U izborno vrijeme redovito se obnavlja tema koalicijskog potencijala političkih stranaka, odnosno tko bi s kime mogao zajedno u izbornu borbu, tko su mogući saveznici, a tko ne dolazi u obzir za partnera. Ideja koalicije je naravno u tomu da se osvoji što više glasova, pa time i parlamentarnih mandata.
Razmotrimo čimbenike koji pogoduju stvaranju političkih predizbornih saveza (poslijeizborni savezi imaju nešto drugačiju dinamiku) i kako to izgleda u hrvatskom izbornom prostoru. Koalicijski potencijal stranaka određen je bliskošću političkih, ideoloških stavova prema gospodarskim pitanjima, društvenim vrijednostima i svjetonazorima, razvoju, vanjskoj politici itd.
Bliskost javnih politika kao i rangiranja društvenih prioriteta koje treba rješavati također doprinosi jačanju koalicijske spremnosti. Ova dva čimbenika povezana su s preklapanjem izbornog tijela, gdje potencijalni glasači mogu bez većih dilema glasati za jednu ili drugu opciju sa sličnim sklopom vrijednosti.
Žrtvovanje vlastitih kadrova
Isti strateški politički cilj značajan je faktor spremnosti stranaka za udruživanjem. Zajednički cilj promjene vlasti i pobjede nad aktualnom vlašću snažan je motiv suradnje, što je trenutačno dominantno “vezivo” koalicije Rijeke pravde na čelu sa SDP-om. Nadalje, koalicijski potencijal je snažniji ako je političko vodstvo stranaka spremno na kompromise, ublažavanje pozicija i “žrtvovanje” vlastitih kadrova stavljanjem na izborne liste kandidata iz koalicijskih stranaka.
Ako stranke već imaju pozitivno iskustvo u koalicijskim savezima, bit će spremnije na obnovljeno partnerstvo. Institucionalno i proceduralno okruženje izbora značajno utječu na potrebu za koalicijama.
Izborno pravilo pobjede relativnom većinom glasova u malim izbornim jedinicama potiče oporbene stranke da se udružuju protiv vladajuće stranke kojoj bi u okolnostima stranačke fragmentacije bilo dovoljno i samo tridesetak posto glasova za osvajanje mandata ostvarujući tako mnogo veći postotak dobivenih mandata spram osvojenih glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Raznolika lokalna savezništva
Ako se prisjetimo prvih izbora 1991. godine, HDZ je osvojio 42 posto glasova, ali je dobio 62 posto mandata. Neujedinjene ostale stranke su s takvim izbornim pravilom bile kažnjene za 24 mandata.
Razmjerni izborni sustav ima dvostruko djelovanje na koalicije – dominantne stranke i one koje mogu preći izborni prag od pet posto ne moraju težiti koaliciji, osim ako ih neki drugi, ranije navedeni razlozi, na to ne potiču.
One stranke koje će teško preći izborni prag jedini put za ulazak u parlament imaju u koaliranju s većim strankama. Deset izbornih jedinica u Hrvatskoj pogoduje stvaranju raznolikih, lokalno prilagođenih savezništava, ono što se popularno zove točkasta koalicija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simbolička briga HDZ-a
Ako su to neke osnovne poluge koalicijske dinamike, kako to izgleda u današnjoj izbornoj borbi? Počnimo s najjačom strankom. HDZ očekuje da će biti relativni izborni pobjednik i nije posebno zainteresiran za stvaranje koalicije.
Partneri su stranke koje su daleko ispod izbornog praga i njihov je ulazak u savezništvo, s jedne strane, nagrađivanje pojedinaca vjernih u proteklom mandatu, a s duge, simbolička “briga” za populaciju koju predstavljaju, kao što je to HSU i umirovljenici. HDZ koalicijom ne gubi puno mjesta na izbornim listama te izbjegava interne probleme, a simbolički pokazuje spremnost na partnerstvo.
Cilj SDP-ove koalicije Rijeke pravde primarno je spriječiti HDZ da ponovno osvoji vlast, pa su tako žrtvovane političke ambicije istaknutijih članova stranke, prilagođeni programski prioriteti i kampanja oblikovana koalicijskim ciljevima. Saveznici su redom stranke koje ne prelaze izborni prag, ali s istaknutim pojedincima, aktivnim zastupnicima i poznatim imenima koja mogu privući pažnju birača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Spremnost Grbina na kompromis
Mogli bismo reći da SDP ide u savezništvo s pojedincima više nego sa strankama. Strateški cilj savladava sve moguće probleme i otpore, u skladu s onom “osvojimo prvo vlast, pa ćemo onda rješavati probleme”. Peđa Grbin demonstrirao je takvom politikom spremnost na kompromis i suradnju, ali i političku snagu unutar stranke i autoritet lidera opozicije.
