Reportaža iz Vodotornja: Je li zbilja OK da građani moraju platiti 65 kuna da posjete simbol rata i zajedništva?
Na obnovu je utošeno 46 milijuna kuna, a za razliku od svjetskih memorijalnih centara, ulaznice su skupe
Šest dana nakon svečanog otvorenja Vukovarskog vodotornja – simbola hrvatskog zajedništva i otpora, novinar Telegrama razgledao je ”ponos Vukovara” kako se tu građevinu, teško oštećenu u Domovinskom ratu, naziva u prigodno tiskanom letku koji se dijeli posjetiteljima. Novinar Telegrama, tog 5. studenoga, bio je 1111. posjetitelj s plaćenom ulaznicom otkako je Vukovarski vodotoranj otvoren 31. listopada.
Vaš novinar mogao je, doduše, uštedjeti 10 kuna, pa se za 55 kuna – koliko stoji ulaznica ako idete pješke, uz stepenice – uspeti do samog vrha 55,33 metara visoke građevine. No, željeli smo skratiti penjanje i uživati u vožnji panoramskim dizalom koje će za nekoliko sekundi stići gotovo do samog vrha, na zatvorenu terasu, odakle vodi izlaz na nešto višu, otvorenu razinu.
Cijena za četveročlanu obitelj je dvjestotinjak kuna
Odatle se pruža fascinantan pogled na cijeli Vukovar i okolicu s Dunavom dok se, širok i vijugav, ne izgubi u daljini. Ako postavljenim dalekozorima na otvorenoj terasi, kakve ćete naći na svim atraktivnim turističkim mjestima, od Empire Statea u New Yorku ili Eiffelovog tornja u Parizu, želite jasnije vidjeti neki dio grada, ili kakav tegljač koji klizi Dunavom, morat ćete ubaciti još 5 kuna.
Da se tog kišnog dana, među rijetkim posjetiteljima, našla, recimo četveročlana obitelj, roditelji i dvoje djece mlađe od 15 godina i da su se na vrh Vodotornja uputili dizalom, to bi ih koštalo 185 kuna (obiteljski popust). A da su recimo, radoznala djeca željela malo pogledati i kroz postavljene dalekozore, naša bi četveročlana obitelj potrošila ukupno dvjestotinjak kuna.
Penava misli da je cijena ulaznice trebala biti i veća
“Previše, preskupo je. U obližnjem restoranu manje smo platili ručak od posjete Vodotornju”, kaže dvoje starijih ljudi, umirovljenika, koji su na proputovanju iz Karlovca došli pogledati Vukovarski vodotoranj. Neki, poput vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, misle kako je cijena ulaznica, zapravo, trebala biti i veća. U medijima izjavljuje da, primjerice, kino ulaznica u Cinestaru košta 35 kuna, a razgledanje Dubrovačkih zidina 200 kuna.
Pritom, Penava posve zaboravlja da bogatom turistu koji je izašao s kruzera i odlučio malo protegnuti noge, 200 kuna za razgledanje Dubrovačkih zidina nije isto što i 200 kuna hrvatskoj četveročlanoj obitelji koja je željela vidjeti ”ponos Vukovara” i ”simbol humanosti, dobrote i ljubavi”, kako piše u prigodno tiskanom letku.
”Izmjenjuju se različiti osjećaju”, stoji dalje u letku koji ćete dobiti uz ulaznicu od 65 kuna, ”pred očima se nižu slike, u glavi odzvanjaju imena… Hrvoje Džalto, Ivica Ivanika, imena zapisana ne samo u povijesti, nego i u srcima ljudi. Imena su to dvojice hrabrih branitelja koji tada nisu bili ni svjesni veličine i značenja onoga što čine… a učinili su puno. Svaku noć su se izmjenjivali i na vrh Vodotornja postavljali novu, neoštećenu hrvatsku zastavu i tako svako jutro davali Vukovarcima novu nadu i dostatnu snagu.”
Prije tri godine nitko nije govorio o naplaćivanju
Kad je prije tri godine napokon započelo ostvarenje zamisli da se Vukovarski vodotoranj sačuva kao vječni podsjetnik na ratne strahote, stradanje tog grada, hrabrost njegovih branitelja i patnje stanovnika, ali i divljaštvo JNA i paravojnih srpskih postrojbi, te pretvori u ”simbol hrvatskog zajedništva”, nitko nije govorio o tome da će se – kada Vukovarski vodotoranj jednom bude saniran i konzerviran – posjetiteljima naplaćivati ulaznice.
