Ne vjerujem da treba objašnjavati koliko je nisko i nedopustivo ovo što je napravio, pogotovo zato što je to učinio s mjesta šefa države koje u normali podrazumijeva da se od tamo neće raznositi pikanterije i tračevi iz privatnosti. I još pogotovo stoga što je Milanović političar navodno lijevo-liberalnog svjetonazora s čijim se vrijednostima drastično kosi prekopavanje po bilo čijoj intimi i načinu života.
I dodatno zato što je Milanović u svom Radio Mileva lakoj-lane komentaru htio da ispadne kako on ne izvlači Habijana iz ormara jer bi imao nešto protiv homoseksualaca. Pa dakako da nema, fućka mu se, svjetski je čovjek. Ta njegova žena ide na Gay Pride. Nego je prethodno nešto oko ministra gospodarstva insinuirao lički baja i bivši HDZ-ovac Darko Milinović, a to nije u redu i tu je Milanović ”na Habijanovoj strani”.
To ne rade ni notorni desničarski talibani
Zbilja nevjerojatan kalambur za političara koji je za kalamburistiku autentični sinonim. Jer Milanović je, s ovim svojim današnjim lupetanjem, bio do te mjere ”na Habijanovoj strani” da je u direktnom prijenosu pred kamerama ispisao njegov privatni karton i dao ga na uvid kompletnoj javnosti, Habijanovoj tetki u staračkom domu i njegovim nećacima u osnovnoj školi ako ih ima.
Nije ga, znači, uzeo za objekt kao format za ministra gospodarstva, kao HDZ-ovog političara, kao javnu osobu ili pravnika, nego se pozabavio pečaćenjem seksualnog aspekta njegove osobnosti o kojem se dosad moglo znati ili ne znati, ali čak je i notorni desničarski taliban Ladislav Ilčić i Habijanov rival na izborima u Varaždinu 2017. godine ostao bitno suzdržaniji od Milanovića.
Ilčić je tada napao HDZ da se poziva na demokršćanstvo, ali u Varaždinu za gradonačelnika predlaže Habijana ”koji živi na potpuno suprotan način”. I tu je Ilčić pregrizao jezik i stao. Čak i on. Dočim je Milanović, evo, raspalio do daske. Nema smisla tražiti razloge za ovo što je danas izveo predsjednik Republike. Upuštati se u to bilo bi isto kao kad se traže ”motivi” zbog kojih nasilni muž premlaćuje ženu i djecu. Ovdje ne igraju nikakvi razlozi i motivi niti o njima uopće smije povesti priča.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svatko sam odlučuje što će podijeliti s javnošću
Jer Habijan sam nikad i nigdje u javnim istupima nije rekao ni da je gay, niti da nije. Svatko odlučuje hoće li o stvarima unutar svoja četiri zida govoriti javno ili neće i, ako govori, na koji način će to biti. Može sve i ne mora. To je svakako njegova ili njezina odluka i ona se mora poštovati ako nismo u vučjoj jazbini nego u slobodnom društvu.
I za Milanovićev ispad nema nikakvog opravdanja u tome što je, kako je on danas poželio naglasiti, ”i novi francuski premijer isto gay”. Da, ima na sceni dosta političara i drugih javnih osoba koje su pripadnici LGBTQ zajednice, ali to je poznato jer su se oni sami i od svoje volje tako izjasnili. Drugi nisu i, koliko god se to ”znalo” u određenim krugovima, s tim se privatnim podatkom po elementarnom bontonu ne smije javno operirati. To se ni kod nas ne čini osim ponegdje u najbjednijim politikantsko-cajkaškim rupama i vododerinama. A i otamo su zlobni mikrofoni bitno slabijeg intenziteta nego kod, kako vidimo, predsjednika Republike. Da se i ne govori o dojmu koji su u stanju proizvesti marginalci naspram šefa države.
I ne, s ovim nasilnim razotkrivanjem Habijanove privatnosti nema veze ni HDZ, ni političko rivalstvo s Plenkovićem, ni izborna kampanja, to je naprosto sirova prljavština. Biti gay nije sramota, sramota je uprijeti prstom u mjesta gdje je čovjek najtanji i koja su pritom potpuno nebitna za njegovu javnu ulogu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S Milanovićevim nasilnim iznošenjem Habijanove privatnosti nema veze ni HDZ, ni rivalstvo s Plenkovićem. To je naprosto sirova prljavština
Svatko odlučuje hoće li o stvarima unutar svoja četiri zida govoriti javno ili neće
Milanović je, ovim svojim današnjim lupetanjem, bio do te mjere ''na Habijanovoj strani'' da je u direktnom prijenosu pred kamerama ispisao njegov privatni karton i dao ga na uvid kompletnoj javnosti, Habijanovoj tetki u staračkom domu i njegovim nećacima u osnovnoj školi ako ih ima
Zoran Milanović danas je s funkcije Predsjednika Republike Hrvatske objavio pred novinarima svih hrvatskih medija da je novi ministar gospodarstva Damir Habijan – gay. Nisam čula da je informacija o ičijoj seksualnoj orijentaciji ikad po prvi put razvaljena s pozicije ijednog i ičijeg šefa države. Zoran Milanović se, dakle, s ovim posebno istaknuo kao, uostalom, i s kolekcijom raznih drugih izjava koje mu u društvu pristojnih ljudi ne idu u plus.
