S Goldsteinom smo pričali o presudi prema kojoj mora platiti 70.000 kuna jer je, kao, vrijeđao Vrdoljaka

Goldstein zbog kritike mora platiti 70 tisuća kuna

Premda su neki analitičari pokušali relativizirati te neugodne zaključke, valja podsjetiti da se gotovo svakodnevno susrećemo s primjerima koji kazuju da problem, ma koliko god se to pokušavalo negirati, ipak postoji. Na to je uostalom upravo ovih dana upozorilo i Hrvatsko novinarsko društvo u reakciji na drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu protiv sveučilišnog profesora i povjesničara Ive Goldsteina.

Prema presudi Goldstein je, na temelju privatne tužbe filmskog redatelja Antuna Vrdoljaka, dužan platiti 70.000 kuna kazne zbog kritičkog osvrta u tjedniku Globus na Vrdoljakovu dokumentarnu televizijsku seriju o Josipu Brozu Titu emitiranu 2010. godine na HTV-u. U izjavi HND-a ističe se kako je takva presuda neodrživa jer Goldstein u svom tekstu nije napao Vrdoljakovo dostojanstvo, čast i ugled “već je polemizirao s nizom provjerljivih povijesnih netočnosti iznesenih u Vrdoljakovu serijalu, kao i s njegovim izborom sugovornika, tvrdnjama i iznesenim stajalištima”.

HND je ocijenio da je takva presuda “krajnje neutemeljena i proizvoljna” te da se njome “ugrožava slobodu govora, širi strah, potiče cenzuru i autocenzuru, a Hrvatsku vraća u društvo autoritarnih država u kojima svatko tko se usudi javno kritički progovoriti o radu etabliranih i moćnih, može očekivati sudsku odmazdu”. S obzirom da ta presuda ima nesumnjivo šire značenje i dalekosežne posljedice te na iznimno jasnu i oštru reakciju HND-a koja upozorava kako se korak po korak smanjuje prostor sloboda, zamolili smo profesora Ivu Goldsteina za komentar situacije u kojoj se našao.

Stručnjaci mise da je ovaj slučaj de facto presedan

“Posljednjih dana javilo mi se puno ljudi koji su zgroženi presudom i koji su mi željeli izraziti potporu. To, kao i priopćenje HND-a, jako me ohrabruje jer pokazuje da su ljudi svjesni opasnosti koja prijeti slobodi izražavanja. No, to, dakako, ne rješava moja dva ključna problema. Kako platiti kaznu budući da je presuda pravomoćna te kako se oprati od optužbi da sam klevetnik. Niti sam imao namjeru uvrijediti Antuna Vrdoljaka niti sam napao njegovo dostojanstvo i čast.

Stručnjaci me uvjeravaju kako je moj slučaj de facto presedan jer se niti jednom riječju nisam referirao na Vrdoljakovu osobu, nisam ga ni na koji način kvalificirao već sam se isključivo bavio njegovim djelom koje sam podvrgnuo stručnoj kritici. Našao sam se, dakle, u jednoj kafkijanskoj situaciji i ne vidim načina kako izaći iz nje.”

Hoće li kritika odsad biti u maniri Sjeverne Koreje

Zanimljivo je da se u riječkom Novom listu gotovo u isto vrijeme 2010., novinar Tihomir Ponoš puno žešćim riječima okomio na Vrdoljakovu seriju, ali nije završio na sudu. Stoga sada Ivo Goldstein pita hoće li Vrdoljak, kad je dobio sud protiv njega, tužiti i Tihomira Ponoša, inače Goldsteinova bivšeg studenta, i gdje je zapravo kraj cijeloj priči.

“Hoće li se za mjesec ili dva dogoditi da će neki novinar samo zato što je napisao da je knjiga eseja nekog politički podobnog lika ili bogataša loše kvalitete, naći pred sudom i biti osuđen. Ili će radije u maniri Kim Jong-unove Sjeverne Koreje napisati da je to fenomenalno djelo. Od sad će novinari, stručnjaci i kritičari morati najprije pogledati kakvo je stanje na njihovu računu te onda procijeniti mogu li napisati negativnu kritiku neke knjige, djela ili filma. Hoće li doći u situaciju da će se od sada propisivati kako se moraju pisati kritike i koje su granice do kojih se može ići u analizi nekog rada.”