Cijena konzerviranja, nužne sanacije i uređenje Vodotornja, kako je nedavno rekao gradonačelnik Penava, je oko 46 milijuna kuna. Taj ogroman novac skupljen je donacijama hrvatske države, javnim novcem poreznih obveznika, prilozima mnogobrojnih donatora i također javnim novcem iz proračuna grada Vukovara.
Brojne tvrtke i građani donirali su novac za renovaciju
Do trenutka otvaranja Vukovarskog vodotornja, odnosno do tiskanja letka koji dobivaju posjetitelji, bilo je ukupno 6987 donatora. Iznos donacija varira, ovisno o mogućnostima darovatelja. Brojne tvrtke, udruge, ali i građani, iz Hrvatske i inozemstva, donirali su novac za pretvaranje teško oštećenog vodotornja (tijekom Domovinskog rata pogođen je s više od 640 različitih neprijateljskih projektila) u ”simbol hrvatskog zajedništva”.
Nitko im nije rekao, niti ih je itko pitao, slažu li se da će, kad jednom bude obnovljen, posjetitelji morati plaćati gotovo 9 eura da bi ga mogli vidjeti. Gradonačelnik Penava zastupa tezu da Vukovarski vodotoranj, sada kada je završen i kada je počeo primati posjetitelje, mora biti samoodrživ. Znači, mora zarađivati da bi se pokrilo troškove poslovanja, održavanja i dakako, plaća zaposlenih.
Tvrtku Vukovarski vodotoranj-simbol hrvatskog zajedništva d.o.o. za upravljanje memorijalnim spomen-obilježjem Domovinskog rata osnovao je Grad Vukovar još 5. veljače prošle godine i ona od tada ima direktora. Neposredno pred otvorenje, u toj je tvrtki zaposleno već 17 osoba, a planira ih se primiti još desetak. U međuvremenu, tvrtka Vukovarski vodotoranj-simbol hrvatskog zajedništva, osnovala je 21. kolovoza prošle godine tvrtku Najpar d.o.o. za ugostiteljstvo. Na čelu obje tvrtke je Darijan Zeko.
Treba li se Vodotoranj pretvoriti u komercijalni projekt?
Hoće li s cijenom od 65 kuna (odnosno 55, bez korištenja dizala) Vukovarski vodotoranj-simbol hrvatskog zajedništva, s trenutno 17 zaposlenih, moći zarađivati dovoljno da pokrije troškove, možda je manje važno pitanje od onoga treba li se ”simbol humanosti, dobrote i ljubavi”, ”ponos Vukovara” i ” simbol hrvatskog zajedništva”, kako se s političkih i inih govornica naziva Vukovarski vodotoranj, pretvoriti u komercijalni, ili samoodrživ projekt, kako to želi gradonačelnik Penava.
Ako je 46 milijuna kuna potrošeno na konzerviranje u Domovinskom ratu teško oštećenog Vukovarskog vodotornja, te ako je gotovo sedam tisuća tvrtki, udruga i građana dalo donaciju da taj, jedan od simbola stradanja grada heroja, Vukovara, ostane kao trajno, opominjuće sjećanje na ratni užas i barbarstvo agresora, ali i otpor i herojstvo braniteljâ, onda je vrlo loša procjena da bi trebao biti samoodrživ naplaćivanjem ulaznica od 65 kuna.
U Yad Vashemu i Auschwitzu nitko ne naplaćuje ulaznice
Usporedba možda nije do kraja najprimjerenija, ali Telegramov novinar prije nekoliko godina u Izraelu je posjetio impresivni Yad Vashem, a godinama prije toga i koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau. I nitko nije naplaćivao ulaznice. Kao što mi nitko nije naplatio ulaznice ni prilikom nekih od posjeta Spomen području Jasenovac.
Jer, Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva i otpora, ipak je neizmjerno više od Cinestara, s kojim ga, kad je cijena u pitanju, uspoređuje vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. I ne bi ga trebalo komercijalizirati i pretvarati u turističku atrakciju tipa Madame Tussauds. On bi, kao i vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata i Spomen dom Ovčara, o kojima skrbi država, trebao biti besplatan svima koji ga žele posjetiti.