranaka nego isključivo u konačni rezultat. Političke platforme i stranke koje su imale više od 70 posto podudarnosti s mojim odgovorima su Most, Pametno i HNS. Najmanja podudarnost bila je s pravaškim strankama, BUZ-om i HDZ-om.
Podzemni marketing
Budući da su moji stavovi u svjetonazorskim pitanjima lijevo-liberalni, a u ekonomskim izrazito tržišni bio sam iznenađen visokom podudarnošću sa stavovima Mosta. Ili je netko u ime Mosta dao odgovore na anketu bez konzultiranja s vodstvom Mosta, ili je anketa oblik podzemnog marketinga u kojem u svakoj kombinaciji odgovora Most postaje najbliža opcija. Pravi odgovor znaju samo autori i administratori ankete.
Ako u Google tražilicu stavite “Nacionalno vijeće Mosta” između 104.000 natuknica ne postoji ni jedna starija od datuma izbora, 8. studenoga 2015. godine. Na službenim internetskim stranicama Mosta objavljen je i Statut, usvojen na osnivačkom saboru stranke 2012. iz kojeg je vidljivo da su tijela stranke Sabor, Predsjedništvo, Predsjednik, Zamjenik predsjednika, Tajnik i Nadzorni odbor.
Nigdje se ne spominje “Nacionalno vijeće Mosta”. Budući da se isto pojavljuje tek nakon izbora postavlja se pitanje tko ga je i kada osnovao, kako je izabrano odnosno određeno njegovo članstvo te koje su njegove ovlasti. Suspendiranje vlastitog Statuta i donošenje ključnih odluka na neformalnim tijelima je ozbiljan problem koji dovodi u pitanje legitimnost takvog načina vođenja čak i da se radi o seljačkoj radnoj zadruzi.
Prilično nevjerodostojna skupina
Ovdje se radi o odluci o formiranju moguće vladajuće koalicije i javnost ne može biti indiferentna na nepoštivanje demokratske forme. Kako vjerovati grupi ljudi kojoj su puna usta nužnih reformi, a istovremeno donosi odluke s istom dozom transparentnosti kao Peta zemaljska konferencija KPJ u zagrebačkoj Dubravi. Kakav treba biti odnos izabranih zastupnika na listama Mosta prema tako donesenim odlukama?
Ako i dođe do zadržavanja dovoljnog broja zastupnika na okupu za formiranje jedne od vladajućih kombinacija postavlja se pitanje trajanja lojalnosti zastupnika. HSLS se kao etablirana i dobro organizirana stranka raspao 2002. godine na banalnom pitanju povrata NE Krško u hrvatski elektroenergetski sustav i suvlasništvo HEP-a.
Prikriveni svjetonazorski sukobi
Naravno da su razlozi razlaza i raspada bili puno dublji, ali formalni povod za izbacivanje polovice zastupnika HSLS-a iz stranačkog članstva te ostavku Vlade bila je upravo ta zakonska odluka. Prikriveni ideološki i svjetonazorski sukobi uvijek se mogu uspješno maskirati nekim ekonomskim ili samo na izgled nepolitičkim temama.
Nakon ostavke talijanske vlade u jeku financijske i gospodarske krize u studenome 2011. koju je vodio Silvio Berlusconi, uz podršku svih stranaka osim Sjeverne Lige formirana je tehnokratska vlada pod vodstvom Marija Montija. Ista je trajala do usvajanja proračuna u prosincu 2012., odnosno redovnih izbora u veljači 2013. godine provevši određeni paket reformi koje su uključivale povećanje poreza, mirovinsku reformu i reformu tržišta rada.