Ne vjerujem da treba objašnjavati koliko je nisko i nedopustivo ovo što je napravio, pogotovo zato što je to učinio s mjesta šefa države koje u normali podrazumijeva da se od tamo neće raznositi pikanterije i tračevi iz privatnosti. I još pogotovo stoga što je Milanović političar navodno lijevo-liberalnog svjetonazora s čijim se vrijednostima drastično kosi prekopavanje po bilo čijoj intimi i načinu života.
I dodatno zato što je Milanović u svom Radio Mileva lakoj-lane komentaru htio da ispadne kako on ne izvlači Habijana iz ormara jer bi imao nešto protiv homoseksualaca. Pa dakako da nema, fućka mu se, svjetski je čovjek. Ta njegova žena ide na Gay Pride. Nego je prethodno nešto oko ministra gospodarstva insinuirao lički baja i bivši HDZ-ovac Darko Milinović, a to nije u redu i tu je Milanović ”na Habijanovoj strani”.
To ne rade ni notorni desničarski talibani
Zbilja nevjerojatan kalambur za političara koji je za kalamburistiku autentični sinonim. Jer Milanović je, s ovim svojim današnjim lupetanjem, bio do te mjere ”na Habijanovoj strani” da je u direktnom prijenosu pred kamerama ispisao njegov privatni karton i dao ga na uvid kompletnoj javnosti, Habijanovoj tetki u staračkom domu i njegovim nećacima u osnovnoj školi ako ih ima.
Nije ga, znači, uzeo za objekt kao format za ministra gospodarstva, kao HDZ-ovog političara, kao javnu osobu ili pravnika, nego se pozabavio pečaćenjem seksualnog aspekta njegove osobnosti o kojem se dosad moglo znati ili ne znati, ali čak je i notorni desničarski taliban Ladislav Ilčić i Habijanov rival na izborima u Varaždinu 2017. godine ostao bitno suzdržaniji od Milanovića.
Ilčić je tada napao HDZ da se poziva na demokršćanstvo, ali u Varaždinu za gradonačelnika predlaže Habijana ”koji živi na potpuno suprotan način”. I tu je Ilčić pregrizao jezik i stao. Čak i on. Dočim je Milanović, evo, raspalio do daske. Nema smisla tražiti razloge za ovo što je danas izveo predsjednik Republike. Upuštati se u to bilo bi isto kao kad se traže ”motivi” zbog kojih nasilni muž premlaćuje ženu i djecu. Ovdje ne igraju nikakvi razlozi i motivi niti o njima uopće smije povesti priča.
Svatko sam odlučuje što će podijeliti s javnošću
Jer Habijan sam nikad i nigdje u javnim istupima nije rekao ni da je gay, niti da nije. Svatko odlučuje hoće li o stvarima unutar svoja četiri zida govoriti javno ili neće i, ako govori, na koji način će to biti. Može sve i ne mora. To je svakako njegova ili njezina odluka i ona se mora poštovati ako nismo u vučjoj jazbini nego u slobodnom društvu.
I za Milanovićev ispad nema nikakvog opravdanja u tome što je, kako je on danas poželio naglasiti, ”i novi francuski premijer isto gay”. Da, ima na sceni dosta političara i drugih javnih osoba koje su pripadnici LGBTQ zajednice, ali to je poznato jer su se oni sami i od svoje volje tako izjasnili. Drugi nisu i, koliko god se to ”znalo” u određenim krugovima, s tim se privatnim podatkom po elementarnom bontonu ne smije javno operirati. To se ni kod nas ne čini osim ponegdje u najbjednijim politikantsko-cajkaškim rupama i vododerinama. A i otamo su zlobni mikrofoni bitno slabijeg intenziteta nego kod, kako vidimo, predsjednika Republike. Da se i ne govori o dojmu koji su u stanju proizvesti marginalci naspram šefa države.
I ne, s ovim nasilnim razotkrivanjem Habijanove privatnosti nema veze ni HDZ, ni političko rivalstvo s Plenkovićem, ni izborna kampanja, to je naprosto sirova prljavština. Biti gay nije sramota, sramota je uprijeti prstom u mjesta gdje je čovjek najtanji i koja su pritom potpuno nebitna za njegovu javnu ulogu.