Simboličko okupljanje stranaka u Rijeke pravde pokazuje, usprkos osipanju od prvih najava, da SDP jest najznačajnija oporbena stranka. U takvim neuravnoteženim koalicijama male stranke dobivaju mnogo više od njihove stvarne izborne snage te maksimiraju svoj politički profit na štetu glavne stranke koja donosi glavninu glasova.
Možemo! kao mlada politička stranka nastoji izgraditi svoj politički profil i izmjeriti izbornu snagu po prvi put na nacionalnoj razini nakon velikog uspjeha u Zagrebu. Ulazak u koalicije zamaglio bi te ciljeve. Njihova prijeizborna koalicijska suzdržanost, prije svega prema savezništvu s SDP-om, pokazala se opravdanom na lokalnim izborima u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dobre opcije za birače ljevice
Poučeni tim iskustvom, oni vjeruju da, premda postoji preklapanje u biračkom tijelu, ima dovoljno prostora za privlačenje novih birača, posebno mladih koji ne bi glasali za SDP ili bi apstinirali od izbora. Jedan dio njihovog biračkog tijela odbio bi suradnju s SDP-om. Lijevo orijentiranim biračima tako je pružena mogućnost slobodnijeg izbora budući da su dobili obećanje da će stranke koalirati nakon izbora u mogućem sastavljanju nove parlamentarne većine.
Ovo je dobar primjer bolje demokratske kvalitete razmjernog izbornog sustava naspram većinskog, budući da omogućava biranje prvog izbornog prioriteta bez straha da će glas propasti neprelaskom praga izabrane stranke. U protivnom, birači se moraju odlučiti za drugu razinu preferencije ili ne sudjelovati u izborima.
Desnica ograničena radikalizmom
U hrvatskom političkom sustavu nacionalne manjine imaju osiguranih osam parlamentarnih mjesta koja njihovi lideri koriste u poslijeizbornoj podršci. Budući da je riječ o garantiranim mandatima za koje ne postoji konkurencija, da nije riječ o klasičnim političkim strankama s cjelovitom ideologijom, dobitnici tih mandata usmjereni su na maksimiranje profita koalicijom s novooblikovanom parlamentarnom većinom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za njih je prijeizborna koalicija nepotreban rizik da se nađu na pogrešnoj strani stola. Oni će koalicijski potencijal, a koji nije malen i može biti presudan, realizirati u posljednjem trenutku sastavljanja nove većine u Saboru.
Koalicijski potencijal desnih političkih stranaka ograničen je često njihovom neprihvatljivom retorikom, radikalnim političkim porukama koje u biračkom tijelu imaju ograničen prijem. Ograničen je i ambicijama političkih vođa, sukobima koji su prethodili izborima, prečesto individualizirajući politiku stranke na osobne obračune i demonstraciju vlastitih političkih ambicija i osobnog ega.
Potiskivanje stranaka prema sredini
Kao i kod radikalne ljevice, njihov je utjecaj na politički spektar stranaka potiskivanje ostalih prema sredini ideološkog kontinuuma lijevo-desno, paradoksalno približavajući stranke oko prosječnih, centrističkih vrijednosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premda u Hrvatskoj imamo već duže vrijeme dvije dominantne političke stranke, na njihovim rubovima oblikuju se novi politički protagonisti koji uspješno nagrizaju njihovo biračko tijelo i fragmentiraju stranačku scenu.
U takvim okolnostima, zadržavajući razmjerni izborni sustav, koalicije će biti sve važnije i potrebnije, a političke stranke, posebno one radikalnije, morat će se svojim djelovanjem prilagoditi tomu da mogu biti koalicijski saveznici, inače im prijeti daljnja marginalizacija.
Kompromis donosi nagradu
Politička savezništva imaju i šire društveno značenje i pozitivan utjecaj na političku kulturu zajednice. Nagrade koje slijede iz uspješnih saveza upućuju i ostale na suradnju, dogovor i kompromis. Taj kompromis temelj je demokratskog političkog života. Koalicija nije truli kompromis, već moguće nastajanje nove vrijednosti.
Tolerancija i suradnja, suglasnost oko temeljnih vrijednosti zajednice i državnih interesa, ne znači odustajanje od vlastitih ideja i interesa, ne znači uravnilovku vrijednosti, dapače, znači stvaranje slobodnog prostora za njihovo iskazivanje i zadovoljavanje.
