Sada je jasno kako se Putin planira izvući iz strašnog debakla u Ukrajini

Iz istupa ruskih zapovjednika i ponašanja vojske jasno je kako Putin planira proglasiti Donbas jedinim ciljem invazije

GREECE - MAY 28, 2016: Russia's President Vladimir Putin at the Protaton church (the Church of the Assumption of Our Lady) on Mount Athos. Alexei Druzhinin/Russian Presidential Press and Information Office/TASS,Image: 287507165, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia
FOTO: Profimedia

Kao što je poznato, inicijalni plan Vladimira Putina za Ukrajinu bio je maksimalistički: Putin je planirao u nekoliko dana osvojiti glavni grad Kijev, kao cijeli istočni dio zemlje, postaviti svog čovjeka na vlast, te potpisati sporazum koji bi Ukrajinu iz suverene zemlje pretvorio u ruski protektorat.

Taj je plan propao gotovo odmah: ruska vojska imala je goleme probleme u planiranju i strategiji, još veće u logistici i moralu, a uz to je naišla na izuzetno motiviranog protivnika u Ukrajincima, dobro opskrbljenima zapadnom opremom i oružjem.

Nakon toga djelovalo je da Putinove snage nasumično glavinjaju po Ukrajini, bez jasnog cilja, kao da si ruske vlasti ne mogu priznati kako je inicijalni plan – promjena vlasti i zauzimanje većeg dijela teritorija – završio u debaklu. Pritom su krenuli nemilosrdno udarati na civilne mete, kako bi zatrašili lokalno stanovništvo i pokušali isforsirati pobjedu.

Zanimljiv istup ruskog zapovjednika

Međutim, već nekoliko dana analitičari upozoravaju kako se čini da je ruska vojka sve više fokusirana na istočni dio zemlje, regiju zvanu Donbas. To je otvorilo prostor za spekulacije kako je Putin, suočen s vojnim problemima, odlučio drastično smanjiti ciljeve svoje invazije, te se fokusirati na separatističke regije na istoku.

U današnjem istupu Sergej Rudskoj, visokopozicionirani zapovjednik ruske vojske, potvrdio je takav zaokret u ruskoj strategiji. “Rusija će sada svoje napore fokusirati na potpuno oslobođenje Donbasa”, kazao je Ruskoj, načelnik glavnog operativnog odjela glavnog stožera oružanih snaga Rusije.

Više se ne spominju denacifikacija i demilitarizacija cijele Ukrajine, kao ni promjena vlasti, već isključivo sigurnost i demilitarizacija Donbasa. Prema Rudskom, “Rusija je uništila ogromnu većinu ukrajinskog ratnog zrakoplovstva i mornarice i to označava uspješan kraj prve faze konflikta”.

Rusi pokušavaju umanjiti sramotu

Dodao je kako Rusija sada kontrolira 93% Luganska i 54% Donjecka, separatističkih dijelova Ukrajine koji čine regiju Donbas. Posebno je zanimljivo što je rusko ministarstvo obrane priopćilo kako je prije invazije razmatralo dva moguća plana za Ukrajinu. Jedan je plan, tvrde, trebao obuhvaćati samo Donbas, a drugi cijelu Ukrajinu.

No, insinuira se kako je riječ o dva plana s istim ciljem, iz čega proizlazi da je cilj cijelo vrijeme bio samo demilitarizacija Donbasa, u kojem znatan udio stanovništva čine Rusi. Jasno je kako se radi o pokušaju da umanjuje vojnu sramotu i pokušaju prilagoditi očekivanja, odnosno postaviti znatno manje ambiciozne ciljeve.

Prije invazije Putin je držao govore i pisao eseje o tome kako Ukrajina zapravo ne postoji, kako je riječ o jednom narodu koji se treba ponovno spojiti, a ruski su dužnosnici govorili da ne priznaju “kijevski režim” kao legitiman.

Zauzimanje Mairupolja kao denacifikacija

Vojni analitičar Michael Kofman slaže se kako je moguće da će Moskva pokušati zauzeti cijeli Donbas, nakon toga pokušati sklopiti neki mirovni sporazum, te tvrditi kako je cijela invazija ustvari bila usmjerena samo na to.

“Ako zauzmu i Mariupolj”, kaže Kofman, “onda mogu tvrditi kako su postigli i denacifikaciju, s obzirom na to da je ovo sjedište postrojbe Azova, koja se često proziva zbog nacističkog utjecaja. Ovakva bi se priča mogla zapakirati kao uspješan narativ za domaću rusku publiku”, smatra Kofman.

Putin bi, dakle, politički spas mogao potražiti u zauzimanju Donbasa, stvaranju kopnenog koridora prema Krimu i sklapanju mirovnog sporazuma kojim bi se Ukrajina obvezala na načelnu neutralnost i suzdržavanje od članstva u NATO-u. Pitanje je samo može li Ukrajina, nakon svega, pristati na takvo odricanje od svog teritorija.