Primjeri iz neposrednog susjedstva
Monti je izašao na izbore u veljači 2013. te je sa svojom centrističkom listom uspio dobiti 8,3 posto glasova. U studenome 2011. u Grčkoj nakon što je George Papandreou, lider PASOK-a, podnio ostavku svoje vlade, Lucas Papademos je formirao vladu u kojoj su sudjelovale obje vodeće stranke. Vlada je trajala svega šest mjeseci, a u 2012. Grci su u roku od šest tjedana dva puta izašli na birališta. Smanjivanje prava i plaća zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru te plan i način otplate javnog duga bile su praktički jedina zadaća tako formirane vlade.
Ova dva primjera tehnokratskih vlada iz neposrednog susjedstva i nedaleke prošlosti nastalih nakon ostavki vlada formiranih temeljem rezultata izbora ukazuju na njihovu vremensku ograničenost i limitirani opseg djelovanja. Odluke koje su te vlade donosile bile su prije svega politički motivirane i izazvale su velike otpore i proteste dijela radno ovisnog stanovništva.
Bojim se da ne razumiju meritum
Bojim se da zagovornici takve vlade iz redova Mosta u biti ne razumiju da su njihove “reforme” uvijek i ideološko odnosno svjetonazorsko pitanje. U državi u kojoj se vodi rasprava o broju poljubaca koje su razmijenili predsjednica republike i srpski predsjednik nije za očekivati da će iznos participacije pacijenata u javnom zdravstvu riješiti “vlada eksperata”.
Mirovinska reforma koja bi uključivala i ujednačavanje iznosa mirovina po različitim osnovama jedno je od politički najeksplozivnijih pitanja, dok prijedlog regionalizacije Hrvatske uz lokalno zadržavanje dijela poreznih prihoda već sada izaziva javne otpore čelnika HDZ-a.
Uvođenje poreza na nekretnine je političko pitanje koje ima izravne reperkusije na fiskalnu ravnotežu proračuna. Ako se isti ne uvede potrebno je naći zamjenske porezne prihode ili smanjiti rashode. Hrvatska ima previše državnih praznika i neradnih dana koji dodatno opterećuju gospodarstvo. Veliki dio građana Hrvatske ne zna nazive državnih praznika koji se obilježavaju 25. lipnja i 8. listopada, dok ni mnogi katolički vjernici nisu sigurni što je smisao Tijelova.
Petljanje s izvršnom vlašću
Ukidanje bar dva od navedena tri neradna dana značilo bi veliku uštedu za gospodarstvo i izravno utjecalo na porast BDP-a. Sve navedene odluke su primarno političke koliko god se Božo Petrov trudio da ih prikaže u drukčijem svjetlu. Jedina, iako ne previše vjerojatna mogućnost održanja Mosta u sadašnjem sastavu je formiranje kluba zastupnika uz davanje tehničke podrške jednoj od opcija.
Svako petljanje s izvršnom vlašću nužno vodi u razlaz i raspad na ideološke i svjetonazorske sastavnice. Ulazak nekih od zastupnika u izvršnu vlast otvara problem njihovih zamjena u zastupničkim klupama te posljedično njihovu lojalnost i discipliniranost.
Trud unaprijed osuđen na propast
Predstavljanje Mosta u izvršnoj vlasti putem “nestranačkih i nezavisnih stručnjaka” uz logično prepuštanje premijerske dužnosti jednom od čelnika velikih stranaka je uzaludan trud koji je unaprijed osuđen na promašaj. Naime, kada jednom “stručnjaci” postanu ministri njihov nagon za samoodržanjem i želja za djelovanjem ih tjera na lojalnost predsjedniku vlade, a ne skupini zastupnika čije navodne reformske programe trebaju provesti.
Božo Petrov, kao relativno mladi politički lider, ima pred sobom mogućnost dugog i zapaženog trajanja, ali kao i svaki drugi predsjednik političke stranke mora sebe najprije svjetonazorski i ideološki pozicionirati. Birači su kao i kupci, mogu jednom brzopleto i na nagovor kupiti novi kroj i dizajn, ali kad ga isprobaju i isti ne ispuni njihova očekivanja vraćaju se starim, makar odavno iznošenim i dosadnim odijelima.