Rijeke pravde su koalicija s par pojedinaca, čak ne ni stranaka. No, SDP-u su donijele autoritet lidera
Politička savezništva imaju pozitivan utjecaj na političku kulturu zajednice
U razmjernom izbornom sustavu koalicije će biti sve važnije i potrebnije, a političke stranke, posebno one radikalnije, morat će se svojim djelovanjem prilagoditi tomu da mogu biti koalicijski saveznici, inače im prijeti marginalizacija
U izborno vrijeme redovito se obnavlja tema koalicijskog potencijala političkih stranaka, odnosno tko bi s kime mogao zajedno u izbornu borbu, tko su mogući saveznici, a tko ne dolazi u obzir za partnera. Ideja koalicije je naravno u tomu da se osvoji što više glasova, pa time i parlamentarnih mandata.
Razmotrimo čimbenike koji pogoduju stvaranju političkih predizbornih saveza (poslijeizborni savezi imaju nešto drugačiju dinamiku) i kako to izgleda u hrvatskom izbornom prostoru. Koalicijski potencijal stranaka određen je bliskošću političkih, ideoloških stavova prema gospodarskim pitanjima, društvenim vrijednostima i svjetonazorima, razvoju, vanjskoj politici itd.
Bliskost javnih politika kao i rangiranja društvenih prioriteta koje treba rješavati također doprinosi jačanju koalicijske spremnosti. Ova dva čimbenika povezana su s preklapanjem izbornog tijela, gdje potencijalni glasači mogu bez većih dilema glasati za jednu ili drugu opciju sa sličnim sklopom vrijednosti.
Žrtvovanje vlastitih kadrova
Isti strateški politički cilj značajan je faktor spremnosti stranaka za udruživanjem. Zajednički cilj promjene vlasti i pobjede nad aktualnom vlašću snažan je motiv suradnje, što je trenutačno dominantno “vezivo” koalicije Rijeke pravde na čelu sa SDP-om. Nadalje, koalicijski potencijal je snažniji ako je političko vodstvo stranaka spremno na kompromise, ublažavanje pozicija i “žrtvovanje” vlastitih kadrova stavljanjem na izborne liste kandidata iz koalicijskih stranaka.
Ako stranke već imaju pozitivno iskustvo u koalicijskim savezima, bit će spremnije na obnovljeno partnerstvo. Institucionalno i proceduralno okruženje izbora značajno utječu na potrebu za koalicijama.
Izborno pravilo pobjede relativnom većinom glasova u malim izbornim jedinicama potiče oporbene stranke da se udružuju protiv vladajuće stranke kojoj bi u okolnostima stranačke fragmentacije bilo dovoljno i samo tridesetak posto glasova za osvajanje mandata ostvarujući tako mnogo veći postotak dobivenih mandata spram osvojenih glasova.
Raznolika lokalna savezništva
Ako se prisjetimo prvih izbora 1991. godine, HDZ je osvojio 42 posto glasova, ali je dobio 62 posto mandata. Neujedinjene ostale stranke su s takvim izbornim pravilom bile kažnjene za 24 mandata.
Razmjerni izborni sustav ima dvostruko djelovanje na koalicije – dominantne stranke i one koje mogu preći izborni prag od pet posto ne moraju težiti koaliciji, osim ako ih neki drugi, ranije navedeni razlozi, na to ne potiču.
One stranke koje će teško preći izborni prag jedini put za ulazak u parlament imaju u koaliranju s većim strankama. Deset izbornih jedinica u Hrvatskoj pogoduje stvaranju raznolikih, lokalno prilagođenih savezništava, ono što se popularno zove točkasta koalicija.
Simbolička briga HDZ-a
Ako su to neke osnovne poluge koalicijske dinamike, kako to izgleda u današnjoj izbornoj borbi? Počnimo s najjačom strankom. HDZ očekuje da će biti relativni izborni pobjednik i nije posebno zainteresiran za stvaranje koalicije.
Partneri su stranke koje su daleko ispod izbornog praga i njihov je ulazak u savezništvo, s jedne strane, nagrađivanje pojedinaca vjernih u proteklom mandatu, a s duge, simbolička “briga” za populaciju koju predstavljaju, kao što je to HSU i umirovljenici. HDZ koalicijom ne gubi puno mjesta na izbornim listama te izbjegava interne probleme, a simbolički pokazuje spremnost na partnerstvo.
Cilj SDP-ove koalicije Rijeke pravde primarno je spriječiti HDZ da ponovno osvoji vlast, pa su tako žrtvovane političke ambicije istaknutijih članova stranke, prilagođeni programski prioriteti i kampanja oblikovana koalicijskim ciljevima. Saveznici su redom stranke koje ne prelaze izborni prag, ali s istaknutim pojedincima, aktivnim zastupnicima i poznatim imenima koja mogu privući pažnju birača.