Goldstein kriv jer je Vrdoljaka zvao Tonči

Da je najveći problem Hrvatske, ne samo po Institutu Freedom Hosue, stanje u pravosuđu, potvrđuje ne samo slučaj Ive Goldsteina, već i to što je posljednje doba došlo, zahvaljujući nekim pravomoćnim ili prvostupanjskim presudama, do ozbiljnog sužavanja medijskih sloboda, a samim time sloboda generalno. Ivo Goldstein posebno je ogorčen na činjenicu, kako je kazao, da se ta skandalozna presuda temelji na cijelom “nizu sramotnih i nelogičnih ocjena koje se protive se bazičnoj logici”.

“Ponajprije, prvostupanjska presuda u jednom se dijelu zasniva na formulacijama opreme i tekstova koje je dala redakcija, a s čim ja nemam nikakve veze. Primjerice, u jednom nadnaslovu stoji Treća epizoda katastrofa. Takvu ocjenu nisam iznio u svom tekstu, ali mi se ipak stavlja na teret.

No, najbizarnije je da mi prvostupanjski sud zamjera što sam više puta Vrdoljaka nazvao, navodno, posprdnim imenom Tonči. Na stranu što ga tako svi zovu, pa ne vidim što je tu uvredljivo. Osim toga Vrdoljak i ja zajedno smo sjedili u Vijeću HRT-a od 2001. do 2004, a on me tada cijelo vrijeme zvao mali Muki. Objašnjavao je pred svim članovima vijeća i gostima da me ne može drugačije zvati jer je mog oca od ranih pedesetih zvao Muki. Ja ga od tada zovem Tonči.”

Autori ne smiju kritizirati osobe starije od sebe

No, nije to jedino što ovu presudu čini presedanom. U njoj se, naime, Goldsteinu stavlja na teret čak i to što je dvostruko mlađi od Vrdoljaka. “Od sad će svatko tko će htjeti pisati o nekoj osobi, morati provjeriti koliko ima godina, pa ako je stariji, bit će prisiljen dobro razmisliti isplati li se izložiti opasnosti da bude osuđen zbog ugrožavanja dostojanstva starije osobe.”

Ivo Goldstein upozorava na još jedan paradoks u obrazloženju presude. “U drugostupanjskoj presudi odbacuje se onaj dio tumačenja prvostupanjskog suda koje me osudilo zbog dijelova teksta i opreme koje je napisala redakcija. I umjesto da mi se na temelju toga smanji kazna ili se potpuno ukine, ona je još više pooštrena.”

Niz nelogičnosti i proturječnosti u presudi

Da bi se moglo do kraja razumjeti ogorčenje Ive Goldsteina, najbolje je citirati dvije rečenice iz drugostupanjske presude. “Iako postoje određene primjedbe na informacije objavljene u serijalu, u globalu je predmetni dokumentarni film prilično korektan. Nisu prikazane neke grube neistine koje bi lažno prikazivale povijest ili insinuirale neke događaje koji se nisu dogodili ili o kojima se nije raspravljalo, a Silvin Eilitz i Pero Simić, koji su davali određena osebujna tumačenja, iako po struci nisu povjesničari, objavili su veći broj radova iz tematike Drugog svjetskog rata u kojima su se koristili podacima koje su sveobuhvatno obradili.”

Goldstein upozorava na niz nelogičnosti i proturječnosti u tim formulacijama. “Ponajprije, Eilitz, Simić, Vrdoljak i ja se ne bavimo Drugim svjetskim ratom, nego 30-im godinama 20. stoljeća. Potom, ako Vrdoljak nije prikazao ‘grube neistine’, znači da je neke neistine ipak prikazao, ali, usprkos tome mene se kažnjava. Ako su Eilitz i Simić iznijeli ‘određena osebujna tumačenja’, kako to da im ipak valja vjerovati?”, kaže.

Uvrede nakon teksta o predsjednici

Goldstein je na kraju ispričao kako je nakon nedavne objave njegova teksta o predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u Globusu, na Facebook stranci “Kolinda naša predsjednica” izrečen cijeli niz jasno formuliranih antisemitskih uvreda i poruka antisemitskog karaktera.

“Riječ je o Facebooku njenih podupiratelja, pa je zaista čudno da nitko nije reagirao na te antisemitske svinjarije. Posebice zabrinjava izostanak reakcije državnog odvjetnika, koji je međutim odmah poduzeo akciju protiv onih koji su vrijeđali Janicu Kostelić, a ne reagira na prijetnje da se moram iseliti iz ove zemlje, da mi se treba oduzeti državljanstvo.”