Spremnost Grbina na kompromis
Mogli bismo reći da SDP ide u savezništvo s pojedincima više nego sa strankama. Strateški cilj savladava sve moguće probleme i otpore, u skladu s onom “osvojimo prvo vlast, pa ćemo onda rješavati probleme”. Peđa Grbin demonstrirao je takvom politikom spremnost na kompromis i suradnju, ali i političku snagu unutar stranke i autoritet lidera opozicije.
Simboličko okupljanje stranaka u Rijeke pravde pokazuje, usprkos osipanju od prvih najava, da SDP jest najznačajnija oporbena stranka. U takvim neuravnoteženim koalicijama male stranke dobivaju mnogo više od njihove stvarne izborne snage te maksimiraju svoj politički profit na štetu glavne stranke koja donosi glavninu glasova.
Možemo! kao mlada politička stranka nastoji izgraditi svoj politički profil i izmjeriti izbornu snagu po prvi put na nacionalnoj razini nakon velikog uspjeha u Zagrebu. Ulazak u koalicije zamaglio bi te ciljeve. Njihova prijeizborna koalicijska suzdržanost, prije svega prema savezništvu s SDP-om, pokazala se opravdanom na lokalnim izborima u Zagrebu.
Dobre opcije za birače ljevice
Poučeni tim iskustvom, oni vjeruju da, premda postoji preklapanje u biračkom tijelu, ima dovoljno prostora za privlačenje novih birača, posebno mladih koji ne bi glasali za SDP ili bi apstinirali od izbora. Jedan dio njihovog biračkog tijela odbio bi suradnju s SDP-om. Lijevo orijentiranim biračima tako je pružena mogućnost slobodnijeg izbora budući da su dobili obećanje da će stranke koalirati nakon izbora u mogućem sastavljanju nove parlamentarne većine.
Ovo je dobar primjer bolje demokratske kvalitete razmjernog izbornog sustava naspram većinskog, budući da omogućava biranje prvog izbornog prioriteta bez straha da će glas propasti neprelaskom praga izabrane stranke. U protivnom, birači se moraju odlučiti za drugu razinu preferencije ili ne sudjelovati u izborima.
Desnica ograničena radikalizmom
U hrvatskom političkom sustavu nacionalne manjine imaju osiguranih osam parlamentarnih mjesta koja njihovi lideri koriste u poslijeizbornoj podršci. Budući da je riječ o garantiranim mandatima za koje ne postoji konkurencija, da nije riječ o klasičnim političkim strankama s cjelovitom ideologijom, dobitnici tih mandata usmjereni su na maksimiranje profita koalicijom s novooblikovanom parlamentarnom većinom.
Za njih je prijeizborna koalicija nepotreban rizik da se nađu na pogrešnoj strani stola. Oni će koalicijski potencijal, a koji nije malen i može biti presudan, realizirati u posljednjem trenutku sastavljanja nove većine u Saboru.
Koalicijski potencijal desnih političkih stranaka ograničen je često njihovom neprihvatljivom retorikom, radikalnim političkim porukama koje u biračkom tijelu imaju ograničen prijem. Ograničen je i ambicijama političkih vođa, sukobima koji su prethodili izborima, prečesto individualizirajući politiku stranke na osobne obračune i demonstraciju vlastitih političkih ambicija i osobnog ega.
Potiskivanje stranaka prema sredini
Kao i kod radikalne ljevice, njihov je utjecaj na politički spektar stranaka potiskivanje ostalih prema sredini ideološkog kontinuuma lijevo-desno, paradoksalno približavajući stranke oko prosječnih, centrističkih vrijednosti.
Premda u Hrvatskoj imamo već duže vrijeme dvije dominantne političke stranke, na njihovim rubovima oblikuju se novi politički protagonisti koji uspješno nagrizaju njihovo biračko tijelo i fragmentiraju stranačku scenu.
U takvim okolnostima, zadržavajući razmjerni izborni sustav, koalicije će biti sve važnije i potrebnije, a političke stranke, posebno one radikalnije, morat će se svojim djelovanjem prilagoditi tomu da mogu biti koalicijski saveznici, inače im prijeti daljnja marginalizacija.
Kompromis donosi nagradu
Politička savezništva imaju i šire društveno značenje i pozitivan utjecaj na političku kulturu zajednice. Nagrade koje slijede iz uspješnih saveza upućuju i ostale na suradnju, dogovor i kompromis. Taj kompromis temelj je demokratskog političkog života. Koalicija nije truli kompromis, već moguće nastajanje nove vrijednosti.
Tolerancija i suradnja, suglasnost oko temeljnih vrijednosti zajednice i državnih interesa, ne znači odustajanje od vlastitih ideja i interesa, ne znači uravnilovku vrijednosti, dapače, znači stvaranje slobodnog prostora za njihovo iskazivanje i zadovoljavanje.